Građani i građanke Crne Gore čekaju dan kada će krenuti ka društvu u kojem će rezultati njihova života biti primjereni njihovim talentima i naporima bez straha od siromaštva, gladi i nesigurnosti.
U protekle 22 godine tranzicionog procesa dok je većina drugih evropskih, ali i bivših socijalističkih zemalja nadomak ovom cilju, mi još nismo poodmakli. Rezultati koje ostvarujemo kao društvo nameću nam potrebu da odgovorimo na jedno osnovno pitanje - ko i zašto nema interes da Crna Gora postane stabilno i prosperitetno društvo, u kojem vladaju principi jednakosti i solidarnosti, demokratije i vladavine pravde. Za nas odgovor nije nepoznanica. Glavni kočničari jesu oni pojedinci i skupine iz vlasti koji zloupotrebljavaju proces tranzicije kako bi za sebe i ljude bliske njima pribavili bogatstvo koje se na početku tranzicionog procesa nalazilo u državnom vlasništvu.
Nama je jasno da tranzicija naše države nije započeta u uvjerenju da demokratske vladine institucije mogu na najbolji način doprinijeti razvitku opštog dobra i blagostanja svih nas. Takođe, nama je jasno da političku i ekonomsku tranziciju u Crnoj Gori nisu započeli ljudi i političke stranke koji su bili inspirisani Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnim zakonima o građanskim političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Argumente za ovakve naše stavove ne nalazimo u činjenici da su ljudi koji su stali na čelo nazovimo tadašnjih demokratskih promjena, umjesto jednakosti i pravde, građanstvu donijeli strah i rat. Takođe, argumente za naše stavove ne nalazimo u činjenici da tokom cijelog procesa dvadesetdvogodišnje tranzicije isti ljudi sve vrijeme praktično zajedno rade i zajedno se dogovaraju kako za sebe ostvariti najbolji mogući rezultat bez obzira koje posljedice toga plana trebaju trpjeti građani i građanke. Mi danas pronalazimo argumente za našu tvrdnju u činjenici da danas, 22 godine nakon početka tranzicije, živimo u zemlji u kojoj građanstvu, bez obzira da li živjelo u većem ili manjem gradu, na jugu ili sjeveru zemlje, nisu ostvariva osnovna prava koja su garantovana međunarodnim zakonima i Ustavom Crne Gore.
Već više od 22 godine građani i građanke Crne Gore čekaju kada će doći obećane promjene u kojima će svakome biti garantovana ne najveća moguća prava, već za demokratsku zemlju minimalno potrebni nivo političkih, građanskih, ekonomskih i socijalnih prava. Ova prava jedino u našoj zemlji nije moguće objektivno ostvariti. Danas je svima jasno da su većini nas ova prava uskraćena, jer bi njihovo poštovanje značilo smanjivanje gomile bogatstva koje odlazi u privatne ruke one skupine koja je započela tranziciju i koja i danas javna dobra koristi za vlastite interese.
Bonus video:
