Odgovor na tekst “More Marko ne ori drumove...”, autora Miška Đukića, Vijesti, 31. 10. 2011.
Pišete, optužujete, nišanite – “Vi iz neznanja potpaljujete lomaču.” Preporučujete da učim. Da izađem na megdan sebi. Da se suprotstavim. A šta, godpodine Đukiću, ako ja učim, ako izlazim na megdan sebi, ako se suprotstavljam, ako spoznajem, ali se taj nauk, ta borba, to suprotstavljanje i ta spoznaja ne poklapaju sa Vašim naukom, Vašim suprotstavljanjem i Vašom spoznajom? Ili je nauk samo onaj – Vaš? Ili je istina samo ona – templarska, masonska, iluminatska, tajna, prikrivena i kamuflirana? Ili je mudrost samo ona, masonska, koja, kazana riječima masona kojeg pominjete, Manli P. Hola, glasi – “Masonerija ustoličava kraljeve. Njena ruka oblikuje sudbine svjetova?”
Uzimate ulogu advokata masonerije. Advokata mračne svjetlosti. Branite velike, mudre i svjetlonosne masone iz Škotske od nekog običnog novinara, tu iz Brskuta, u Kučima. Štitite veliku ideju masonstva od “šačice” onih koji ne vjeruju Vašim idejama. Marku Milačiću ne date na Žaka De Moleja, Velikog majstora templara, kojeg je nakon sedam godina iščekivanja kazne, Papa Klement V, spalio na lomači – marta 1314. ispred Notr Dama, tamo u Parizu, u Francuskoj. Ili - FRANCUSKOJ, kako Vi uveličano napisaste, time, valjda, odajući nekakvo priznanje, nekome ili nečem, valjda, sa temom u nekakvoj vezi.
Kažete, misleći na knjigu Moralna načela i dogma jednog od vrhovnih masona, Alberta Pajka, koju sam spominjao, odapinjete – “Nijesti vi Marko knjigu pročitali. To je samo citat zlonamjernog citata. Kada pročitate knjigu revidiraćete stav. Ne samo stav.“ Moraću Vas djelimično razočarati. Sasvim dovoljno sam čitao o toj knjizi, i iz te knjige, iz tog pamfleta, tog pravilnika za masone. Sasvim dovoljno, i više od toga, i previše, da bih shvatio da je riječ o nečem što je - izopačeno. Znam, kazaćete, tipično, da izdvajam iz konteksta, ali neka, što ne navesti jedan dio, tek toliko da zagolica maštu – “Masonerija dopušta lažne interpretacije koje služe dvostrukom cilju dovođenja u zabludu onog ko je neuk, dokon i nemaran, za koga je poželjno da zastranjuje, a indirektno, onima koji su mudri i studiozni ukazuje na istinski put ka Svjetlosti.”
Na sreću, neću revidirati stav. Tajne organizacije, uključujući i masone, počivaju, između ostalih i na dva temelja koja su, ubijeđen sam do kosti - nezdrava, neprirodna i loša. Prvi je tajnost. Drugi se zove elitizam. Dva osnova koja su toliko daleko, previše daleko od onih svetih i zdravih temelja za koje smo se kroz čitavu civilizaciju borili – javnosti i jednakosti. Javnosti u smislu otvorenosti i čistote, a ne pacovskog i konspirativnog skrivanja u masonskim katakombama, bez one prave, sunčeve - svjetlosti. Jednakosti kao ravnopravnosti a ne izdvajanja mudrih, privilegovanih i poznatih. Na ta dva kamena taloži se svakojako zlo, često obloženo tankom i dopadljivom tkaninom sitnih i jeftinih dobara.
Suludo je navoditi primjere. Eto, da ne bih trošio papir čitajte malo, recimo, o masonskoj aferi P2 u Italiji početkom 80-ih godina. Vidjećete kako fašisti, političari, sudije, novinari i mafija sjajno funkcionišu u masonskom leglu. Shvatićete kako to ide. Kako se iza naših malih leđa i van domašaja naših sjajnih očiju prikriva istina i plete mreža. Ili čitajte o tajnom društvu bliskom masonima Lobanja i kosti. Ili – Klub ostrva. Ili bacite pogled na pisanje nedjeljnika Le Nouvel Observateur, iz 2000. o francuskoj masoneriji, o povezanosti tamošnjih masona sa kriminalnim radnjama. Ili…Ili…Ili… Okean podataka. Ko hoće i ko želi da gleda. Ko hoće da shvati.
Na kraju, ne brinite gospodine Đukiću. Ne brinite za Vašeg imenjaka poslanika koji ćuti i njemu sličnu bratiju ovdje i tamo, širom svijeta. Ne brinite za De Moleja, Pajka, Hola, Hačensa, Mekija, Kojla, ili Dragana Maleševića Tapija. Ne potpaljujem ja lomaču za masone, već za laž o njima.
Bonus video:
