Oktobarska kiša je signal definitivnog kraja turističke sezone sunca i pijeska u Crnoj Gori. Kada se osvrnemo na ovu godinu, vidjećemo da je turizam ugrožen širom regiona, ali je isti slučaj i sa većinom mjesta u svijetu s obzirom na produbljivanje globalne recesije i neuspjeh lidera Evropske unije da preduzmu odlučnu akciju u cilju obuzdavanja krize.
Turizam je prilično jednostavan biznis, potrebni su vam gosti. A osim toga, potreban vam je profit od tih gostiju. Međutim, idealna opcija je da ostvareni profit ostane u zemlji i pomogne da se zaštiti ono što je najbolje i najljepše u vašoj državi.
Iako su ljudi ponosni na čuvene hotele, prosta činjenica je da kada se uporedi sa malim i srednjim turističkim preduzećima, ta velika imena ostavljaju oko deset centi od svakog eura u lokalnoj ekonomiji dok lokalna mala i srednja preduzeća ostavljaju oko 50 do 60 centi u lokalnoj ekonomiji; ona su zapravo kičma modela održivog turizma.
Prema podacima Evropske komisije, postoji više od 11 miliona radnih mjesta u socijalnoj ekonomiji širom Evrope, ali je učešće preduzeća socijalne ekonomije puno šire, pri čemu procjene idu čak i do 160 miliona.
A postoji jedna grupa turista, koji traže tu vrstu ponude autentičnog, lokalnog turizma. Njihov broj raste iz godine u godinu, čak i u recesiji, a poznati su kao „LOHAS“ ili turisti koji slijede princip života u zdravlju i održivosti.
Oni traže i rezervišu preko Interneta, ne idu na destinacije masovnog turizma i, što je možda najvažnije, voljni su da plate više a njihov tržišni potencijal je sada porastao na 200 milijardi eura za one destinacije koje su dovoljno pametne da ih privuku.
U Crnoj Gori, nova prekogranična turistička inicijativa – u koju su uključene Slovenija, Hrvatska i Bosna – nazvana Jadranska mreža za zdravlje i vitalnost (AHVN), predvođena nevladinom organizacijom Grin houm, pokušava da okupi crnogorska mala i srednja preduzeća u cilju unapređenja njihivog brenda i privlačenja LOHAS turista.
U ekspertskom timu se nalaze neki veoma iskusni Slovenci koji imaju dobru saradnju i sa ovdašnjom slovenačkom ambasadom i Biznis asocijacijom.
Novina u ovoj vrsti turizma je to što imate lokalne ljude, autentični lokalni proizvod i veliku priču – ponekad nevjerovatnu priču o tome kako su neki bivši rudnik ili solana iz doba socijalizma, ili čak fabrika municije, pretvoreni u nešto novo, originalno i profitabilno za zajednicu.
Odličan slovenački primjer, i zaista važan primjer za Crnu Goru, je ogroman uspjeh „Piranske soli“. Na tom lokalitetu se 700 godina proizvodila so a sada je dio Prirodnog parka Sečovlje Salina.
Počelo se osvježavanjem brenda i pakovanjem proizvoda od soli a nedavno je otvorena banja u kojoj se primjenjuju tradicionalni tretmani na bazi soli kao jedan od velnes sadržaja. A cifre govore same za sebe.
Masovna proizvodnja soli 2011. donijela je približno 415 hiljada eura dok je od specijalnih proizvoda od soli i turističkih usluga u Piranu ostvaren prihod od 2.150.000 eura. Zarade zaposlenih su porasle sa 5.333 na 28.666 eura godišnje.
To je lekcija o tome kako mašta, motivacija i pozitivna upotreba lokalnih resursa mogu i zaštititi životnu sredinu i unaprijediti ekonomiju na održiv način.
Tržište postoji, inicijative poput AHVN razvijaju destinacije, rade sa lokalnim malim i srednjim preduzećima i ako to urade kako treba, ulože napor i dobiju podršku koja im je potrebna, mogu pomoći da se preokrene silazni trend u turističkom sektoru.
Bonus video:
