Jedna od najvažnijih lekcija koja se može naučiti od DPS-a i njenog lidera jeste ona o korisnoj taktici zamjene teza i odvlačenja pažnje javnosti s glavne na sporednu stvar. Sjetimo se famoznih identitetskih pitanja. Kad god se oštrica kritike vlasti primakla na puškomet Đukanoviću, javnom scenom bi odjeknulo režanje o identiteskim pitanjima. U opštoj gunguli oko zastava, himni, heroja, izdajnika, svetaca, i zločinaca, centralna tema bi volšebno nestala u dubinama ponora u Donjem Polju.
Tako je i sa pitanjem utvrđivanja odgovornosti za državni zločin deportacije. Insistiranje da se pronađu i sudski procesuiraju odgovorni za taj dobro dokumentovani zločin se pokušava ućutkati galamom privatnog karaktera. Na toj mobi svoje trudodane zarađuje gospodin Šeki Radončić i neki od predstavnika nevladinog sektora. Cilj je jasan: po svaku cijenu odvratiti priču od Mila Đukanovića i crnogorske vlasti, koja je bosanske izbjeglice isporučila pod nož zločincima Ratka Mladića i Radovana Karadžića.
Tačka u kojoj ovaj napor na sakrivanju tragova iz prošlosti prelazi u osjećaj mučnine u stomaku jeste kada apologete režima u svoje saonice upregne žrtvu zločina, kako bi svoj moleraj od očiju javnosti zaklonili krvavim pokrovima nesretnika koje je crnogorska vlast poslala u smrt. U ovoj tački apologete krupnim koracima istupaju izvan okvira moralnosti. Na drugoj strani, duboki bol zamagljuje vidike, pa se reakcija žrtve, koliko god neutemeljena u činjenicama, mora razumjeti i prema njoj se moramo odnositi s dužnim poštovanjem.
Jednako je važno pronaći kosti žrtava deportacije, kao i pronaći i sudski procesuirati odgovorne za ovaj državni zločin. Svjedočenje nekadašnjeg crnogorskog predsjednika je eksplicitno uprlo prst odgovornosti ka državnom aparatu Crne Gore i njenom tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću. Nedavno objavljeni zapisnici Vrhovnog savjeta odbrane nesumnjivo potvrđuju ovu liniju odgovornosti.
Crnogorska vlast nije pokazala spremnost da započne traženje odgovornih, ali se hitro priključila inicijativi za podizanje spomenika žrtvama čije ubice nijesu poznate. Ovim aktom, ona pokušava da abolira samu sebe i zatvori pitanje utvrđivanja odgovornosti bivšeg premijera i vlasti za deportaciju civila na stratišta Bosne i Hercegovine. Uvjeren sam da je to uzaludan posao.
Nikakve prijetnje sudom, nikakva isprazna galama o izdaji, i uvrede kojima mene i moju porodicu čašćava gospodin Radončić neće spriječiti kažnjavanje odgovornih za državni zločin deportacije. Ja sam uvjeren da će se, kad-tad, taj zločin rasvijetliti. Takođe sam siguran da će osuđivanje odgovornih u Crnoj Gori predstavljati najsjajniji spomenik žrtvama deportacije.
Dok se ne pronađu i kazne odgovorni za deportaciju, porodice žrtava mogu s punim pravom da polože vijence na bilo koju stopu Crne Gore, odaju dužnu poštu svojim najmilijima i obilježe državni zločin čiji inspiratori još nijesu pronađeni. Dok se ne pronađu i kazne odgovorni, čitava Crna Gora će biti talac onih koji sakrivaju ovaj državni zločin. Do tada ne smijemo ćutati i dozvoliti da nam gazdini mobenici zamagle vidik.
Dr Srđa PAVLOVIĆ,
Univerzitet Alberte, Kanada
Bonus video:
