Predsjedniku Crne Gore, drugu Filipu Vujanoviću, Titograd
Poštovani druže Predsjedniče,
Upravo danas, na Dan pobjede nad prošlim fašizmom, obraćam Vam se sa zahtjevom da snagom autoriteta najviše državne funkcije koju obavljate, kao narodskom čovjeku i nadasve kao pravniku, spriječite posrnuće sa najvišeg mjesta na antifašističkoj ljestvici koje Država Crna Gora, na čijem ste čelu, zauzima!
Sporazum koji je Vlada Crne Gore potpisala sa Vladom Njemačke o sahrani fašističkih vojnika u kasarni „Milovan Šaranović“ u Danilovgradu je mnogo veća podvala crnogorskoj antifašističkoj vertikali od Štedimlijih stihova utkanih u himnu Crne Gore, kojima se tako principjelno protivite. Do tančina sam upoznat sa okolnostima pod kojima je taj sramni sporazum potpisan i čvrsto sam odlučan u namjeri da se on, kao Crne Gore nedostojni sporazum, poništi.
Svjestan sam činjenice da niko do sada nije pokretao poništenje bilo kog međunarodnog sporazuma, tako da ni najviše sudske instance Crne Gore, uz svu blagonaklonost, još uvijek ne znaju koji je pravi put za poništenje tog ponižavajućeg i slobodno mogu reći, neofašističkog sporazuma, koji svojom intonacijom, očigledno pisanom u Berlinu, abolira najdestruktivniji proces u istoriji čovječanstva. Posebno je ciničan reciprocitet sa „crnogorskim vojnicima“ koji se u sporazumu nameće.
Za realizaciju tog suludog nauma ne postoji nikakav zakonski osnov i suspenduju se brojni crnogorski zakoni, što predstavlja kamen o vratu Crnoj Gori u pristupnim pregovorima sa akcentom na poglavlje 23, što podrazumijeva poštovanje zakonitosti i vladavinu prava.
U mom sljedećem tekstu „Warum Danilovstadt?“ razobličava se perfidnost i uspostavlja pravilna uzročno-posljedična veza njemačke ekspanzionističke politike na Balkanu.
Druže Predsjedniče, od Vas kao čovjeka sa naglašenim ličnim i stručnim senzibilitetom sa punim pravom očekujem da uvažite realnost! Dozvoljavam mogućnost da mnogi vole Crnu Goru koliko ja, ali više od mene – niko! Politika je umjetnost mogućeg. Predsjednik Vlade drug Igor Lukšić je rekao da NVO sektor treba da pomogne Vladi i Državi Crnoj Gori gdje Vlada to nije u mogućnosti da uradi.
Vođen upravo tim najdubljim jugoslovenskim i crnogorskim patriotskim osjećanjima, a svjestan svih okolnosti i (ne)mogućnosti Vlade Crne Gore u konkretnom slučaju, odlučan sam u svojoj namjeri. Do adekvatnog pravnog lijeka predmet prepuštam najvišoj arbitraži – sudu javnosti!
Sretan Vam praznik!
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
Bonus video:
