alternative

Facebook opozicija

Čuda se kao što znamo dešavaju rijetko. Za demokratsku smjenu vlasti je zato potrebno više od Facebooka, više od protestnih šetnji i više od ko zna koji put ponovljenog zahtjeva za ostavkama državnih funkcionera.
0 komentar(a)
protest, Foto: Savo Prelević
protest, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 07.04.2011. 09:15h

Ovaj tekst je posvećen dobronamjernim ljudima koji su u proteklih dvadeset godina iskreno i u dobroj vjeri podržavali napore za demokratskom smjenom vlasti, ali i onima koji svaku kritiku upućenu na račun opozicije doživljavaju ili makar predstavljaju kao izdaju, zavjeru, operaciju tajnih službi ili sličnu rabotu. Prvima ovaj tekst može biti prilog za razmišljanje, a drugima dobar povod da autora označe kao slugu režima.

Pišem uvjeren da Crnoj Gori treba bolja vlast, ali i bolja opozicija, a da je demokratska smjena vlasti neophodno iskustvo bez kojeg nema funkcionalne demokratije.

U proteklih mjesec dana Facebook grupa „Uličnim protestima protiv mafije” organizovala je nekoliko javnih okupljanja i protestnih šetnji. Široj javnosti ranije nepoznata lica uspjela su da privuku značajnu medijsku pažnju i prisustvo najprije nekoliko stotina, a kasnije tek nekoliko desetina građana.

Retorika i prepoznatljivi simboli opozicionog Pokreta za promjene i prisustvo nekolicine lidera ove i drugih opozicionih partija. Komične izjave političara poput „ja sam ovdje kao građanin, a ne kao političar“. Kontradiktorne poruke poput onih „Lukšiću stani ispred nas„ i „Lukšić Milov potrčko“. Najava novih okupljanja.

Protestne šetnje i Facebook grupa predstavljaju dokaz nemoći opozicije da konvencionalnim sredstvima ostvare svoje legitimne političke ciljeve. Učešće opozicionih lidera na ovim skupovima živo je svjedočanstvo njihove političke nemoći i neprincipijelnosti.

Tražiti ostavke i progon „mafijaša“ iz vlade, policije i pravosuđa, a onda sljedećeg dana sjesti sa tim istim „mafijašima“ u skupštinske klupe, NSEI, nacionalne komisije i druge zvanične institucije prava je mjera opozicione principijelnosti. To je onaj trenutak istine u kojem se slomila i prethodna ideja o bojkotu parlamenta i bojkotu izbora. Ideja sazdana na iskustvu iz drugačijeg političkog i istorijskog konteksta i kao takva osuđena na propast.

Da li se neko od prisutnih opozicionih lidera iskreno zapitao gdje je 5.000 Facebook prijatelja ili više od 2.500 prijatelja ove FB grupe. Da li je razlog tome samo u činjenici što nije dovoljno kliknuti na prozorčić „attend“ (prisustvujem) pa da se i fizički nađete na protestu?

S druge strane, zabrinjavajuća je nezainteresovanost medija nenaklonjenih vlasti za biografije ljudi koji predvode proteste. Nezainteresovanost i prećutkivanje koje se kao i uvijek vraća poput bumeranga, makar na stranicama Pobjede i nemušti odgovor na profesionalno pitanje u emisiji „Načisto“.

Brojne javne ličnosti, lideri nevladinih organizacija i građani nisu se priključili partijski obojenim protestnim šetnjama bez realnih ciljeva i jasnih poruka. Zato me začudilo da profesor Milan Popović predvodnike ovog protesta smatra herojima našeg vremena. Uvaženi profesor očigledno nije upućen u detalje koji sreću kvare ili zaista smatra kako treba bezrezervno podržati svakog ko izgovori čarobne riječi „mafijaški režim“.

Kada bi ostvarivanje opozicionih ciljeva bilo bliže tako što će se ove riječi što češće izgovarati, ti bi ciljevi bili davno ostvareni ili makar na vidiku. Međutim, danas je mogućnost da opozicija zamijeni aktuelnu vlast dalja nego što je to bilo ranije. To pokazuju sva relevantna istraživanja političkog javnog mnjenja. Štoviše, brojke su poražavajuće za opoziciju. Zato vrijedi razmisliti da li su FB protesti dimna zavjesa za nesposobnost političke opozicije da unapređenjem sopstvene organizacije, profesionalnosti, terenskim radom, širenjem kadrovskih kapaciteta i drugim metodama političkog rada podigne svoj politički rejting.

Posebnu odgovornost za današnje stanje opozicionih ideja snosi jedna politička partija. Umjesto da bude stožer okupljanja civilizovane, demokratske, građanske, opozicione energije, ali i promoter profesionalnog rada u opozicionim redovima, rukovodstvo Pokreta za promjene uradilo je proteklih godina gotovo sve da uništi sopstveni unutrašnji potencijal i iznevjeri nadu brojnih građana.

Zato je realna snaga PZP danas nešto malo veća od broja prijatelja njenog lidera na Facebooku. Zato na ulične proteste PZP ne može da izvede ni sopstveni poslanički klub. Zato su danas lideri PZP u stotom redu uličnih protesta očekujući da se desi čudo. FB revolucija? Čudo koje bi preokrenulo stvari i ispravilo posljedice svih pogrešnih političkih odluka i unutapartijskih čistki.

Čuda se kao što znamo dešavaju rijetko. Za demokratsku smjenu vlasti je zato potrebno više od Facebooka, više od protestnih šetnji i više od ko zna koji put ponovljenog zahtjeva za ostavkama državnih funkcionera. Više od svega biće potrebno da se opozicioni lideri okrenu sebi i svojim partijama i objektivno sagledaju sopstvenu odgovornost što Crna Gora danas ima nikad slabiju opoziciju odnosno opoziciju nesposobnu da na izborima (ovim i ovakvim) izbori prvu pobjedu.

Preporučujemo za Vas