buntovnik realista

Sljedeća kriza Angele Merkel

Za Merkel, situacija će od sada biti veoma ozbiljna. Ona možda drži evropsku krizu dalje od vrata Njemačke, ali to ne znači da Njemačka uskoro neće upasti u sopstvenu krizu
0 komentar(a)
Angela Merkel, Foto: Beta
Angela Merkel, Foto: Beta
Ažurirano: 05.03.2012. 09:47h

Kako je Evropa pritisnuta finansijskom krizom a vlade padaju širom kontinenta, Njemačka je djelovala kao ostrvo prosperiteta i stabilnosti. Kancelarka Angela Merkel je izgledala kao otjelotvorenje nove snage problematičnog djeteta stare Evrope, država kojoj se jedni dive a drugi je mrze.

Međutim, to je bilo prošlog mjeseca. Nakon toga je predsjednik države Kristijan Vulf, koji je bio Merkelin izbor, primoran da podnese ostavku zbog grešaka koje je napravio kao premijer Donje Saksonije. Njegov pad je došao na vrhuncu njemačkog karnevala. Dok su katolici na zapadu i jugu Njemačke slavili, protestanti sa istoka Njemačke u Berlinu su učvršćivali vlast. Njemačka će imati protestantskog sveštenika za šefa države, pored toga što njome vlada ćerka jednog protestantskog sveštenika.

To ne znači puno običnim Njemcima jer religija ne igra gotovo nikakvu ulogu u javnom životu Njemačke (sve dok ta religija nije islam). Ali, itekako znači za glavnu vladajuću stranku u Njemačkoj, Hrišćansko demokratska uniju (CDU) i čak više za njenu bavarsku sestrinsku partiju, Hrišćansko socijalnu uniju (CSU).

Obje stranke su nasljednice katoličke njemačke Stranke centra, koja se borila protiv protestantske prevlasti u Pruskoj i Bizmarkovom rajhu. Uz podršku katoličkih većina u zapadnoj i južnoj Njemačkoj, CDU i CSU su bile tradicionalno vladajuće stranke u poslijeratnoj Saveznoj Republici Njemačkoj od dana Konrada Adenauera. Unutar obje stranke može se očekivati gunđanje zbog protestantskog uspona.

Prava opasnost od trenutne predsjedničke krize i njeno rješenje za Merkel leže drugdje, prije svega u političkim kalkulacijama koje je napravio Joahim Gauk, novi njemački predsjednik, kandidat na prvom mjestu.

Njemački predsjednički izbori su po pravilu veoma napeti događaji jer mogu biti rani indikator pojave novih političkih većina. Štaviše, kancelarka se ne bira direktno i može biti smijenjena samo konstruktivnim izglasavanjem nepovjerenja, što znači da parlamentarna većina bira novog kancelara.

To svaku većinu protiv vladajućeg kancelara čini vrlo dramatičnom, jer odražava opadanje njene ili njegove moći. To je posebno istina ako se takva većina sastavi protiv kancelara oko pitanja centralnog dijela kadra, što izbor predsjednika svakako jeste. To se desilo u slučaju Gaukovog izbora.

Do prošlog vikenda, izgledalo je da Merkel stoji na kao stijena čvstoj političkoj podlozi. Na međunarodnoj sceni ona uživa veliki ugled, kod kuće je na vrhuncu popularnosti i nema rivala protiv kojih mora da se bori u sopstvenoj stranci. Podrška njenim koalicionim partnerima, Slobodnim demokratama (FDP), opala je na dva odsto, ali je CDU/CSU i dalje u jasnoj prednosti u odnosu na socijaldemokrate (SPD, najveća opoziciona stranka), a ljevica je podijeljena na četiri stranke.

Stoga, i ako bi se Merkelina koalicija raspala na sljedećim federalnim izborima, ili čak prije, uvijek se pretpostavljalo da niko ne može ozbiljno ugroziti njenu kancelarsku funkciju a svakako ne u okviru obnovljene „velike koalicije“ sa SPD. Izgledalo je da prosto ne postoji nikakva većina protiv Merkel.

Ova pogrešna procjena je previdjela sve veću zabrinutost njenih koalicionih partnera, FDP, zbog svojih šansi za opstanak. Za kratko vrijeme od odluke da se Gauk izabere za predsjednika, granit ispod Merkelinih stopala postao je politički živi pijesak. Šta se desilo?

Prilično jednostavno, FDP ju je podrila i promijenila stranu oko vrlo bitnog pitanja, udruživši se sa opozicionim strankama u davanju podrške Gauku. Iznenada su se stvorili izgledi za novu većinu, a Merkel se suočila sa izborom da se povinuje ili da stavi tačku na koaliciju. Stisnula je zube i popustila. Međutim, pukotina u njenoj koaliciji se više ne može prikrivati.

Gaukovu kandidaturu je progurala većina SPD/Zeleni/FDP, koja je nastala iz ukrštenih političkih interesa. Međutim, to samo čini opasnijom situaciju za Merkel, jer početak kraja za njemačke kancelare obično izgleda baš kao ta epizoda.

Povjerenje između vladajućih stranaka je nestalo. Federalni izbori ovog proljeća će pokazati da li će manevar FDP-a podići stranku iznad 5 odsto izbornog praga potrebnog da ostane u parlamentu, ili će ih strah od sugurne smrti natjerati na političko samoubistvo. Ako FDP preživi a koalicija desnog centra ne osvoji većinu, stranka će raditi na savezu sa SPD i Zelenima, što će Angelu Merkel koštati funkcije kancelara 2013.

To znači da CDU/CSU više neće imati nikakvog obzira prema FDP. Ako Merkel želi da zaštiti svoju funkciju, njena jedina opcija nakon opštih izbora 2013. biće velika koalicija sa SPD a da bi imala glavnu riječ u tom aranžmanu, biće joj potreban svaki glas unutar tabora desnog centra koji može dobiti.

Za Merkel, situacija će od sada biti veoma ozbiljna. Ona možda drži evropsku krizu dalje od vrata Njemačke, ali to ne znači da Njemačka uskoro neće upasti u sopstvenu krizu.