Novembar sam proveo sam u banji Igalo. Išao sam da bih se bolje spremio za “ratove“ koje vodim, medicinski, politički i sportski. Moja politička „karijera“ je počela onog momenta kada je kabinet predsjednika Vlade Igora Lukšića iskazao šlif đeteta od osam godina u reakciji na moje pisano obraćanje. Napisao sam u prošloj kolumni da očekujem izvinjenje od gospodina premijera i dok ga ne dobijem dobronamjerno ću mu sugerisati da napusti posao za koji nije predodređen. Njegova mladost i visoko obrazovanje otvoriće mu vrata za svekolike uzlete, ali van politike.
Ovih dana državu je ustalasala priča da je premijer Lukšić telefonom razgovarao sa gospodinom Darkom Šarićem, prije tri godine. Odmah sam znao da od toga nema ništa, jer da je premijer proveo u društvu Darka Šarića i nekoliko minuta znao bi da nije lijepo potcijeniti bilo koga, da treba odgovoriti na prozivanje njegovoga kabineta u štampi od strane onog koji je crnogorski barjak iznosio na ring u vrijeme dok je on bio momčić. Znao bi da na borilište treba izaći i kad se nema municije za trijumf. Otišao sam svojevremeno na megdan Vladimiru Kličku, iako sam znao da ću meč završiti na podu! Takav mi je bio posao. Nije Lukšićev posao samo da podigne armiju policajaca kad je njegov obraz u pitanju, već i da čuva obraz građanima od svite koja ga okružuje. Ne propagiram bavljenje aktivnostima sa one strane zakona, ali iz svog iskustva sa licima iz kriminalnog miljea koji su voljeli boks, mogu reći da se od njih može puno toga pozitivnog naučiti. Mnogi od njih su me mnogo cijenili i pokušavali vrbovati za svoje aktivnosti, ali nijesam mogao uslišiti njihove želje jer volim mirno spavati pored otključanih vrata. To su moja iskustva iz mladih dana provedenih u Beogradu. Ovdje su takva lica, kažu političari iz opozicije, pod direktnim bezbjednosnim štitom DPS bratije, pa mogu zaključiti da u mojoj domovini - nema kriminala. Kriminalcima prijeti robija u normalnom svijetu i zato se tako nazivaju. Ovdje političari štite “opasne“ tipove kao najrođenije, pa mogu reći da među takvima nema kriminalaca jer im je lako svaštočinjariti kad ih podržavaju oni kojih treba da ih upoznaju sa zatvorom. AFERIM, momčići političarčići koji štitite vaše idole. Šaljivi ste i vi i vaši junaci.
DPS, ustanovitelj i propagator svekolikih nesrećnih mjerila vrijednosti, vozi svoje poslednje krugove. Najveći poltroni i jurišnici beogradskog vožda postaše tvorci najveće sramote u crnogorskoj istoriji, tako što su pohapsili Bošnjake koji su izbjegli iz BiH da se sklone kod „braće“ Crnogoraca. Ali tadašnji velji Srbi, a danas Crnogorci do neba, pohapsiše i izručiše nevoljnike krvnicima koji ih poubijaše. Pljunuo bi veliki Marko Miljanov na tu DPS felu. Neka premijer razmisli kako je porodicama onih koji dođoše ovdje kao prijatelji, a DPS vrhovnici im poslaše policiju da ih sa plaža crnogorskih pošalju na strelište. Imaju li oni kakvih duševnih bolova, ili je samo premijer sa dušom osjetljivom stigao na planetu.
Kao i mnogi zidari sličnih režima u svijetu, koji popadaše kao kule od karata, ni DPS-ovi građevinci ne shvataju da je došao kraj njihovim providnim forama. Bolje će spavati do neminovnog buđenja!
Događaj po kome ću pamtiti boravak u Igalu je poziv bivšeg rukometnog asa Gorana Đukanovića da se pridružim energiji crnogorskog sindikata sporta na čijem se čelu on nalazi. Prvi skup novooformljenog sindikata desio se 27.11. u sportskoj dvorani podgoričke gimnazije i zauvijek ću ga pamtiti. Goran je u obraćanju medijima naslovio taj prvi sastanak kao moralnu podršku mojoj malenkosti, na čemu sam mu neizmerno zahvalan. Skupu su, između ostalih, prisustvovali i proslavljeni vaterpolista Mirko Vičević, koji u svojoj kolekciji ima zlatne medalje sa Olimpijade, svjetskih i evropskih prevenstava, kao i džudista Srđan Mrvaljević, zvanični vicešampion svjeta. Ovaj hrabri Beograđanin pohrlio je na zov svoje domovine Crne Gore i postao stub njene sportske palate. Po mom ličnom uvjerenju najveći sportsmen Crne Gore u posljednje dvije decenije, kik–bokser Ivan Strugar, takođe je svojim prisustvom uveličao događaj. Dobroćudni osmjesi ova tri sportska velikana, uz isto takav domaćina Gorana Đukanovića, preplavili su dvoranu. U sali je bilo prisutno mnogo djece iz raznih sportova, a Strugarova trogodišnja ćerka Ana i Goranova, nešto starija, Gorana, dale su poseban ton ovom događaju. Crnogorski sportski sindikat smatram organizacijom koja treba da pomogne aktivnim crnogorskim sportistima u ostvarivanju njihovih prava i da sport kao najčistiju djelatnost našeg društva uzdigne kao instituciju.
Bonus video:
