“Novac je i univerzalna roba, nešto imaginarno, u svakom trenutku pretvorljivo u neku konkretnu robu (stvar ili rad). Definiran u svojim mnogobrojnim funkcijama koje obavlja, a ne u svojem pojavnom obliku, osnovni je razlog pluralizma naučnih definicija, koje se međusobno dopunjuju ali i isključuju.”Novac – pravni aspekt pojavnosti”, Nikola Opatić (www.pravnadatoteka.hr)
Različite forme – različiti pojmovi: uplata, isplata, avans, prenos, dug, keš, kredit, rata, glavnica, kamata, transakcija, porez, renta, odbitak, dobitak, plata, premija, bonus i tako bismo mogli prilično dugo. U osnovi ovog asocijativnog niza je pojam koji postaje sve više neuhvatljiv i sve manje objašnjiv. Radi se o novcu. Njegovi tokovi poput mističnih rijeka vrše magijski uticaj na svijet koji je u pomahnitaloj trci za njim. Vjeruje se da „on sve pokreće“, „da se sve oko njega vrti“, „da vrti gdje burgija neće“, „da ne muči, već buči“.
Sve prethodne epohe su iznjedrile jednu ili više dominantnih ideja koje utemeljuju konkretan sistem vrijednosti po kojima one bivaju prepoznatljive. Vjerovatno u najboljim danima čovječanstva, to su bile ideje bratstva, jednakosti i slobode, danas je to opsesivna ideja o novcu kao pokretačkoj sili društva.
Taj koncept je ponudio niz prednosti o kojima se do prije samo jednog vijeka moglo sanjati. Nikada ranije tehnologija nije bila toliko napredna, količina naučnih činjenica se nije umnožavala tom brzinom, komunikacija dostigla današnje mogućnosti, a obrazovanje postalo dostupnije. Čak su prvi put stvorene realne pretpostavke da bi se moglo upravljati planetom Zemljom tako da nema nezbrinutih, da nema drastičnog kršenja ljudskih prava, da svi imaju „krov nad glavom“ i da mogu ispuniti dobar dio svojih potreba.
U realnosti, stvari nisu baš u skladu sa Utopijom čiji bi se obrisi dali naslutiti u prethodnom pasusu. Izvještavam telegrafski:
Svijet se bori sa narastajućom gladnom populacijom, određen dio ljudi živi u materijalnom bogatstvu koje se ne da izmjeriti. Sve manji procenat čovječanstva kontroliše novac, a time ima i realnu moć - kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou. Faktor novca je opredjeljujući. U zavisnosti od toga da li ga imate ili ne, i ako ga imate u kom obimu, sistem vam gotovo nepogrešivo dodjeljuje mjesto. Isti zakoni ne važe za bogate i siromašne. Iluzija pravičnosti i dostupnosti pravde preživljava stanje agonije. Istok i Zapad su sudareni na polju novca. Bogatiji dio planete želi da zadrži i uveća bogatstvo, a siromašniji da ga stekne. Jedno s drugim ne ide.
Ostavimo po strani sada telegrafsko izvještavanje i zamislite na trenutak da je siromašniji dio čovječanstva zapravo bogatiji. Da li mislite da bi tada u tom dijelu bilo toliko radikalnih ideja, pokreta i isključivosti, ili bi se možda moglo pretpostaviti da bi se one učestalije počele javljati u onom drugom dijelu?
Ili, da pokušamo postaviti drugačije pitanje: Da li možete iskreno sebi vjerovati ako ustvrdite da isti zakon važi za onog ko, recimo, ima milijardu eura, i za onog ko nema da plati ratu kredita za stan? Ako imate milijardu, čak i da dugujete dvije – država čiji ste rezident će vam nadomjestiti sve. Ako nemate da platite ratu za stan – biće vam oduzet, jer da bi onaj prvi dobio, nekome mora da se uzme. Nije to nikakva alhemija, niti teorija zavjere, već gola matematika.
Iako ovakva konstelacija odnosa djeluje neodrživa – za sada ne brinite – ljudi se ne fokusiraju na ključnu temu – neadekvatnu raspodjelu resursa svih vrsta. Kada god se potegnu pitanja o ovoj temeljnoj temi današnjice, dobijamo priče od „primarnog značaja“. Tada na sceni prostor dobijaju, svjesno ili ne, sinhronizovano ili haotično, vjerski fanatici, ekstremisti, aktivisti, lobisti, etičari, filozofi, konceptualisti svih boja i nacija. Gotovo uvijek im je zajedničko jedno: za svoje ideje se bore deklarativno i pišu odlične izvještaje. Na taj način se vrlo često kompromituje realizacija i najprogresivnijih ideja.
Da se razumijemo, na neke od ovih pošasti nisu bila imuna ni prethodna vremena, ali je snaga aktuelnog devastirajućeg talasa agresivnog i radikalnog materijalizma poprimila impresivne razmjere. Na putu novca sve je zbrisano. Zanimljivo zvuči teza da je danas psiholozima na izvjestan način olakšan posao analize ljudskog ponašanja - novac ga sve više određuje.
Bez izuzetka, sve minule civilizacije imale su svoj početak, zenit i kraj koji bi uvijek bio uzrokovan realnim limitom koje određeni proklamovani sistem vrijednosti ima. I dok se ideja, na primjer, teokratske države u stvarnosti, između ostalog, urušila zbog svoje neefikasnoti i odsutva širine duha, dotle koncept koji je postavljan samo i isključivo na novcu na drugačiji način pokazuje svoje limite. Gramzivost koja je čvrsto povezana s novcem latentno vuče ka konfliktu. Šou ne može neprestano ići u ovom pravcu. Ideja da je sve zasnovano na novcu ne može beskonačno izdržavati probu vremena. Takođe, u cijeloj toj priči postoji i logička greška: kada je novac sve, sve ostalo je ništa, a priznaćete da postoji i nešto osim novca. Tako kažu.
Ne mogu a da se ne osvrnem i na evoluciju opšteg razumijevanja oblasti ljudskih prava, koja, čini mi se, takođe ima veze s novcem: nekada se vjerovalo da je jedno od osnovnih ljudskih prava pravo na rad (i zaradu), dom i privatnost. Ipak, danas već iskustveno znamo da je taj koncept prevaziđen, i da on sada podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za sebe i svoje kredite i, naravno, neprikosnoveno pravo na govor – do granice dok je on u vjetar. Neka vas ne zbuni što su se prava pretvorila u odgovornosti, takva su vremena. Ako kojim slučajem protokom vremena postanete stariji, a ne mlađi i ne izmirite na vrijeme redovnu obavezu koja proističe iz novčane pozajmice, može vam se desiti da ostanete bez posla i stana predajući ga, na ovaj ili onaj način, najbogatijima.
Umalo da zaboravim, ukoliko ostanete bez novca ili doživite bankrot, garantovano vam je pravo da dobijete stručnu i besplatnu ekonomsku analizu stanja u kojem se nalazite - a to je već nešto.
Bonus video:
