STAV

Đukanović i fašizam

Da su Đukanović i DPS došli na vlast sa fašističkom ideologijom i metodama ne treba mnogo dokazivati. Sada nas interesuje koje političke metode svojstvene fašizmu Đukanović i DPS i dalje koriste, jer to usporava evropeizaciju Crne Gore i sprečava demokratsko prevazilaženje podjela u crnogorskom društvu koje je poželio i novi Predsjednik Crne Gore
475 pregleda 51 komentar(a)
Milo Đukanović inauguracija, Foto: Filip Roganović
Milo Đukanović inauguracija, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 30.01.2019. 21:19h

Politička sloboda i jednakost ljudi u dostojanstvu i pravima, uključujući i pravo na slobodno izražavanje, je integrativni princip Zapada. Fašizam je negacija ovog principa. Musolini je kao predmet politike uzeo narod i nadredio ga pojedincu. Uveo je u politiku termine fascio - snop i fašizam - usnopljavanje i dodijelio im zadatke koji su negacija individualizma i liberalne demokratije. (Volio je da sjedi na stolici čiji su nogari bili snopovi vrbovog pruća - simbol ideje kako se od slabih jedinki pravi snažni snop.) Osnovao je 1915. godine Borbene italijanske saveze (snopove), koji su 1919. prerasli u Nacionalnu fašističku partiju Italije. Pošto je u Italiji bio u toku Prvi svjetski rat, iskoristio je patriotizam kao kohezionu silu za „usnopljavanje“. Na izborima 1924. Borbeni savezi su prijetnjama i pritiskom na druge političke partije (jedan prvak opozicije je bio ubijen) proizveli atmosferu straha i nesigurnosti birača. Fašisti su pobijedili.

„Usnopljavanje“ u Njemačkoj sproveo je, takođe na patriotskoj osnovi, Adolf Hitler, koji je 1921. godine preuzeo rukovođenje Nacionalsocijalističkom partijom osnovanom godinu ranije. Hitler kaže da glavni princip nacizma jeste da napusti liberalni koncept pojedinca i marksistički (internacionalistički) koncept čovječanstva i da se oni zamijene Volk zajednicom, ujedinjenom zajedničkom krvlju i tlom.

Kad su došli na vlast, fašisti u Italiji i Njemačkoj uspostavili su totalitarnu partijsku državu, sa partijom koja preuzima sve državne institucije, potire nezavisnost sudstva, i zloupotrebom institucija ostvaruje kontrolu i poslušnost građana - uspostavlja diktaturu. Zbog toga se vlast hijerarhizovala u obliku piramide na čijem vrhu stoji vođa. Tako je dobijena monolitna forma: jedan narod, jedna partija, jedan vođa.

Da su Đukanović i DPS došli na vlast sa fašističkom ideologijom i metodama ne treba mnogo dokazivati. Predvodili su rušenje komunizma kao druge stranputice u razvoju evropske civilizacije, ali ne sa pozicija liberalizma i demokratije, već velikosrpskog nacionalizma koji je, takođe, počivao na ideologiji krvi i tla. Uspostavili su partijsku državu, koja i dalje sprovodi puč kojim su došli na vlast u januaru 1989. godine.

Svrha ovog članka nije da se bavi Đukanovićem iz vremena kad je bio fašista. Interesuje nas koje političke metode svojstvene fašizmu Đukanović i DPS i dalje koriste, jer to usporava evropeizaciju Crne Gore i sprečava demokratsko prevazilaženje podjela u crnogorskom društvu koje je poželio i novi Predsjednik Crne Gore.

Protofašizam

Engleski profesor političkih nauka Roger Grifin smatra da postoji „fašistički minimum“ koji proizvodi fašističku sociološku i ideološku dinamiku u nekom društvu. Umberto Eko, profesor semiotike (opšte teorije znakova i simbola), novinar i poznati pisac, u eseju Ur fašizam ili vječni fašizam iz 1995. godine kaže: „Jedno od ključnih pitanja s kojim se sretaju i novinari i lojalna opozicija ovih dana je kako da budemo pošteni sa eufemizmima i trivijalizacijma koje koristimo u raspravi?“ Ima u vidu upotrebu termina fašista za aktuelne političare i partije. Eko opisuje svoje poznanstvo sa fašizmom. U uzrastu od deset godina, dobio je 1942. prvu regionalnu nagradu na obaveznom literarnom takmičenju na temu: „Da li treba da umremo za Musolinijevu slavu i besmrtnu sudbinu Italije“? „Moj odgovor je bio potvrdan. Bio sam pametni dječak... Proživio sam dvije godine među SS-ovcima, fašistima, republikancima, i partizanima koji su pucali jedni na druge.“ Pola vijeka kasnije odužio im se ovim esejom u kojem je dao listu četrnaest vječnih svojstava fašizma. „Ova svojstva ne mogu se organizovati u sistem, mnoga od njih su u kontradikciji sa nekim drugim, i tipična su za druge vrste despotizma ili fanatizma. Ali, dovoljno je da je jedno od njih prisutno da bi fašizam koagulirao oko njega“. Drugim riječima, svako od tih svojstava samo po sebi aktivira druga, što neminovno dovodi do antidemokratskih metoda. Navešćemo neka od tih svojstava koja su prisutna i kod savremene crnogorske vlasti. Većina naših rečenica je prevod Ekovih.

1,2,3,4. Fašizam odbacuje modernizam. Prije svega odbacuje duh američke (1776) i francuske (1789) revolucije koje je porodila epoha prosvjetiteljstva. Prva je usvojila Deklaraciju nezavisnosti u kojoj stoji: „Tvorac je sve ljude stvorio jednakima i dodijelio im neka neotuđiva prava,....“; druga je usvojila Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina koja su postala principi liberalizma, koji ulaze u definiciju moderne liberalne države.

Fašizam odbacuje prosvjetiteljski racionalizam i uvodi iracionalizam i akciju bez intelektualne refleksije kao način vođenja politike. Zbog toga fašizam gaji prezrenje prema intelektualcima. Hitler kaže da patriote više vole emocije (od razuma) i nije im potrebno nasljeđe, Getea, Šilera i Kanta, „koji su samo odraz zapadnog uma“. Fašisti su za intelektualce govorili „degenerisani intelektualci“, „jajoglavci“, „univerziteti su gnijezda crvenih“. Đukanovićeva inovacija: kritički intelektualci su jadni, frustrirani, neostvareni ljudi; pravi intelektualci su za njega, uglavnom, saradnici udbe. Njihov najviši stepen stvaralaštva su napadi i hajke na Đukanovićeve kritičare.

5, 6, 7. Strah od razlika. Za fašiste neslaganje je izdaja. Đukanovićeva inovacija: formirajte partiju i iziđite na izbore. Tako zamagljuje činjenicu da cilj intelektualne kritike nije osvajanje vlasti, već unapređenje rješenja koja se donose.

8, 9. Fašistička psihologija je opsjednuta zavjerom, unutrašnjom i spoljašnjom. Cilj je da se sljedbenici osjećaju opkoljeni. Đukanovićeva invencija: sopstveni identitet ne definiše otvorenim negiranjem demokratije i liberalnih ideja, već napadom na njihove nosioce. Pošto je crnogorska liberalna opozicija prilično slaba, napadima na liberalne Vijesti implicitno diktira poželjni politički habitus svojih sljedbenika.

10, 11. Elitizam je tipični aspekt svake reakcionarne ideologije. Fašisti i njihova elita preziru slabe. Vođa zna da njegova moć nije delegirana demokratski, već je osvojena silom i da ta sila počiva na slabosti masa, koja je toliko slaba da joj treba jaki vladar. Zato on prezire sve potčinjene, što je u njegovoj perspektivi cijela zemlja. Svaki niži rukovodilac nasljeđuje taj prezir prema potčinjenima i tako sve do članova partije koji preziru ostale građane.

12. Specijalna vrsta mačizma. Pošto je heroizam teška igra, heroizam se transformiše u pokazivanje moći. Musolini je išao kao magistrat, izabrani službenik u Rimskoj republci, sa gardom tjelohranitelja koji imaju pravo da svakoga ko im se ne sklanja s puta, fizičkom silom uklone. Đukanovićeva inovacija: prati ga policija, tajna služba, specijalci raspoređeni po krovovima zgrada i blindirana kola da se u slučaju potrebe muški skloni.

13, 14. Pošto nije dopušten individualizam, jedinka nema svoju volju. Volju ima narod. Vođa tumači volju naroda, a u stvari je diktira. U TV i internet eri, odabrana grupa građana (kad je Eko pisao esej još nije bio u upotrebi termin bot) može se prihvatiti kao glas naroda. Pošto Vođa tumači narodnu volju, fašisti ne trpe parlament i „gnjilu“ parlamentarnu vladu. Musolini je likvidirao parlament. Đukanovićeva inovacija: parlament sprovodi „parlamentarnu diktaturu“.

Fašisti koriste brutalni govor prema kritičarima i opoziciji. Đukanovićeve inovacije: pregaziti, uništiti, deratizovati, istrijebiti,...

15. Elitu čine poltroni koji drhte. O ovom svojstvu govore drugi moderni autori. U (proto) fašizmu, kontrolu ekonomije i tržišta (takođe antiliberalizam), partija koristi da proizvede svoje bogataše. Kao što ih je stvorio, vođa ih može i uništiti. Stoga je vođina elita poslušna i politički mrtva.

Problem medija

Eko se sjeća fašističkih medija: „Ujutru 27. jula 1943. radio je javio da je fašizam propao, a Musolini uhapšen. Kad me majka poslala da kupim novine na najbližem štandu, opazio sam da sve novine imaju različite naslove. Pročitao sam podnaslove i... (sa iznenađenjem, primjedba M.P.) shvatio da svaka novina govori različite stvari. Poruke na naslovniicama slavile su kraj diktature i povratak slobode: sloboda govora, sloboda štampe, političkog udruživanja. Riječi, „sloboda“, „diktatura“, politička sloboda, čitao sam po prvi put u životu. Zahvaljujući ovim riječima, rodio sam se još jednom - kao slobodni zapadni čovjek. Moramo biti oprezni, tako da smisao ovih riječi ne bude ponovo zaboravljen. Protofašizam je još uvijek (tj. 1995, primjedba M.P.) oko nas.... Naša dužnost je da ga razotkrivamo i upiremo prstom na svaku od njegovih novih oblika - svaki dan, u svakom dijelu svijeta.“

Izdavačka koncepcija Vijesti je da bude liberalni list par ekselans koji ostvaruje Ekov zavjet. I ovaj tekst je inspirisan tim zavjetom. Sljedeće riječi Predsjednika evropske asocijacije Etičkog žurnalizma, koja ima savjetničku ulogu Evropske komisije, potvrđuju da smo na dobrom putu: „U Crnoj Gori ima samo nekoliko medija, mislim tri ili četiri, koji se mogu nazvati stvarno nezavisnim, koji su spremni da pozovu vlast na odgovornost, i ovi mediji, osobito grupa Vijesti, su najviše napadani.... Najuticajnija novina, najpouzdanija televizija,... oni su nezavisni, podržani od publike, mreža koja odbija da bude provladina ili s političkim predrasudama“.

Preporučujemo za Vas