Poznata kosovska rok grupa "Troja" nastala je u vrijeme rata. Prvi koraci su napravljeni u jednom podrumu, u naselju Pejton u Prištini, dok je srpska policija patrolirala ulicama i često sklanjala mlade Albance sa strane da bi ih tukla. Oni koji nisu imali ličnu kartu, loše bi prošli u nekoj mračnoj uličici. No, kao ni "Troja" a vjerujem ni mnogi drugi, nisu zamislili da će ponovo pjevati istu melodiju. I zamislite što: umjesto da pjevaju za mlade Kosovare - ili kako ih je nazvala kosovska vlada posle milione vrijedne kampanje - ”Young Europenas” (Mladi Evropljani) - Trojanci pjevaju za "Young ghettopians". mnogo je onih koji se ne slažu s prvom, ”Mladi Evropljani” (upravo zato što Albanci nisu novi na Starom kontinentu), a sa drugom odsto klimaju glavom za ”da”.
Poznati izraz naših političara “Uvešćemo vas u Evropu” postao je dosadan refren za mlade Kosovare. Oni ostaju jedini na Balkanu koji će i dalje nastaviti da se vrte po ambasadama kako bi dobili vizu. Naučni skupovi, ljetnje škole, seminari, treninzi, studiranje u inostranstvu ostaju samo želja za većinu studenata Univerziteta u Prištini.
Kosovo ostaje posljednja zemlja na Balkanu čiji državljani ne mogu slobodno putovati u zemlje EU. Građanima Albanije, Crne Gore, Srbije, Makedonije i Bosne ne treba viza za putovanje u 25 članica EU i 3 druge zemlje ne-članice EU, koje su dio šengenskog prostora. Isključenje iz liberalizacije viznog režima, čini da se ovi građani, a posebno mladi ljudi, osjećaju zanemarenim i da vide svoje mjesto kao izolovani geto. Čak , da bi izraziti nezadovoljstvo, nije nedostajalo ni umjetničkih performansa kako bi poslali svoje kritike na adresu onih koji utiču da budemo jedina država na Balkanu koja nema slobodu kretanja.
Čitala sam ovih dana da je iz Preševske doline (jugoistočno područje Srbije naseljeno Albancima) od 19. decembra prošle godine, kada su građanima Srbije ukinute vize, otišlo više od 10.000 građana.
Bilo je očekivano da se to dogodi. Bili smo i još smo željni slobode. Ne zabrinjava me njihov odlazak, pošto liberalizacija viza za građane Srbije je tipa C, a to znači da građani Srbije nemaju pravo na zaposlenje ili obrazovanje na Zapadu. Oni koji putuju u inostranstvo moraju se pridržavati pravila koja propisuje da u roku od 6 mjeseci imaju pravo na 90 dana boravka u jednoj državi.
Više me brine činjenica što su mladi Kosovari prisiljeni da putuju u Bujanovac ili Preševo, kako bi dobili srpsko državljanstvo. Oni su u potrazi za crvenim biometrijskim pasošem koji im garantuje bezvizno putovanje u zemlje EU. Za njih, liberalizacija viznog režima znači razbijanje leda siromaštva i bijede.
U Evropi koja stari, narod Kosova je iznimka. Otprilike jedna trećina je mlađa od 15 godina i više od polovine je mlađih od 25 godina. Visoki nivo nezaposlenosti je najpogubniji aspekt tržišta rada na Kosovu. Slično prethodnoj godini, stopa nezaposlenosti je oko 37-40% ekonomsko aktivnog stanovništva. Mladi vjeruju da je Kosovo i dalje zemlja bez perspektive. Oni se suočavaju s mnogim izazovima kao što je nezaposlenost, nedostatak slobode kretanja, itd. Kosovo se smatra mjestom gdje je 70 posto stanovništva mlađe od 37 godina.
Univerzitet u Prištini je jedini javni univerzitet na Kosovu, koji trenutno ima oko 50.000 studenata. Nezaposlenost diplomiranih iz ove obrazovne institucije ostaje konstantni izazov najmlađe države u Evropi. Iz tog razloga, liberalizacija viznog režima se smatra vrlo važnim procesom, posebno za studente, jer im omogućava da putuju van Kosova kako bi se profesionalno razvili i naučili mnogo od međunarodnih iskustava u raznim područjima života.
Moj posao savjetnika za karijeru u Centru za razvoj karijere Univerziteta u Prištini mi je pomogao da bolje razumijem probleme s kojima se suočavaju studenti ovog univerziteta. Nije lako biti na mjestu službenika čija je dužnost da informiše studente o brojnim aktivnostima koje se organiziraju u inostranstvu, osobito u slučaju naših studenata, koji se osim finansijskih problema, suočavaju i sa drugim teškoćama da bi dobili vizu. Nemoguće je da brzo odluče da li da apliciraju za vizu zato što znaju da moraju ići iz jedne kancelarije u drugu za mnoge dokumente kako bi dobili vizu koja im omogućava prisustvo u raznim aktivnostima van Kosova.
To je uticalo i da interes studenata za informacije o učestvovanju u brojnim događajima izvan zemlje bude manji, ali ne i interesovanje za stipendije koje im omogućavaju studiranje u inostranstvu. Njihova želja da dobiju šansu da studiraju u inostranstvu i stvore bolju i perspektivniju budućnost za sebe je velika
Kriteriji tržišta rada na Kosovu su se povećali, a uslovi za profesionalni razvoj studenata u Univerzitetu u Prištini i dalje su isti. Neki fakulteti Univerziteta ne omogućavaju studentima obavljanje praktičnog rada u svojim prostorijama ili van, tako da su prisiljeni da sami obezbijede praktičan rad u bilo kojoj instituciji ili preduzeću. Visoki kriterijumi za zapošljavanje u različitim kompanijama su rezultirali potrebom diplomiranih da pohađaju dopunsko stručno osposobljavanje, kako bi im šanse za zapošljenje nakon sticanja diplome bile veće.
Univerzitet u Prištini ne nudi studentima programe obuke za korišćenje računarskih programa koji se traže od tržišta rada. Jedini način da nauče engleski i kompjuter su privatni kursevi, dok su za tržište rada to dva najvažnija kriterija za zapošljavanje. Ako analiziramo konkurse za različita radna mjesta objavljene u medijima, primećuje se da se većini od njih zahtijeva da kandidati, osim diplome, moraju imati radnog iskustva, da poznaju dobro engleski i da imaju napredne računalne vještine.
To dovodi u pitanje stupanj profesionalnih sposobnosti studenta Univerziteta u Prištini za tržište rada. Kvalitet visokog obrazovanja na Kosovu i dalje ostaje vrlo osjetljiva tema i zabrinutost.
Ako bi studenti Univerziteta u Prištini, barem jednom tokom studija, imali priliku da putuju u inostranstvo i učestvuju u nekoj ljetnoj školi, obuci, seminaru, konferenciji, ako bi imali priliku da komuniciraju na engleskom jeziku kako bi bolje naučili jezik i opšta znanja, kvalitet profesionalne pripreme učenika i studenata u UP bi bio veći. Njihov raspon znanja bi se proširio, a ciljeva za profesionalni razvoj bi bilo više. Liberalizacija viza za kosovske studente bi značila bolje šanse za razvoj karijere, doprinos bržem ekonomskom i društvenom razvoju, a i priliku za sigurniju perspektivu.
Ne želimo da budemo geto u Evropi i svijetu, kao što smo danas - najizolovanija zemlja na svijetu s pravom na slobodno putovanje u samo četiri države, i zemlja s najvišim brojem odbijanja vize "šengen" u regionu.
Više nego ikom, mladim ljudima treba slobodno kretanje u svjetu!
Bonus video:
