Kada se nečiji rad ili nerad ocjenjuje od strane osoba koje su direktno i iskjučivo odgovorne za rezultate koje ocjenjuju, prirodno je da ocjena bude neobjektivna. U tom smislu, ocjene o rezultatima rada sudova koje iznosi Vesna Medenica ili neko od predsjednika sudova, nijesu neočekivane, jer je nerealno da g-đa Medenica ili neko od predsjednika sudova imaju toliko stručnih, profesionalnih i ljudskih kapaciteta pa da priznaju da ne mogu, ne znaju ili neće da promijene neažurno, nestručno i nezakonito postupanje u sudovima.
Tako je g-đa Medenica nedavno saopštila da su osnovni sudovi u prvih pola godine postigli bolje razultate, samouvjereno i rekao bih nepromišljeno smjelo, tvrdeći da rezultati rada sudstva nikako ne mogu biti prepreka da Crna Gora dobije datum pregovora.
Naravno, g-đa Medenica je ponovo apelovala na sve da se suzdrže od javnog komentarisanja nepravnosnažnih odluka, vidno ''zabrinuta'' da se to može tumačiti kao atak na nezavisnost ''najboljih sudova u regionu''.
Načelno se slažem da nepravnosnažne odluke ne treba komentarisati, ali ''obrazloženja'' pojedinih odluka ''najažurnijih i najboljih sudova'' nameću čak profesionalnu obavezu svih službenih aktera sudskog postupka da o njima govore javno.
Stoga ću se oglušiti o apel g-đe Medenice, svjesno prihvatajući rizik da time ''atakujem'' na ''nezavisnost'' pojedinih sudija. Uostalom, ako su dobri, kako proizilazi iz navoda Medenice, ne postoji atak koji bi ih mogao pokolebati da promijene način rada.
Naime, predsjednik Osnovnog suda u Podgorici Zoran Radović donio je dana 27.07.2011. godine rješenje kojim odbija kao neosnovan zahtjev za ubrzanje postupka u predmetu P.br.164/11. U tom rješenju, predsjednik podgoričkog Osnovnog suda navodi da je utvrdio da je tužba u konkretnom predmetu podnešena dana 18.01.2011. godine, da je odgovor na tužbu dostavljen sudu dana 25.02.2011. godine i da je pripremno ročište određeno za dan 07.09.2011. godine.
Moram istaći da je pripremno ročište zakazano tek poslije podnošenja ovog zahtjeva za ubrzanje postupka. Ono što zaslužuje da bude javno ukazano jeste zaključak predsjednika suda koji, na osnovu navedenih termina, zaključuje da je sud u ovom predmetu ''kontinuirano postupao, te da je očigledno da ročište u ovoj pravnoj stvari nije moglo biti zakazano za vrijeme kolektivnog godišnjeg odmora''.
Dakle, po navodima predsjednika Osnovnog suda, sudije tog suda su na kolektivnom godišnjem odmoru od kraja februara do početka septembra, i u tom periodu se nije moglo zakazati ročište. U svom rješenju sudija Radović ignoriše navode iz zahtjeva koji je odbio, a u kojima se ukazuje na evropske standarde i konkretne odluke Evropskog suda za ljudska prava.
Očigledno je da evropske standarde i praksu Evropskog suda za ljudska prava ja i sudija Radović tumačimo bitno drugačije.
Obzirom da nemam pretenziju da svoje stavove smatram takvim da se ne mogu dovesti u pitanje, javno pozivam sudiju Radovića i njegovu šeficu g-đu Medenicu da mi saopšte u kojoj to odluci Evropskog suda za ljudska prava je utvrđen standard da je razuman rok od više od 7 i po mjeseci od podnošenja tužbe do održavanja prvog ročišta i u kojoj odluci tog suda je utvrđen standard da se taj rok može pravdati ''kolektivnim godišnjim odmorima'', kako to radi sudija Radović u svom rješenju.
Sudija Radović u svom rješenju nije naveo gdje je pročitao i naučio takav standard, niti standard da se kontinuiranim postupanjem smatra kada sud ne radi apsolutno ništa za pet mjeseci od prijema odgovora na tužbu do njegovog dostavljanja tužiocima u predmetu.
Zato bih bio posebno zahvalan kada bi to učinio neko od onih koji rukovode (ne)radom ''najažurnijih sudova''. Isto sam tražio od predsjednika Višeg suda koji treba da odluči o žalbi na rješenje sudije Radovića i nadam se da ovaj tekst on neće tumačiti kao atak na njegovu nezavisnost.
Do tada, obrazloženje sudije Radovića javno kvalifikujem kao nestručno, nezakonito i uvredljivo, uz poruku da me ni najmanje ne zanima raspored korišćenja godišnjih odmora, bilo njegovog ili nekog od drugih sudija, pa bih bio zahvalan i kada me ubuduće o tome ne bi obavještavali.
Na kraju, rezultati rada sudova ne bi bili prepreka evropskim integracijama jedino kada bi se organizovao duži ''kolektivni odmor'' za sve one koji samo lažnom statistikom pokazuju kvalitet i ažurnost svoga rada.
Svi koji učestvuju u radu sudova znaju da slučaj koji sam opisao nije ''izolovani događaj'', pa ''apelujem'' na g-đu Medenicu da, bar dok je na kolektivnom godišnjem odmoru, razmisli prije nego sljedeći put ponovi iste kvalifikacije o radu sudova.
Mislim da bi prvo trebala da obezbijedi da, za početak, predsjednici sudova svoje odluke ne obrazlažu kolektivnim godišnjim odmorom. Možda je to u skladu sa standardima crnogorskih sudova, ali sa evropskim...
Bonus video:
