STAV

Crveni maj

Za vrijeme socijalizma najveći broj državnih praznika bio je koncentrisan u ovom mjesecu. Pa je gotovo kompletan bio u znaku različitih slavlja. Tako da se čitavih 31 dan zastave nijesu skidale sa jarbola, niti parole sa ulica
181 pregleda 0 komentar(a)
Dan pobjede nad fašizmom, Foto: Shutterstock
Dan pobjede nad fašizmom, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 02.05.2018. 09:24h

Maj je mjesec u kojem priroda iskaže sve svoje čari. Mjesec bogat praznicima koji dobro dođu onima koji rade u državnoj upravi, da se odmore od radnih obaveza.

Za vrijeme socijalizma najveći broj državnih praznika bio je koncentrisan u ovom mjesecu. Pa je gotovo kompletan bio u znaku različitih slavlja. Tako da se čitavih 31 dan zastave nijesu skidale sa jarbola, niti parole sa ulica.

Najprije se slavio Međunarodni praznik rada 1. i 2. maj. Danas je sve manje fabrika i radnika u njima. Srpa i čekića kao simbola radničke klase odavno nema. Kao ni vatri na brdima i planinama u čast prvog majskog dana. Ostao je Međunarodni praznik rada, da ga slavimo samo simbolično. Mladi ga pamte jedino po neradnim danima, a stariji se sa sjetom prisjećaju jednog drugačijeg vremena. U kome se sporije živjelo, a materijalne vrijednosti nijesu bile dominantna mjera društvenog uspjeha.

Socijalistička Crna Gora slavila je 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom koji se i danas obilježava kod nas i širom Evrope (Dan Evrope). Dan bezbjednosti snaga reda ondašnje milicije proslavljan je u SFRJ 13. maja. Dok je 15. maj proslavljan kao praznik Dan oslobođenja - misli se na konačno oslobođenje Jugoslavije od fašizma.

Kako se početkom devedesetih iz bratstva i jedinstva prešlo u bratoubilačke sukobe, nestalo je zajedničke države. Pa i gotovo svih praznika koji su u njoj obilježavani. Nova crnogorska vlast, koja je došla prevratom 1989. na talasu velikosrpskog nacionalizma kojim je tih godina bila zapljusnuta Crna Gora, trudila se da prikrije komunističku prošlost, iako je većina politički stavala kao podmladak SKOJ-a.

Zaboravljen je ubrzo 25. maj, dan rođenja doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, koji je bio praznik nad praznicima, poznat kao Dan mladosti. Mnogi su prećutkivali da su prvo majsko cvijeće brali za štafetu koju su iz ruke u ruku nosili voljenom vođi. Bilo je među novim rukovodstvom i ostrašćenih revizionista koji su prošle puteve zasipali drvljem i kamenjem. Dok su se oni umjereniji pravdali da je bilo takvo vrijeme pa su morali, ali samo zato što im drugačije nije moglo biti. Uz opasku da onaj ko priznaje pola mu se prašta.

Takav odnos vlasti prema državnim praznicima kritikovali su čak i njihovi vatreni podržavaoci i promoteri ratnohuškačke politike. Milan Stojović koji je bio glavni i odgovorni urednik Radio Nikšića, Nikšićkih novina i televizije napisao je: ,,9. maj se stidljivo obilježava. Kao da nas je sramota, pod teretom promjena i vremena u kojem živimo, što smo pobijedili fašizam. Kao da je onih milion i sedamsto hiljada žrtava u Drugom svjetskom ratu na našim prostorima palo uzalud’’. (‘’Pohvale ludosti naše’’, Nikšićke novine od 19.05.1994. godine)

Crna Gora ima bogatstvo značajnih datuma iz svoje prošlosti koje treba afirmisati, ne samo ratničke nego i kulturne istorije. U maju su opet dani slavlja - Dan nezavisnosti, 21. maj. Najznačajniji datum novije istorije, kada smo na demokratski način nesvojstven prostorima Balkana, obnovili svoju državnost, nakon gotovo jednog vijeka. A prije toga proslavljamo 13. maj (po novom kalendaru) jubilej 160. godina od Bitke na Grahovcu. Nakon koje je Crna Gora iskoračila na evropsku pozornicu kao faktički nezavisna knjaževina iako će formalnu potvrdu dobiti tek na Berlinskom kongresu.

Pokazalo se da su u našem društvu prisutne i tendencije da se proslavljaju događaji kojima se negira državnost i nezavisnost Crne Gore. Kroz budvanske bilborde opet je aktuelizovana priča o “oslobođenju” Budve od strane srpske vojske što je grubo podmetanje falcifikata. Od strane onih koji ne prihvataju istinu i pokušavaju takav odnos nametnuti većinskoj Crnoj Gori. Ovakve pojave mogu se preduprijediti jačom afirmacijom sopstvenog identiteta kroz školski sistem i edukacijom građana kroz naučno-obrazovne sadržaje u medijima.

Ipak je u Crnoj Gori, na sreću, sačuvana crvena nit, koja se plela kroz period socijalizma. Do moderne crnogorske države, sa grbom na crvenoj podlozi dovoljno snažna da se odupre svakom pokušaju nametanja i afirmacije negativnih istorijskih procesa i pojava. Ta crvena nit najizraženija je opet u maju.

Autor je istoričar

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")