Infromacija da su podaci više od 50 miliona naloga na Fejsbuku objedinjeni specijalnom aplikacijom i predati firmi za politički konsalting Cambrige Analytica, izazvala je ozbiljno nezadovoljstvo tom platformom. Ali, to je tek najsvježiji primjer rizika vezanih za internet, taj epicentar digitalne revolucije koja je u toku.
Većina digitalnih inovacija, koje su izmijenile svjetsku ekonomiju tokom posljednih 25 godina, oslanjaju se na povezanost korisnika sa mrežom. Internet je promijenio trgovinu, komunikacije, sistem obrazovanja i profesionalne specijalizacije, protizvodne lance i mnogo toga drugog. Povezivanje omogućava pristup ogromnim količinama informacija, uključujući i one na osnovu kojih se razvija mašinsko učenje, tako važno za razvoj savremene vještačke inteligencije.
U posljednjih 15 godina mobilni internet pojačao je tu tendenciju, ne samo brzo uvećavajući broj ljudi koji se mogu konektovati na internet i samim tim dobijati mogućnost učestvovanja u digitalnoj ekonomiji, već i povisiti učestalost i lakoću kojom to povezivanje mogu da ostvare. Počev od navigatora GPS i zaključno sa platformama saobraćajnih usluga i sistemima mobilnog plaćanja, neprestana povezanost s internetom duboko utiče na život ljudi i njihove aktivnosti.
Mnogo godina bilo je široko prihvaćeno mišljenje da će otvoreni internet - sa standardizovanim protokolima, ali neznatnom regulacijom - bolje od svega drugog, što je sasvim prirodno, odgovarati interesovanjima korisnika, društva, država i svjetske ekonomije. Ali, pojavili su se ozbiljni rizici, kao na primjer: monopol megaplatformi, kao što su Fejsbuk i Gugl; ranjivost pred napadima na presudno važnu infrastrukturu, uključujući sistem finansijskog tržišta i izborne procese; ugrožavanje tajnosti privatnog života i bezbjednosti podataka i intelektualne svojine. Osim toga, ostaju fundamentalna pitanja o uticaju interneta na političke afinitete, društvenu koheziju, svijest i uključenost u društveni život građana, a takođe i na razvoj djece.
Kako internet i digitalne tehnologije sve dublje prodiru u ekonomiju i društvo, slični rizici i ranjivost biće sve ozbiljniji. Ali, za sada nije primjetno da je na Zapadu dominantni metod za smanjenje tih rizika - samoregulacija kompanija koje daju usluge i imaju podatke - uspješno funkcionisao. Ne treba očekivati da će najveće platforme “ukloniti”, na primjer, “inkriminisani” sadržaj bez odgovarajućih preporuka regulatora ili sudova.
Čini se, zato, da smo na pragu novog prelaznog procesa - od otvorenog interneta prošlosti ka internetu koji će postati objekat šire kontrole. Ipak, taj proces ima sopstvene rizike.
Bez obzira na ubjedljive argumente u korist međunarodne saradnje, ona je malo vjerovatna u sadašnjoj klimi protekcionističke politike i jednostranih poteza. Nema čak ni garancije da su države svijeta spremne da se usaglase oko sporazuma o zabrani sajber-ratova. Pa čak i u slučaju da se dođe do nečega što liči na međunarodnu saradnju, nedržavne strukture mogu i dalje raditi u svojstvu spojlera - ili nečega još goreg.
U tom smislu izgleda vjerovatno da će novu regulativu formirati, po pravilu, pojedinačne države koje će morati da odgovaraju na teška pitanja. Čija je odgovornost, uključujući i pravnu, za bezbjednost podataka? Treba li država da ima pristup podacima korisnika i u koje svrhe? Hoće li korisnicima biti dozvoljeno da sačuvaju anonimnost kada su onlajn?
Odgovori država na slična pitanja mnogo će se razlikovati zbog fundamentalnih razlika u njihovim vrijednostima, principima i strukturi državne uprave. Na primjer, u Kini vlasti filtriraju sadržaj za koji smatraju da ne odgovara državnim interesima; na Zapadu je obrnuto - nema organa sa zakonskim ovlašćenjima za filtriranje sadržaja, isključujući ekstremne slučajeve (npr. raspirivanje mržnje i dječija pornografija). Pritom, čak i u onim oblastima u kojima, kako izgleda, postoji određeni konsenzus (npr. neprihvatanje dezinformacja ili inostrano miješanje u izborne procese) nema saglasnosti povodom odgovarajućih mjera reakcije.
Odsustvo konsenzusa može dovesti do pojave državnih digitalnih granica koje ne samo da će ometati protok podataka i informacija, već će dovesti i do prekida u trgovini, proizvodnim lancima i prekograničnim investicijama. Već sada većina američkih tehnoloških platformi nemaju mogućnost da rade u Kini zato što ne mogu ili ne žele da prihvate zahtjev kineskih vlasti da se državi omogući pristup podacima i mogućnost kontrolisanja sadržaja.
U međuvremenu su SAD zabranile kineskoj kompaniji Huawei da ulaže u startapove koji razvijaju softvere; da postavlja mrežnu opremu za bežične operatere; da prodaje mobilne telefone na američkom tržištu (posljednja zabrana tiče se kompanije ZTE). Razlog - pretpostavljene veze tih kompanija sa kineskom vladom. Huawei i ZTE tvrde da je njihova djelatnost čisto komercijalna i da oni igraju po pravilima zemalja u kojima rade. Ipak, američki činovnici su uporni u tvrdnji da te kompanije stvaraju rizike za bezbjednost zemlje.
Sa druge strane, skoro sve evropske zemlje, uključujući Veliku Britaniju, puštaju na svoja tržišta Huawei i ZTE i obje kompanije postale su krupni igrači u Evropi. Ali, Evropa pravi druge barijere: nova pravila za zaštitu podataka i tajnosti mogu potpuno otežati razvoj sistema mašinskog učenja. Za razliku od Kine i SAD, Evropi za sada nema takvih svojih megaplatformi kakve su potrebne za liderstvo u inovacijama vezanim za mašinsko učenje.
Pošto se ispostavilo da je čitava globalna ekonomija neraskidivo vezana za internet i digitalne tehnologije, jačanje regulacije postaje važnije nego ikada. Ali ako takva regulacija bude fragmentisana, neprijatna, previše tvrda ili nedosljedna, onda će njene posljedice po ekonomsku integraciju (a to znači i napredak) biti veoma negativne.
Prije nego što svijet počne da prihvata neefikasna i kontaproduktivna rješenja, političari moraju pažljivo da se zamisle nad pitanjem najboljeg pristupa regulaciji. Ako se ne možemo saglasiti oko svih detalja, možda je moguće da odredimo skup opštih principa koji omogućavaju da se formira osnova za multilateralne sporazume koji će zaustaviti destruktivnu aktivnost (na primjer, zloupotreba podataka) i tim samim pomoći da se zaštiti otvorena globalna ekonomija.
Spence je laureat Nobelove nagrade za ekonomiju Hu je predsjednik i osnivač Primavera Capital Group, globalne investicione firme sa sjedištem u Kini Copyright: Project Syndicate, 2018.
Bonus video:
