Poplave, požari, snježne mećave, strah građana, međusobno optuživanje te medijsko samoreklamerstvo, godinama su iste slike u Crnoj Gori.
Nekada, dok sam službovao u Dalmaciji, čuo sam narodnu izreku: ''Naknadna pamet, tovaru (magarcu) pod rep''. Ovdašnja izreka: ''Jesam li ti reka'?'' djeluje umivenije, ali, licemjernija je. Ali, nije baš sve naknadna pamet.
Tridesetog jula 2007. godine uputio sam pismo predsjedniku Vlade sa prijedlogom sistemskog protivpožarnog obezbjeđenja (PPO) u kome, između ostalog, piše: ''Crna Gora ima sve uslove da na jednostavan način, sistemski i trajno razriješi sve ozbiljniju opasnost od požara. PPO mora biti jedinstven sistem na nivou države sastavljen od dva podsistema – vazdušnog i onog na zemlji'.' U pismu sam opisao podsistem iz vazduha, naglašavajući, da su za puno PPO iz vazduha potrebni avioni tipa "kanader", avioni koji se pune na priključke, protivpožarni helikopteri, te laki helikopteri za izviđanje i upravljanje operacijama iz vazduha. Da to ne bi bio spisak želja, za finansiranje nabavke, obuke i opremanja, u pismu, između ostalog stoji: ''Osnovni izvor finansiranja treba da bude konverzija neperspektivnog naoružanja. Naime, Crna Gora raspolaže sa 17 aviona G-4. Predlažem da se dva aviona sačuvaju kao muzejski eksponati, a da se 15 aviona proda. Za Crnu Goru, avioni tipa "kanader" nemaju alternativu. Sve drugo su jeftine medijske priče. Povoljna okolnost je i to što u Crnoj Gori postoji kompletna posada sa svim licencama za ovaj tip aviona.''
U pismu je obrađena i varijanta da se avioni G-4 i helikopteri MI-8 (kojih je bilo u dovoljnom broju) remontuju i da im se resursi, a i vrijednost značajno uvećaju. Napominjem, u skladištima Vojske tada se nalazio veliki stok novih rezervnih dijelova za avione G-4. U pismu, između ostalog stoji: ''U bivšoj SFRJ svi (pa i protivpožarni) avioni i helikopteri (obuka, upotreba, održavanje i remont) bili su u sistemu vazduhoplovne podrške, a da sam tri godine tim sistemom rukovodio upravo ja, pa mi je ova materija dobro poznata. Za uspostavljanje predloženog podsistema nije potrebno uvećavati niti jedno novo radno mjesto, ali, potrebno je uspostaviti drugačiju organizaciju od postojeće'.'
Epilog pisma je sljedeći. Nakon nekoliko dana (na njegov poziv), razgovarao sam sa ministrom unutrašnjih poslova, koji mi je prenio pozitivno mišljenje predsjednika Vlade gospodina Željka Šturanovića, o ovoj ideji. Saopštio mi je nalog premijera da se idejni projekt ozbiljno uzme u razmatranje. Kako tad, nikad više. Nakon toga Crna Gora je ostala bez aviona G-4, bez rezervnih dijelova za iste, bez helikoptera, bez licencirane posade za avion "kanader" i bez ogromne količine raznovrsnog naoružanja i municije. Ministar odbrane je, nekoliko godina kasnije, napravio ''posao stoljeća'', pa su avioni G-4, sa svom pripadajućom opremom, razmijenjeni sa Srbijom za personalne dosijee pripadnika Vojske. Za papire, koji se, u normalnim državama, međusobno ustupaju po osnovu sporazuma o stečenim radno-socijalnim pravima. Ko je ovdje lud ?!
Ne vjerujem da će oni koji mnogo ljube sirovu vlast, samog sebe i poziranje pred kamerama u sred nepogoda, poslušati bilo šta, ali, ipak neka ostane zapisano. Sistem PPO na nivou države (zbog orografske specifičnosti) mora biti jedinstven sistem sastavljen od sljedećih podsistema:
a) Podsistem vazdušnih snaga sastava, dva aviona tipa "kanader", četiri aviona na punjenje preko priključaka za vodu, četiri višenamjenska helikoptera (protivpožarni, transportni i sanitetski) i dva laka helikoptera za izviđanje i upravljanje operacijama.
b) Podsistem na zemlji, sastavljen od jedinica vojske i policije, koje su (pored osnovne namjene) osposobljene i opremljene za elementarne nepogode.
c) Podsistem na zemlji koji u svom sastavu ima protivpožarne snage lokalnih samouprava, privrednih društava i preduzeća, te snage i sredstva institucija, ustanova i stanara zgrada.
Ministarstvo unutrašnjih poslova koordinira, upravlja i rukovodi operacijama gašenja požara.
Nužno je redefinisanje nacionalne strategije za odbranu i bezbjednost i drugačije definisati izazove, rizike i prijetnje po bezbjednost Crne Gore. Nužno je redefinisati koncept odbrane i model vojske. Odbrana od prirodnih i vještački izazvanih katastrofa treba da određuje osnovnu ulogu, namjenu i zadatke vojske. Vojsku svesti na održiv sistem, tj. brojnu veličinu (zajedno sa Ministarstvom odbrane) svesti ispod 1.100 lica. Ovakav koncept odbrane i model vojske nema ograničenje za punopravno članstvo Crne Gore u NATO. Ovo, po ko zna koji put, javno ponavljam od 2004.
Zakonima i podzakonskim aktima se lako mogu urediti obaveze, dužnosti, zadaci i odgovornost svih pravnih i fizičkih lica. Finansijska sredstva za sistemsko rješavanje problema upravo se nalaze u promjeni sadašnjeg sistema, jer fizionomija Vojske Crne Gore danas je prvenstveno ratno-borbena, umjesto, da se prvenstveno, oprema i obučava za odbranu od elementarnih nepogoda, a borbeno osposobljavanje lakim naoružanjem da joj bude pomoćna namjena.
U pomenutom pismu, pored ostalog, stoji: ''Rješavanje problema PPO imaće efekta samo pod uslovom da se realizuje javno, stručno, kompetentno i na zakonit način.''. Bojim se da je upravo ovo - upropastilo projekat.
Ovih dana jedan nadobudni funkcioner, koji obožava džipove, pokaza nam da se još ''bolje'' razumije u avijaciju, hvaleći se kupovinom tri PP aviona ''air tractor'', po cijeni 2,7 miliona eura po komadu. Tačno je da ''air tractor'' ima bolju efikasnost za 20% od aviona ''dromader''. Podsjetiću da su 2001. godine kupljena dva aviona tipa ''dromader'' po cijeni 306 hiljada USD (240 hiljada eura) po komadu, sa pripadajućom opremom, kontigentom rezervnih dijelova i obukom ljudstva. Nije mi poznato ko je u kupovini ''air tractora'' bio pregovarač, ko posrednik, a ko ugovarač. Za ''dromadere'' mi je poznato – pregovarači su bili Blažo Krunić i Blagoje Grahovac, a Vlada je bila ugovarač bez posrednika. Za 20% veću efikasnost, platiti 11 puta veću cijenu – ko je ovdje lud ?!
Sistem vrijednosti je čudo. U julu 1985. godine, gaseći požar na Hvaru, moj ''klasić'' Radovan Katanić u jednom danu je 225 puta, slijetanjem na more, avionom ''kanader'' zahvatio vodu i na požarište izbacio 1.300 tona vode. Tog dana u vazduhu je proveo 11 sati i 25 minuta. Borba sa požarom je isto što i rat, a rat nema ograničenja i limite. Osim onih ljudskih. Komandant ga je pohvalio, mi smo mu čestitali, on je ušao je u Ginisovu knjigu rekorda, a kamere ništa od toga nijesu zabilježile. Dokumentacija je sačuvana i arhivirana, a sve je ovjekovječeno u Monografiji klase. Od poziranja pred kamerama ovdašnjih puvandera (čak i kada u džipovima ostanu zameteni) se ne može opstati. Jednoga dana isti oni će naknadno pametovati – ''Jesam li ti reka'?''. Pametovaće o onome što je trebalo da urade – a nijesu. Ko je ovdje lud ?! Vjerovatno poreski obveznik, koji je ujedno i glasač!
Bonus video:
