Kako se revolucionarne promjene šire arapskim svijetom, može se pomisliti da sada nije vrijeme za insistiranje na uspostavljanju mira između Izraela i Palestine. Dok se prašina ne slegne na novom Bliskom istoku, čini se da su stare mape zastarjele, a zdrav razum kaže da je napredak ka mirovnom sporazumu uprkos ustancima u regionu, samo pusta želja.
Međutim, istina je suprotna. Čak i pored brojnih neuspjelih napora u prošlosti, postoji šansa da SAD i Izrael hitno porade na pronalaženju trajnog rješenja.
O Bliskom istoku svi treba da počnu da razmišljaju drugačije. Dosadašnji pristup međunarodne zajednice podrazumijevao je da stabilnost predstavlja prioritet nad demokratijom, a borba za izraelsko-arapski mir vođena je potpuno različitim diplomatskim sredstvima. Ova politika se pokazala neuspješnom: postavljanje stabilnosti ispred demokratije nije donijelo ništa, a izolovani napori su dospjeli u ćorsokak.
Ukoliko SAD i druge svjetske sile žele da postignu napredak u ostvarivanju tri ključna cilja – stabilnosti, političke reforme i mira – one treba da shvate povezanost tih ciljeva i da se za sva tri bore istovremeno i holistički. Biranjem i izdvajanjem zadataka kojima se treba baviti samo se povećava rizik da oni, na kraju, postanu nerješivi problemi.
Sjedinjene Države kaskaju za razvojem događaja od početka nereda, pokušavajući da uhvate korak u momentima kada su dvije autoritarne vlade već srušene narodnim protestima, a sve više režima nastoji da se održi na vlasti dok god može.
SAD treba da istupe naprijed. A, pošto Sjedinjene Države i šira međunarodna zajednica pokušavaju da se bave razvojem događaja, bila bi greška da se iz agende izostavi mirovni proces.
Iako se zahtjevi arapskih demonstranata tiču unutrašnje vlasti, aktuelni nemiri mogli bi se iskoristiti u rješavanju konflikta koji decenijama zabrinjava svijet. Odlaganje izraelsko-palestinskog mirovnog procesa bi bila skupa greška. Kako nam je poznato iz gorkog iskustva, što se više čeka, postizanje mira postaje teže.
Što se tiče SAD, saosjećanje sa arapskim narodima koji žude za slobodom ne može isključivati saosjećanje prema palestincima koji sanjaju o dostojanstvenom životu, koji za njih predstavlja okončanje okupacije. Sjedinjene Države ne smiju biti selektivne po pitanju podrške slobodi i demokratiji.
Ovo je danas tačnije nego ikad i ukoliko ne bude vatreni pobornik bilateralnog rješenja, Amerika će dobrano kasniti za događajima i nanijeti štetu sopstvenim interesima na Bliskom istoku.
Takođe je potrebno da Izrael revidira svoju politiku. Pošto politička reforma postiže rezultate, Izrael više neće moći da tvrdi kako je jedina demokratija na Bliskom istoku; kako se uslovi na terenu mijenjaju, biće sve teže ignorisati palestinske zahtjeve za nezavisnošću.
Zabrinutost Izraela da će neprijateljstvo u regionu još više porasti će postati samoispunjeno proročanstvo ukoliko nove demokratije budu vidjele da izraelska vlada sprečava korake u pravcu održivog i pravičnog rješenja.
Istovremeno, mirovni proces podržan od strane legalno izabranih i legitimnijih arapskih vlada, bez sumnje će pomoći u uspostavljanju dugoročnog mira i stabilnosti.
Kako vrijeme za bilateralno rješenje ističe, brzo uspostavljanje mira je u najboljem interesu svih. Čekati i nadati se u povoljnije uslove bi lako moglo da ima suprotan efekat. Ukoliko ne bude pomaka ka uspostavljanju mira u periodu kad se oblikuju nove arapske demokratije, negativni pogledi na Izrael i SAD će postati još negativniji.
Kao što smo svjedoci posljednjih mjeseci, stav arapskog javnog mnjenja je itekako značajan. Loše sagledavanje samo komplikuje buduće mirovne napore, čineći rješenje situacije još manje vjerovatnim. A uloga SAD na novom Bliskom istoku bi mogla biti još manja sa novim vladama koje su, za razliku od svojih prethodnika, manje sklone praštanju nastavka okupacije.
Tvrditi da uspostavljanje mira ne može biti uspješno dok se u regionu mijenjaju vlade i režimi značilo bi ignorisati činjenicu da upravo u tim okolnostima spoljne sile mogu doprinijeti oblikovanju mirovnog procesa.
Umjesto funkcionisanja u atmosferi sa malo uticaja ili manevarskog prostora, insistiranje na mirovnom procesu sada bi Zapad moglo učiniti prihvatljivijim za arapsku javnost, a Sjedinjenim Državama bi obezbjedilo više uticaja na Bliskom istoku.
Nisu nam potrebni beskrajni bilateralni pregovori između Izraela i Palestine na novom Bliskom istoku; tamo je potrebno regionalno rješenje.
Sjutrašnji Bliski istok neće biti isti kao što je bio prije nekih dva mjeseca, ali konačan izgled koji će region dobiti još nije poznat. Sjedinjene Države imaju šansu da zauzmu pravu stranu istorije i pomognu u odrđivanju njenog smjera tako što će podržati stvarnu reformu i pokrenuti mirovni proces s mrtve tačke.
Konačno, pobuna protiv loše vlasti predstavlja uvod u postizanje ne samo demokratije, već i mira i stabilnosti. Bilo bi strašno da se i ova kriza protraći kao što su mnoge druge.
Copyright: Project Syndicate, 2011.
Koautor teksta je Marvan Maušer, potpredsjednik za studije ucentru Karnegi „Doprinos međunarodnom miru
Bonus video:
