Stav

Zatamnjena stakla

Mada je Medenica pokazala da je posebno osjetljiva na komentarisanje nepravnosnažnih sudskih odluka, siguran sam da joj komentarisanje pravnosnažne odluke protiv Petra Komnenića još manje prija.
0 komentar(a)
Ažurirano: 26.10.2011. 09:44h

Kraj posljednje sjednice Sudskog savjeta obilježen je očiglednim izbjegavanjem novinara koji su čekali učesnike, kako bi čuli njihov komentar o odlukama koje su donijeli. Ipak, ''prva među jednakima'' - predsjednica Sudskog savjeta i Vrhovnog suda je, za razliku od ostalih koji su žurili, lagano i samouvjereno prošla pored novinara, pokazujući opet da se ne boji novinarskih ''sačekuša''. Ovaj postupak svakako je značajan civilizacijski napredak u odnosu na njen prethodni nastup u Kolašinu, da ne govorimo o tome koliki je to napredak u odnosu na to kako se gradonačelnik Podgorice ponaša prema novinarskim ''sačekušama''. Javnosti je poznat stav pravosuđa prema ponašanju gradonačelnika, pa se čini da je za Medenicu to upravo standard koji, istina, nije dostigla.

Dakle, čini se da je kritika koju je Medenici prethodno uputio ministar pravde Duško Marković (da ne treba da bude tako osjetljiva na kritike) imala efekta. Za svaki slučaj, da novinari ne bi ponovo iskoristili njen temperament i isprovocirali reakciju, ovoga puta Medenicu su pratila dva tjelohranitelja koja nijesu dozvolili da joj se uopšte priđe i postavi pitanje. Da su nastupe Medenice shvatili ozbiljno oni koji su je postavili na funkciju, govore i zatamnjena stakla na njenim automobilu. U slučaju da je ipak nešto rekla, ovaj put to mediji nijesu mogli da snime i prikažu javnosti.

To eventualno mogu da znaju oni koji se sa njom voze i zajedno putuju ne razmišljajući o krajnjoj destinaciji. U Kolašinu su to bili dvojica sudija koji, kako je sama Medenica izjavila, ''nijesu čuli ništa''. Kakvo je stanje u crnogorskom pravosuđu i kakvog su ljudskog i profesionalnog integriteta sudije najviše sudske instance, najbolje oslikava ova izjava g-đe Medenice.

Istoga dana javnost je upoznata sa još jednim slučajem u Višem sudu u Podgorici koji ukazuje da se predmeti ne daju sudijama u rad metodom slučajne dodjele (slučaj ''Morinj''). Sudija Vrhovnog suda Ivica Stanković (u vrijeme dodjele tog predmeta predsjednik Višeg suda u Podgorici i najodgovorniji za zakonitu dodjelu predmeta), novinarima je odgovorio da nikada nije bilo sugerisanja od strane Medenice ko će da sudi koji predmet. Ako je i bilo, vjerujem da on ''nije čuo ništa'', kao i njegove kolege u Kolašinu. Naravno, oduzimanje predmeta sudiji kojem je bio dodijeljen, sudija Stanković nije objasnio, već je rekao da je ''bila neka preraspodjela''.

Ono što reakciju sudije Stankovića čini posebno interesantnom jeste da je upravo po njegovoj tužbi novinar Petar Komnenić pravnosnažno osuđen za klevetu kaznom od 3.000 eura, koja je nedavno zamijenjena kaznom zatvora od 120 dana. Jedan od navoda Komnenića koji je ''povrijedio čast i ugled'' Stankovića bio je i da on predmete ne dodjeljuje sudijama metodom slučajne dodjele predmeta. Stanković je kao svjedok u postupku protiv Komnenića naglasio da predmete dodjeljuje u skladu sa zakonom. Sud je, naravno, utvrdio da je Stanković govorio ''na ubjedljiv način''. Nasuprot tome, sudija Stanković je sada govorio o ''nekoj preraspodjeli'' koju zakon ne dozvoljava, što ukazuje na ozbiljne sumnje da je pred sudom dao lažan iskaz i to ''na ubjedljiv način'', jer Komnenić bi sada zbog njegove ''ubjedljivosti'' trebalo da robija. Javnost je čula njegovu izjavu o ''preraspodjeli predmeta'', za Medenicu i VDT Ranku Čarapić nijesam siguran.

Mada je Medenica pokazala da je posebno osjetljiva na komentarisanje nepravnosnažnih sudskih odluka, siguran sam da joj komentarisanje pravnosnažne odluke protiv Petra Komnenića još manje prija. Zato se pokazuje komičnom njena izjava da je njen ''nastup'' u Kolašinu javnost komentarisala zlonamjerno sa ličnim motivom da je predstave kao nekoga ko ne zaslužuje da bude na njenoj funkciji.

Upravo njeno ponašanje, a ne komentari javnosti, uz njene saradnike koji ''ne čuju ništa'', koji ''preraspoređuju predmete'' nezakonito i koji ''na ubjedljiv način'' svjedoče pred sudom da rade po zakonu (iako ih činjenice ubjedljivo demantuju), pokazuju koliko je ona zaslužila da obavlja povjerenu funkciju. Zato je od njenog ponašanja i ponašanja saradnika koji ''ne čuju ništa'' i koji svjedoče na opisan način, ne mogu sačuvati telohranitelji i zatamnjena stakla.

Na kraju, sudija Stanković se žalio na presudu kojom je Komnenić osuđen na kaznu od 3.000 eura. U žalbi je predloženo da sud Komneniću izrekne novčanu kaznu ''BAR u okviru propisanog maksimuma u iznosu od 8.000 eura''. Dakle, Stanković je tražio bar maksimalnu kaznu, što ukazuje da može i strože. Maksimalna kazna je minimum koji je Stanković očekivao od suda da izrekne Komneniću.

Na sreću, u ovom dijelu nije bio ''ubjedljiv'', pa je potvrđena kazna od ''samo'' 3.000 eura. Na žalost, sudija sa ovakvim stavovima dijeli pravdu drugima u Vrhovnom sudu. Radom takvih sudija logično je da upravlja Medenica. Ako zatreba, oni su uvijek spremni da kažu da ''ne čuju ništa''. Zato zatamnjena stakla na vozilu Medenice simbolično pokazuju kakvo je stanje u crnogorskim sudovima.