Evropska komisija nedavno je preporučila otvaranje pristupnih pregovora sa Makedonijom i Albanijom, dvije države Zapadnog Balkana. Koliko god da je ova preporuka dobra, toliko je i kratkovida. Jer, EU države istočno od Jadrana i dalje tretira kao međusobne konkurente umjesto da ih vidi kao dio Evrope, a time i podrazumijevajuće članove Evropske unije.
Sredinom aprila je EK je opet podijelila i ocjene za urađeno u smislu proširenja EU. Zapadni mediji su ponajviše u tom papiru bili koncentrisali na pogoršanje šanse Turske da uđe u EU. No, puno bitnije za budućnost EU je njeno proširenje na Zapadni Balkan. Pa je EK preporučila već pomenuto otvaranje pregovora sa Albanijom i Makednijom, nakon što se oni već vode sa Crnom Gorom i Srbijom.
I koliko god da je to u redu, isto toliko je teško, kad se pred očima ima cjelokupna slika ovih šest država Zapadnog Balkana: Makedonije, Albanije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Kosova. Jer, članstvo jedne od njih pojedinačno Uniji ne pomaže nikako, s obzirom na isprepletenost odnosa ovih šest država među sobom, a istrovremeno i ogroman konfliktni potencijal, koji one takođe imaju.
Značenje učlanjenja u EU za ove države leži u prihvatanju evropskog identiteta. Što se odlično vidi na primjeru Albanije: već 2000. godine je ona bila viđena kao „potencijalni kandidat za članstvo u EU“. To, drugim riječima, znači i: najmlađa generacija, koja je na prošlim parlamentarnim izborima u Albaniji izašla na birališta, porasla je sa idejom da će jednog dana biti u EU.
I upravo bi stoga cilj morao biti da se što brže organizuje saglasnot svih EU država da se otvore pristupsni pregovori sa svih šest država Balkana, a da se istovremeno i evropskim narodima približi zašto je to „evropski“ neophodno i da će od toga samo profitirati - prije svega zbog povećanja sopstvene bezbjednosti.
Tako bi npr. građani Njemačke ljude sa Zapadnog Balkana trebalo da posmatraju kao dio zajedničke budućnosti. Takva promjena perspektive bi omogućila da se prizna da primanje jedne multireligiozne Albanije pomaže pri kanalisanju migracionih strujanja sa Bliskog Istoka, pri čemu se, istovremeno, muslimanskim pridošlicama pomaže da se prilagode evropskim vrijednostima i u njih integrišu.
No, EU trenutno posmatra države Zapadnog Balkana svaku pojedinačno i odvojeno. Što krivi pogled na bilateralne probleme, manjkavu kooperaciju i konflikte između ovih država. EU bi sada trebala da zasuče rukave i pripomogne da se ovi problemi riješe.
Simptom nerazvijenosti
Jer, svi mogu da shvate da Srbija mora ipak nekako da respektuje suverenost Kosova, da Makedonija i Grčka moraju da prevaziđu razlike oko imena, da Albanija i Grčka imaju različita mišljenja o granici na moru: i da se finalno sve nacije ovog malog djelića Evrope stvarno međusobno istorijski razlikuju. Ali da li će one biti prevaziđene međusobnom konkurencijom? Ili je puno lakše da svi zajedno postanu članice EU?
I nikako ne treba prenebreći da sve ove države imaju veliki problem sa korupcijom. A i tu Albanija pokazuje dobar primjer svojim reformama pravosuđa i boljim platama za sudije. Jer, državne tužioce i sudije sa netransparentnim primanjima kao i one, koji su nekompetentni (a najčešće se takvi pojavljuju u personalnoj uniji) trenutno primjenom sistema kontrole, blagoslovenog od strane EU, sortiraju i brišu sa lista sudija i tužioca. Već ih je mnogo na taj način ostalo bez posla.
A kad smo već kod teme korupcija: i površna uporedba indeksa korupcije Transparency International sa brojkama BDP po glavi stanovnika pokazuje da korupcija nije rezultat slabih pravosudnih sistema nego je upravo pravi simptom nerazvijenosti. Jeste da je pravna država bitna, ali odlučujuću ulogu ima privredni razvoj. Koji nastaje tek kad jedna država uđe u EU. A ne da je, kao do sada, drže pred vratima gdje ima da se načeka svijetle budućnosti.
Zato je prosto biti bolje unutra nego čamiti vani. Ta promjena paradigme je obligatorna neophodnost za proširenje EU. I to hitno. Jeste, naravno, pojedini kriterijumi moraju biti ispunjeni. Ali najbitniji je ipak javni konsenzus. Kad se građani jedne zemlje osjećaju kao Evropljani, onda to mora da se posmatra kao prvi položeni ispit. Njima treba dopustiti prijem u EU - sa svim obligatornim obavezama i odgovornošću.
Autor je bio savezni državni ministar MIP Njemačke 1999-2002; profesor je na Univerzitetu Dortmund, član Saveznog GO SPD Njemačke i specijalni savjetnik za Balkan predsjednika Internacionale. (Frankfurter Rundschau) Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
