ALTERNATIVE

Močvara

Godina pred nama biće daleko izazovnija od prethodne, a moguće i najteža od obnove nezavisnosti. Ne samo zbog toga što je izvjesno dalje urušavanje ionako teško bolesnog ekonomskog sistema, već i zbog političkih turbulencija u vladajućoj većini koja se suočava sa novonastalom neravnotežom snaga i unutrašnjim „reformama“ po mjeri jednog čovjeka
73 pregleda 0 komentar(a)
Listing Šarić, Foto: Screenshot Tv Vijesti
Listing Šarić, Foto: Screenshot Tv Vijesti
Ažurirano: 15.12.2011. 10:32h

2012.

Posljednja kolumna u ovog godini je i prilika da kažem nekoliko riječi o mogućnostima, prijetnjama i izazovima koji nas očekuju u narednoj godini.

Bez namjere da zloslutim, godina pred nama biće daleko izazovnija od prethodne, a moguće i najteža od obnove nezavisnosti. Ne samo zbog toga što je izvjesno dalje urušavanje ionako teško bolesnog ekonomskog sistema, već i zbog političkih turbulencija u vladajućoj većini koja se suočava sa novonastalom neravnotežom snaga i unutrašnjim „reformama“ po mjeri jednog čovjeka. Nadalje, Vlada i vlast suočavaju se sa teško sprovodivim obavezama koje joj nameće Evropska unija. Teško sprovodive jer ugrožavaju poluge ilegalnog ekonomskog sistema i razaraju političke, poslovne i lične veze na kojima opstaje rukovodeća struktura vlasti.

Društvo koje nije promijenilo vlast u posljednjih 60 godina, u pokušajima da se mijenja suočava se i suočavaće se sa Partijom koja je sebe izjednačila sa Državom, i koja u svom naumu da opstane na vlasti naročito koristi policijsko-obavještajno–bezbjednosne resurse. Zato nas ne smije čuditi što će se po potrebi neki novinari, neke NVO, neki intelektualci, neke stare i neke nove partije pojavljivati u razičitim ulogama. Njihova informisanost, inteligencija i naročito njihova bespoštedna borba protiv režima neće uvijek biti i garancija da njihove konkretne akcije nisu samo dio formule koja garantuje opstanak „režima“. Neće nam sljedeće godine nedostajati mnoštvo nadobudnih, osvetoljubivih, na sve spremnih revolucionara, novih vođa, dušebrižnika i moralista.

Valja nam se zato čuvati slijepih vođa i lažnih proroka.

Dok je s jedne strane ovoj državi potrebna stabilnost političke vlasti i donošenje transparentnih i efikasnih odluka u javnom interesu (naročito u odnosu na predstojeći šestomjesečni monitoring EK), s druge strane postoji snažan pritisak unutar vlasti i rastuća svijest o neophodnosti otvaranja procesa smjene ili prekompozicije vlasti. Dinamiku ovog procesa će odrediti stepen istrošenosti vezivnog tkiva Demokratske partije socijalista, ali i stvarne namjere drugih aktera.

Hrvatska do Plužina

Nekad je pisalo „Srbija do Tokija“, pjevalo se „Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva“, a danas se stvari izgleda mijenjaju. Sada je aktuelno „Hrvatska do Plužina“. Hrvatska je ako je vjerovati Đukanoviću, Veljoviću i drugovima pokušala da zakoči Crnu Goru na njenom putu evropskih integracija. Mi njima Pukanića, oni nama upit, mi njima listinge, oni nama vrate listinge tri godine kasnije preko pošte u Plužinama, sa nekoliko novih imena i brojeva. Nije Srbija. Čudo!

Iako su aluzije Uprave policije o neimenovanim partnerskim službama iz regiona naivnu javnost upućivale na bratsku nam neprijateljsku Srbiju, izgleda da nisu bile tačne. Deset dana tužilaštvu nije napamet palo da medijima traže listinge pripadnika ANB i „kontroverznog biznismena“ Keljmendija, sve dok na dnevni red nisu došli najistaknutiji sinovi našeg naroda.

Mnoga sistemska pitanja su ostala bez odgovora. Dok politička čaršija raspreda o navodnim preostalim listinzima koji čekaju trenutak objavljivanja, stoji da je „dnevni list Dan bez obzira na to što u slučaju objavljivanja listinga nije postupio u potpunosti sa pravilima i standardima novinarske profesije, učinio dobru stvar i otvorio važnu temu o zloupotrebama tajnih službi“ kako je to primijetio novinar Dragoljub Duško Vuković.

Interesantno je da se dežurni branilac države i centarfor u utakmicama sa Srbijom nije javljao cijelih deset dana! Milo Đukanović se nije javljao, pustio je da se kuva čorba (sa ili bez njegovog začina!?).

Nego, malo se ko pita što se toliko gade Darka Šarića Lukšić i Roćen, a DPS se ne zgražava nad podrškom Keljmendija. To mi nešto zvuči kao da ministar bivši Nenezić sa indignacijom odbaci svaku mogućnost da je svojevremeno otvorio hotel Safeta Kalića.

Lijepo kaže Veljović da policiji nije padalo na pamet da ispita navode lidera najveće opozicione stranke da je Šarić finansirao izborni uspjeh DPS na Žabljaku.

Drugim riječima, čak i da su listinzi u kojima se pominju imena predsjednika Vlade i ministra inostranih djela u potpunosti autentični, ne sumnjam u to da bi reakcija Uprave policije i drugih nadležnih bila identična.

Preporučujemo za Vas