Početni uspjeh Građanske inicijative (GI) i obustava gradnje vrtića u dvorištu barske Gimnazije zavrijeđuje pažnju zbog svoje polisemičnosti, odnosno višeznačnosti. Odluka i komentar prvog čovjeka izvršne vlasti u Crnoj Gori ipak ne mogu da prikriju anomalije koje se neprestano ponavljaju i dobrim dijelom ne zavise od trenutnog, aferama zatrpanog, političkog stanja.
Najvažnije je početi od navoda premijera da je ovaj građanski otpor “prerastao u političku platformu od koje se nijesu ogradili organizatori”. Iako su se pokretači GI veoma jasno određivali prema ponašanju političkih stranaka i pojedinih građana u rješavanju ovog urbanističkog problema, ni Vlada Crne Gore, ni Ministarstvo prosvjete, ni Opštinski odbor DPS-a nijesu htjeli, niti i dalje žele, da uvaže izvornost ovog dešavanja. Razlog ovih uniformnih stavova proizilazi iz višedecenijske namjere da se bavljenje politikom predstavi na totalno pogrešan način. Kome, i po ko zna koji put, treba reći da je politika svaka djelatnost ili osmišljena aktivnost kojom se uređuju potrebe zajednice (države, grada, mjesne zajednice …) uz uvažavanje ili usaglašavanje različitih potreba njenih članova?
Višemjesečni građanski protesti u Baru potvrdili su i sumnju o utvrđivanju javnog interesa.
Od uvođenja višestranačja u Crnoj Gori akteri javnih zbivanja umjesto prakse pregovaranja i razvoja kulture dijaloga uvijek su težili konfliktnom ili konkurentskom djelovanju. Stranke, kao ključni nosioci ovih aktivnosti, zbog raznoraznih okolnosti, svoju komunikacijsku strukturu nijesu razvijali prema građanima, već prema svom članstvu. Klijentizam liderskih struktura isključio iz funkcionisanja stranaka razvoj kritičkog i stručnog mišljenja, a samim tim i iz političkog života CG. Strankama na vlasti, odnosno njihovim javnim i tajnim liderima, omogućeno je da kroz predstavničku vlast donose zakone i strateške odluke njima u korist i da u državnim institucijama imenuju svoje kadrove. Opozicionim strankama, zbog nemogućnosti pristupa javnim resursima i neodgovarajuće kontrole javnih ovlašćenja, dat je alibi za izborne neuspjehe. U ovako zatvorenom krugu licemjerno je pozivati se na “10 godina legitimnih i legalnih odluka državnih organa” i ukazivati da protesti u Baru treba da posluže kao “podsjetnik svima da građani na vrijeme moraju koristiti mehanizme učešća u odlučivanju”.
Građanski bunt pod Rumijom ukazao je našim političarima da politika nema ekskluzivni, već inkluzivni karakter. Ovaj slučaj najbolje je potvrdio distancu između crnogorskih građana i njihovih (posredno) izabranih predstavnika. Čak i komentari opozicionih predstavnika nedovoljno ukazuju na otuđenje u procesu demokratskog odlučivanja prema stanovništvu koje je, i u ovako smorenoj CG, počelo da donosi sve spontanije i kvalitetnije odluke. Zahtjev GI o utvrđivanju odgovornosti za devastaciju školskog dvorišta potvrdiće i jedno od najznačajnijih demokratskih principa - odgovornost je najlakše dokazati ako je neposredno data! Zato bi u procesu reforme našeg izbornog sistema valjalo istaći zahtjev za uvođenjem tzv. otvorenih lista za izbor odbornika i poslanika, kao i predložiti povraćaj neposrednih izbora za gradonačelnike.
Pošto je politika otvoreno društveno kretanje, a i velikim dijelom je nejasno strukturisana, vjerovatno je sve kreatore zakulisnih dešavanja u CG zapanjila lakoća kojom su Barani zaobišli sve oprobane dnevnopolitičke podmetačine. Vjerovatno ih najviše brine da su Čempresari otkrili injekciju za našu ideološko-identitetski virusnu podjelu. Građanska inicijativa je mirno protestvovala, incirala postupke kod nadležnih organa, ukazivala na nepoštovanje važećih propisa, pregovarala sa svim zainteresovanim stranama i, što je najvažnije, različitosti svojih aktivista podredila jasnom zajedničkom cilju. Jedinstvo mnoštva!
Građanska inicijativa ukazala je i na poželjnu praksu koja nedostaje u djelovanju i vlasti i opozicije. Iako je nedvosmislena u svojim stavovima i autonomna u organizovanju svog djelovanja, GI uvažava stručna mišljenja i otvorena je za konstruktivne kritike.
Na kraju, zašto su maliciozne patetičnosti da “temama koje se tiču naših najmlađih ne smijemo dozvoliti politizaciju bilo koje vrste” i da “fokus protesta nije zaštita životne sredine” ostale bez efekta? Zato jer je politička komunikacija u našoj zemlji od slučaja “Držati uspravno”, bar za sada, a nadajmo se i za ubuduće, započela potragu za tzv. zajedničkim jezikom svih građana. To je kada vam kažu da je gorivo luksuz, posjeku stare čemprese, uruče račun za struju...
Bonus video:
