PERSPEKTIVE

Nordijski uzor

Dugačka je lista problema koje zemlje našeg regiona moraju riješiti i reformi koje treba da sprovedu, na putu integracija – onih na unutrašnjem planu, kao i u međusobnim, regionalnim odnosima
0 komentar(a)
Ažurirano: 30.08.2011. 09:07h

Navršilo se 20 godina od izbijanja ratova i raspada zajedničke nam države. Na njenom zgarištu nastalo je 7 nezavisnih država i sve teže da što prije postanu dio Evropske unije, većina i NATO-a. Slovenija je u tome već uspjela; Hrvatska je članica NATO-a, a očekuje se da će njeni građani na referendumu odlučiti o članstvu u Evropsku uniju, nakon što su sa uspjehom okončali pregovore.

Ostalima predstoji dug i složen put koji može potrajati čitavu deceniju, čak i ako same budu uspješno i ubrzano otklanjale brojne prepreke i ispunjavale tražene uslove. Jer, uprkos ponovljenim uvjeravanjima o interesu i perspektivi za preostale zemlje kandidate, Evropska unija ima i drugih, prečih interesa i problema, vodi računa o razvoju odnosa i raspoloženja u svojim članicama.

Na to zainteresovane, odnosno zemlje kandidati ne mogu uticati, ali mogu na ono što je presudno: ostvarivanje nužnih reformi i rješavanje brojnih problema u svojim zemljama, na putu ka integracijama.

Dugačka je lista problema koje zemlje našeg regiona moraju riješiti i reformi koje treba da sprovedu, na putu integracija – onih na unutrašnjem planu, kao i u međusobnim, regionalnim odnosima.

Ona unutrašnja odnose se na vladavinu prava, sloboda, jačanje demokratskih institucija, na funkcionisanje pravne države, sposobnost donošenja i efikasnog sprovođenja propisa usklađenih sa pravnom tekovinom EU, osvajanjem standarda u zaštiti okoline, konurentne sposobnosti privrede, i mnogim drugim.

Regionalni odnosi i pitanja su, samo na izgled, manje složena, stoga lakša. Možda i jesu, ali ih ne treba potcijeniti. Tim prije što su neka povezana sa unutrašnjim odnosima u nekim od zemalja regiona. Pomenimo: konsolidacija mira, stabilnosti i funkcionalne države BiH u tijesnoj je vezi sa politikom i ponašanjem susjeda, prije svega Srbije i Hrvatske; moraće se prethodno naći prihvatljivo rješenje za odnose Srbije i Kosova; Makedonije i Grčke.

Treba riješiti otvorena pitanja granica; imovine; suđenja za zločine i druga otvorena pitanja međusobnih odnosa.

Uređivanje međusobnih susjednih i regionalnih odnosa ne samo što je preduslov za napredak na putu integracija zemalja ovog regiona, pokazatelj njihove zrelosti, spremnosti za šire strukture, već je to i nasušna potreba prevazilaženja i liječenja rana i ožiljaka nedavnih međusobnih sukoba, razvojna šansa, kao i put povezivanja radi uzajamne koristi i zajedničke saradnje u širim, evropskim integracijama.

Evropska unija i drugi međunarodni činioci su, radi toga, uložili znatne napore i sredstva u iniciranju i podsticanju regionalne saradnje, posebno nakon stvaranja Pakta stabilnosti zemalja Jugo-istočne Evrope i brojnih drugih programa, institucija, procesa tokom kojih je nastalo više od 25 različitih programa i inicijativa.

Te su inicijative i programi doprinijeli međusobnoj saradnji u brojnim oblastima, rješavanju pojedinih regionalnih problema, te podizanju svijesti o važnosti dobrih međususjedskih i regionalnih odnosa.

Od ne malog značaja su inicijative koje nastaju u pojedinim zemljama nastalim iz ranije zajedničke države, da se obnove ranije veze u oblastima privrede, saobraćaja, kulture, sporta, sindikalnog organizovanja, odnosno da se na pozitivnim iskustvima stvaraju neki zajednički programi od kojih će svi imati koristi.

Kod nekih to, međutim, izaziva bojazan, pa i otpor, zbog straha da bi “jugo-nostalgičari” mogli vidjeti šansu za obnavljanje ranijih veza, institucija i odnosa, što je potpuno isključeno, s obzirom na suverenost zemalja.

U pitanju je prirodan interes za povezivanjem susjeda, za međusobnom saradnjom, tamo gdje za tim ima obostranog, višestranog interesa i koristi i što doprinosi prednostima unutar širih struktura.

Takve odnose su, u ranijem periodu izgradile zemlje Beneluksa, tzv. Višegradska grupa, a najrazvijenije odnose razvile su Skandinavske zemlje (Švedska, Danska, Norveška, Finska i Island) koje su još prije 60 godina formirale Nordijski savjet i uklonile barijere za putovanja građana, slobodnu razmjenu roba, usluga, kapitala. Tzv. Šengenski ugovor je nastao na temelju onoga što su pola vijeka ranije izgradile Skandinavske zemlje.

Igmanska inicijativa – jedina asocijacija koja, nastala kao antiratni pokret i mirovna organizacija za obnavljanje odnosa ranije sukobljenih zemalja, djeluje u četiri zemlje – Srbiji, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori - izašla je sa predlogom da se obnavljaju veze i unaprijedi saradnja među zemljama regiona koristeći se, između ostalog, iskustvima drugih, u prvom redu Skandinavskih zemalja.

Prošle nedjelje su, na tu temu, vođeni razgovori ko-predsjednika Igmanske inicijative ove četiri zemlje sa najvišim predstavnicima Nordijskog savjeta i Nordijskog savjeta ministara. Obje institucije su izrazile punu spremnost da svoja iskustva ponude zemljama našeg regiona, te da, u tom cilju, bude zajednički sačinjen sporazum o saradnji sa programom koje bi one potpomogle.

Ovo je dobar nagovještaj da bi u narednom periodu mogao da se pruži organizovan podsticaj unapređivanju međusobnih odnosa i saradnje, koristeći se najboljim iskustvima koja postoje u Evropi. Tim više što će se o tome razgovarati, već 14. oktobra t.g. na godišnjoj sesiji Igmanske inicijative, na kojoj će učestvovati predsjednici Srbije, Hrvatske i Crne Gore, kao i kopredsjednici Predsjedništva BiH.

Interes za takvom saradnjom i učešće na predstojećoj sesiji, najavljeno je i od strane EU (komesar za proširenje S. File), koja je pokazala spremnost da i sama podrži takve programe. Nordijski savjet je, takođe, izrazio interes da na toj sesiji potvrdi svoju spremnost da ponudi iskustva i podrži programe obnavljanja i jačanja saradnje u našem regionu.

Treba se nadati da će, sa te sesije, biti upućena snažna zajednička poruka i podrška obnavljanju, odnosno jačanju saradnje ove četiri zemlje, otvorena i za druge koje za takvu saradnju budu zainteresovane.