O PRAVU I MOĆI

Harizma u koju možemo vjerovati

Da li lider može da izgubi svoju harizmu? Da li harizma potiče od pojedinca, od sljedbenika te osobe ili od institucije? Akademsko istraživanje ukazuje na sve tri kategorije
77 pregleda 0 komentar(a)
obama, Foto: Rojters
obama, Foto: Rojters
Ažurirano: 27.01.2012. 10:39h

U dvije glavne autokratske zemlje u 2012. se očekuje smjena rukovodstva. Ni u jednoj od njih najvjerovatnije neće biti iznenađenja. Si Đinping treba da zamijeni Hu Đintaoa na mjestu predsjednika Kine, a u Rusiji je Vladimir Putin objavio da će ponovo preuzeti predsjedničku funkciju od Dmitrija Medvedeva. Među demokratskim društvima u svijetu politički ishodi ove godine su manje predvidljivi. U Francuskoj se Nikola Sarkozi suočava sa teškom predsjedničkom kampanjom za reizbor, kao i Barak Obama u SAD.

Tokom predsjedničkih izbora u SAD 2008. mediji su nam prenijeli da je Obama pobijedio jer posjeduje „harizmu“ - posebnu moć da pobudi fascinaciju i lojalnost. Ako je to tako, kako onda njegov reizbor samo četiri godine kasnije može biti neizvjestan? Da li lider može da izgubi svoju harizmu? Da li harizma potiče od pojedinca, od sljedbenika te osobe ili od institucije? Akademsko istraživanje ukazuje na sve tri kategorije.

Ispostavilo se da je iznenađujuće teško unaprijed prepoznati harizmu. U jednom nedavno sprovedenom istraživanju se izvodi zaključak da se „relativno malo“ zna o tome ko su harizmatični lideri. Dik Moris, američki politički konsultant, kaže da na osnovu njegovog iskustva „od svih političkih karakteristika harizma najviše obmanjuje jer ona ne postoji u stvarnosti, nego samo u našoj percepciji kada je neki kandidat stvori napornim radom i dobrim stvarima“. Slično tome, mediji koji se bave biznisom opisuju veliki broj direktora kompanija „harizmatične“ kada stvari idu dobro, da bi im tu etiketu oduzeli kada profit počne da pada.

Stručnjaci za političke nauke su pokušavali da naprave skale harizmatičnosti na osnovu kojih bi se prognozirao broj osvojenih glasova ili predsjednički rejtinzi, ali se one nisu pokazale korisnim. Među američkim predsjednicima Džon F. Kenedi je često opisivan kao harizmatičan, ali očito nisu svi dijelili to mišljenje, s obzirom da nije uspio da privuče većinu glasova građana i da mu je popularnost varirala tokom predsjedničkog mandata.

Kenedijev nasljednik Lindon Džonson žalio se da mu fali harizme. To i jeste bilo tačno što se tiče njegovog odnosa s javnošću, ali je Džonson znao biti i privlačan – pa čak i neodoljiv - u ličnim kontaktima. Jednom preciznom studijom predsjedničke retorike je otkriveno da čak ni slavni govornici poput Frenklina Ruzvelta i Ronalda Regana nisu mogli da računaju na harizmu u sprovođenju svojih programa.

Harizmu je lakše prepoznati naknadno. U tom smislu, koncept je cirkularan. On je poput starog kineskog koncepta „nebeskog mandata“: imperatorima je rečeno da vladaju zato što posjeduju harizmu, a kad budu zbačeni, to se desilo jer su je izgubili.

Međutim, niko nije mogao da predvidi kada će se to dogoditi. Slično tome, uspjeh se često koristi da se dokaže - naknadno - kako neki savremeni politički lider posjeduje harizmu. Mnogo je teže koristiti harizmu u prognoziranju ko će biti uspješan lider.

Vjerovatnije je da će sljedbenici pripisati harizmu liderima kada osećaju snažnu potrebu za promjenom, često u kontekstu lične, organizacione ili socijalne krize. Na primjer, britanska javnost nije smatrala Vinstona Čerčila harizmatičnim liderom 1939, ali su mu godinu kasnije njegova vizija, samouvjerenost i vještine komunikacije pribavili harizmu, s obzirom na zabrinutost Britanaca koja je nastupila nakon pada Francuske i evakuacije iz Denkerka. A onda je 1945, kada je pažnja javnosti sa pobjede u ratu preusmjerena na stvaranje države blagostanja, Čerčilu nije izglasano povjerenje. Njegov pad nije predvidjela njegova harizma, nego promjena potreba njegovih sljedbenika.

U praksi, harizma je približan sinonom za „lični magnetizam“. Ljudi se razlikuju prema sposobnosti da privuku druge ljude, a njihova atraktivnost zavisi dijelom od ličnih osobina, djelom od naučenih vještina, a dijelom od društvenog konteksta. Neke dimenzije lične privlačnosti, poput pojave i neverbalne komunikacije, mogu se testirati. Različite studije su pokazale da su ljudi, koji su ocijenjeni kao privlačni, favorizovani u odnosu na manje atraktivne osobe. Prema jednom istraživanju lijep muškarac može da računa na prednost od 6 do 8 odsto glasova na izborima u odnosu na ružnog. Što se tiče žena, ta razlika iznosi i do 10 procenata.

Neverbalni signali čine veći dio ljudske komunikacije, a jednostavni eksperimenti su pokazali da neki ljudi bolje neverbalno komuniciraju u odnosu na ostale. Na primjer, studijom Univerziteta u Prinstonu je utvrđeno da kada se ljudima pokažu slike kandidata sa nekih njima nepoznatih izbora, oni mogu da pogode pobjednika u sedam od deset slučajeva.

Slično istraživanje Univeziteta Harvard, u kom su ispitanicima prikazani video snimci bez tona sa 58 različitih izbora u trajanju od 10 sekundi, pokazalo je da su se u dvopartijskom sistemu predviđanja ispitanika razlikovala od stvarno dobijenih glasova za 20%, što je tačnije od ekonomskih parametara. Ironično je da su predviđanja postala nepouzdanija kada je uz video snimke uključen i ton.

Na izborima 2008. Amerikanci su bili razočarani ratom koji je Bušova administracija vodila u Iraku, kao i zbog finansijske krize koja je izbila dva mjeseca prije glasanja. Obama je bio atraktivni mladi kandidat koji lijepo priča i uliva nadu za budućnost. Jasno je da je to bio jedan od razloga zašto je Obama dobio reputaciju harizmatične ličnosti.

Međutim, dio njegove harizme počivao je u očima njegovih sljedbenika. Ljudi ponekad kažu za harizmu da „je prepoznamo kada je vidimo“, ali mi gledamo i u ogledalo. Kako se ekonomsko stanje pogoršavalo i kako je rasla stopa nezaposlenosti, a Obama morao da se hvata u koštac sa haotičnim kompromisima rukovođenja, to ogledalo je postajalo zamagljenije.

Harizma nam govori nešto o kandidatu, ali nam više govori o nama samima, o raspoloženju unutar naše zemlje i o vrsti promjena koje želimo. Teška vremena u ekonomskom smislu čine očuvanje harizme težim. Obama se suočava sa stalnim izazovima nezaposlenosti i prkosne republikanske opozicije, a Sarkozi mora da se bori sa sličnim problemima. Tokom kampanje će, međutim, njihova retorika biti oslobođena potrebe za kompromisom. Ovogodišnji izbori će biti pravi test njihove harizme.

Copyright: Project Syndicate, 2012.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")