Odgovor na tekst Miodraga Perovića “Uzalud izmišljaju”
Odgovorom gospodina Perovića još jednom se potvrđuje stara narodna izreka da se sa činjenicama ne polemiše.
Gospodine Peroviću, demantujte da je vaša sestra tražila pomoć za vas u mom kabinetu, da ste vi bili u mom kabinetu, da vas je moj vozač i pratilac izvezao iz Crne Gore, da ste tražili da sa vama ide, kako ste sami rekli, uvaženi Nebojša Redžić - nije bitno u kojem vozilu, jer su oba vozila bila iz mog kabineta.
Gospodine Peroviću, dajte još jedno ime novinara kojeg smo ubjeđivali, kako vi kažete, da napusti Crnu Goru. Dajte bilo koju vrstu dokumenta za kojima tragate da biste sebe odbranili.
Ne, gospodine Peroviću, jer sam ja vas izvezao iz zemlje samo zbog molbe vaše sestre koju i danas uvažavam i cijenim. Kada se ovoga ne sjećate, ne sjećate se ni kako smo vas preuzeli iz vozila vašeg zeta na raskrsnici prema Rijeci Crnojevića, ne sjećate se ni kako ste prošli između vojnih barikada i bodljikave žice vojske na Kumboru, ne sjećate se kako je na nalog zaustavljanja vozač uključio rotacije i policijsku sirenu i odbio da se zaustavi da bismo vas odvezli na sigurno.
Pomislite da su tada mogli izgubiti život zbog vas. Sa svim tim sam kalkulisao da bih vas spasao, razmišljajući kao čovjek a ne kao kalkulant. Pitajte vašu porodicu šta su sve nudili u znak zahvalnosti mom vozaču i pratiocu. Ako nećete, da li da vam on to napiše?
I na kraju, gospodine Peroviću, mi nijesmo odlazili nigdje, dok ste se vi baškarili po evropskim metropolama od Rima do Pariza. Ja ostajem ponosan kako sam branio svoju državu i na moju pomoć vama, a vi ostanite na terenu manipulacija i nepoštovanja.
U ovoj priči su uz mene hrabri ljudi koji su rizikovali zbog vas, a vi tražite dokumenta.
Bonus video:
