Povodom neistina, podmetanja i klevetanja gospodina Save Grbovića, iznijetih proteklih dana na moj račun, zbog crnogorske javnosti u čijem interesu radim, želim da istaknem sljedeće:
- Nijesam drug sa gospodinom Savom Grbovićem. Ne mogu biti drug sa gospodinom Grbovićem iz više razloga, a najbitniji je taj što se nikad nijesmo družili. Stoga, on nije mogao steći status mog druga, pa ni dobrim, kako on kaže. Način na koji mi se obraćao posljednjih dana, najbolja je negacija te njegove tvrdnje.
Gospodina Grbovića upoznao sam obavljajući novinarski posao i sa njim u par navrata imao kratke kontakte poslovne prirode, vezano za tekuće izmjene Zakona o igrama na sreću. To je jedini razlog našeg kontakta. Par usputnih susreta i telefonskih razgovora na poslovnoj osnovi ne čini prijateljstvo, makar ne po mom sistemu vrijednosti.
Dalje, gospodin Grbović iznosi niz netačnih i za mene potpuno neshvatljivih tvrdnji da sam ga ja „stalno podučavao“ da za sva obraćanja preko „Vijesti“ treba da potpiše ugovor i da će te novine uvijek integralno objavljivati odgovore njegove kompanije i udruženja. Ponavljam, to je potpuna neistina.
Takođe je neistina da sam od bilo koga tjeran da pišem bilo koji tekst, pa i ovaj posljednji o Lutriji. Tekst je napisan na osnovu činjenica, od kojih niti jedna nije demantovana u brojnim i opširnim reagovanjima Udruženja priređivača igara na sreću (UPIS).
Nikada se nijesam obraćao gospodinu Savi Grboviću za bilo koju vrstu pomoći, pa ni finansijsku, kako on to implicira u svom pismu medijima. Ovu grubu neistinu smatram najnižim mogućim pokušajem moje diskreditacije i kao čovjeka i kao novinara. Stoga je lažna i Grbovićeva tvrdnja da sam mu iznosio svoje lične probleme te da mi je on „drugarski pomagao“.
Neistine gospodina Grbovića na moj račun smatram flagrantnim pritiskom na mene lično i na medij u kojem radim, a poruke iz pjesme „Etno geto“ koje su mi upućene, ostavljam na tumačenje nadležnim državnim organima.
Bonus video:
