Bez obzira na sve probleme, kredite, zaduženja, ispite, nezaposlenost, zdravstveno stanje... praznici su i dalje stvari kojima se radujemo. Tačno je da nam je najdraže to što se tih dana ne ide na posao, ili je intenzitet radnih aktivnosti smanjen, ali to, ipak, nije jedini razlog. Kao i svako društvo koje je sazrijevalo ne kroz konvencionalne, već preskakajuće faze moderniteta, i čijim venama i dalje, djelimično, teče "totalitarna" krv, sačinjena od komunističkih, nacionalističkih i kvazi–demokratskih krvnih zrnaca, a koje je svoju duhovnu bazu razgrađivalo do najsitnijih detalja, ipak je ono u svojoj suštini sačuvalo nešto tradicionalno.
Blagdani nas uvijek podsjete da put prema Svevišnjem mora biti baziran na odnosu prema čovjeku, na nastojanju da u što boljim relacijma među ljudima omogućavamo pravdu i osvajamo slobodu. Etika, kao i politika, u savremenoj Crnoj Gori ostaju demonizovani pojmovi, koji umjesto da ostanu sinonimi, postaju predmet podsmijavanja i derogiranja, a u krajnjem objašnjavaju stanje jednog društva.
Zamislite situaciju u kojoj se nalazi stanje našeg duha, kada je čak i alfa i omega svih društvenih dešavanja u posljednjih 20 godina ustvrdio da je ovoj državi potebna - moralna obnova?! To jasno upućuje na dvije stvari: jedna, banalna, da je situacija krajnje alarmantna, i druga, objektivna, ponovo se podsmijavamo moralu i duhu zajednice koju smo sami izgradili.
Marginalizacija morala, bilo onog individualnog ili onog građanskog, direktno je pothranjivanje korupcije, kriminala, pljačke i nepoštovanja zakona. I tu, naravno, nije kraj, već se dalje sve nadograđuje kroz komleks inferionosti koji se stiče zbog nepostojanja društva jednakih šansi.
To znači da je sasvim logično da u Herceg Novom DPS bilježi rast broja glasova, jer je tamo, planski i sistematski, uništena cijela privreda, a u Tivtu, gdje je, ipak, nešto urađeno, oni imaju osipanje istih. Naprosto, u momentu kada ste praznih džepova, moral prestaje da služi svojoj svrsi i njegovo ispoljavanje biva izraženo u obrnutoj formi. Izvrne se istina i postane normalno da se nacionalizam predstavlja kao patriotizam, država kao partija, demokratija kao jednostranačje...
Davno je u svetim knjigama zapisano da je siromaštvo najbliže nevjerništvu, i to naravno ima smisla. Crnoj Gori i svim njenim narodima treba nova duhovnost, novi i kreativniji oblici društvenog razvoja i, definitivno, obnovljeni sistem vrijednosti. Bez ovoga, sva ekonomska priča, koja je krajnje realna i prioritetna tema svake političke rasprave osim naše, aktuelne, ostaje bez svoje suštine.
Bukvalno rečeno, ostaje na snazi promišljanje dalje rasprodaje državnih resursa i dalje zaduživanje kod raznih banaka koje jedva čekaju da im se primakne neka država čiji sistem počiva na javnom sektoru. To im je garancija da će dobiti novog stalnog klijenta - „kreditomana“. Razvijanje etičkih normi će se dodatno usložnjavati sa činjenicom da smo sve zaduženiji kao građani i da nas je Vlada i bez našeg prethodnog pristanka uzela za žirante. Hvala joj na tome, dokazali su da oni nikad ne zaboravljaju na narod.
No, kojom formulom napustiti demagogiju i nezadovoljstvo koje se gomila u našoj podsvjesti prevesti u realan život? Nemam odgovor, ali imam savjet. Svako mora učiniti veći napor nego što je to činio do sada, mora pokazati veći angažman za javnu stvar, mora biti hrabriji u donošenju odluka i mora biti odlučniji u njihovom sprovođenju. Vrijeme "političkih kompleksaša", oličenih u vjernim pratiocima moćnih, mora ostati iza nas.
Marginalizacija građanina kao političkog subjekta i njegovo svođenje na puk, koji čeka da neko drugi usmjeri njegov život, mora biti prevaziđeno. A najopasnije vrijeme za jednu lošu vladu je, kako navodi Tokvil, a naš slučaj najbolje potvrđuje, kada ona pokuša samu sebe reformisati.
Crna Gora je samo jedna u nizu balkanskih zemalja koja čeka uskrsnuće. Siguran sam da je nemoguće ubiti duh jednog naroda, ali je njegovo potiskivanje itekako moguće, a to smo više puta osjetili i u praksi. Jaspers je davno kazao da je „princip nemiješanja u političke stvari samo izgovor pod kojim se dopušta nepravda“, dok nam Kadejeva poručuje: „Nijesam naučila voljeti svoju domovinu zatvorenih očiju, pognute glave, ćutanjem. Smatram da možemo biti korisni svojoj zemlji jedino pod uslovom ako uočavamo da je vrijeme slijepe ljubavi prošlo, a otadžbini prije svega dugujemo istinu!“
Svim hrišćanima u Crnoj Gori i u svijetu od srca želim srećan praznik, bilo ovaj aktuleni bilo onaj koji je bio prošlog vikenda. Gajenje multikulturalne tradicije mora podrazumijevati i očuvanje dobrih odnosa, tako da praznicima treba da se radujemo zajedno, bez obzira da li slavimo ili vjerujemo. Kako se u predanju vjeruje da dobro uvijek na kraju pobijedi zlo, tako se nadam da će i ova zemlja dočekati svoje uskrnuće koje će podrazumjevati dinamičniji razvoj, bolji životni standard i istinsko poštovanje zakona.
Zato moramo imati vjeru u sebe same i u ono što činimo, osjećaj dužnosti i spremnosti da ozbiljno i mnogo radimo i postojan karakter. Uskrsnuće simbolično znači nadu, stoga srećno i samo pozitivno!
Bonus video:
