Dok čekamo da istekne sto dana rada vlade Igora Lukšića, nameće se pitanje da li ova vlada uopšte zaslužuje uobičajenu političku korektnost, iskazanu u tome što se javnost u tom periodu obično uzdrži od kritika za poteze koje vlada povlači, odnosno od optužbi zbog eventualnih propusta koje pravi, jer ona ima pravo da se organizuje, sprovede analizu stanja i upozna sa prilikama.
Takvo nepisano pravilo se poštuje u slučaju kada se radi o formiranju nove vlade. Međutim, ovo što je Crna Gora dobila nije nova vlada već ista, samo za novu priliku, preobučena interesna grupacija koju godinama pokreću isti motivi i namjere, a čiji krajnji cilj svakako nije opšte dobro građana Crne Gore.
Nesumnjiv razlog njenog formiranja je u stvaranju privida preobražaja jedne nedemokratske strukture, kako bi se udovoljilo očekivanjima evropske javnosti i ukusu njene političke elite. I ovaj svoj naum crnogorska vlast pokušava da ostvari koristeći usavršenu vještinu pretvaranja prilikom navodnog rješavanja ključnih problema.
Prva potvrda da se radi o prividu preobražaja nalazi se u tome što se isti akteri koji su kreirali probleme ili opravdavali njihovo postojanje, sada navodno upoznaju sa njima. Crna Gora nema vremena za takvu predstavu nove (stare) vlade.
Druga manifestacija pretvorne politike ogleda se u promociji Akcionog plana za sprovođenje sedam preporuka EU. Kako vidimo, čitava tekuća godina treba da bude u znaku njegove realizacije.
Akcioni plan vlade samo je set normativnih mjera i birokratskih mehanizama koji bi navodno trebalo da donese rezultate, ali u nepromijenjenim okolnostima, koje karakteriše nedostatak političke volje aktuelne vlasti da otkloni ključne prepreke razvoju Crne Gore kao demokratske i pravno uređene države.
Priznaćemo, akcionih planova i strategija smo se nagledali. Iako bi njihova primarna svrha trebalo da bude promjena stvarnosti, oni su do sada bili isključivo u funkciji jeftinog marketinga ovog režima.
Poznato je i kakva je ovdje njihova sudbina, u površnom i selektivnom sprovođenju, što je i ovog puta praktično najavljeno, tvrdnjom ministra Roćena da je većina rezultata koja se ovim planom očekuje nemjerljiva, čime se unaprijed legitimiše njihova interpretacija po principu kako kome odgovara i ko koga nadjača u kontrolisanom medijskom prostoru.
Vlada je već odavno mogla da izradi takav plan mjera, ali to nije uradila, što otvara više dilema. Nije valjda da EU zna bolje koji su naši problemi od nas samih, pa je još morala da nam ih nacrta, kao kakvom nedoraslom društvu.
Crnogorska vlast je očigledno čekala da dobije na vremenu, pa tek kada uslijede pritisci iz Evrope, učini prvi korak, oličen u mjerama tehničkog karaktera. Osim toga, realan učinak aktuelne vlasti u demokratizaciji društva i uspostavljanju funkcionalne države direktno je suprotan broju proklamovanih strategija i akcionih planova.
Kada bi samo mali dio energije i vremena, koje utroši da izradi i promoviše akcioni plan ili strategiju, ova vlast upotriebila da ih sprovede, bilo bi neuporedivo bolje za ishod ukupnih društvenih reformi.
Pored toga, riječ je o akcionom planu za rješavanje problema koje postojeća vlast nije zatekla, već ih je sama brižljivo stvarala i održavala, jer su bili i ostali ključni uslov njenog opstanka.
Sedam preporuka je nastalo kao posljedica uočenih sedam kardinalnih problema koji, svi do jednog, odražavaju autoritarni karakter vladajućeg režima.
Bez obzira što je ovih sedam postavljenih uslova nesumnjiv dokaz da je sistem u kome živimo nakaradan i da ga treba mijenjati, polazna teza ove vlasti je da je sistem navodno odlično postavljen, a da su problemi samo slučajne manifestacije njegovih nesavršenosti ili nedovršenosti.
Dobra je prilika da se podsjetimo, možemo slobodno reći, skandaloznog dijela ekspozea novog premijera u kome se govori o promjeni sistema vrijednosti.
On naime sav preobražaj vrijednosti vidi u potrebi promjene uobičajenog ponašanja i navika građana, jer gaje ’’uvjerenje da država treba da rješava individualne ekonomske probleme’’.
Premijer drsko optužuje radnike, poslodavce i lokalne samouprave što očekuju da vlada riješi sve njihove probleme. Dobro je poznato svima koji žive u Crnoj Gori, da ste ukoliko želite da preživite primorani da se prilagodite pravilima igre koje ova vlast postavljala, kao i da to nisu ista pravila za sve.
Dakle, novi premijer očekuje ličnu inicijativu i preduzetništvo u realnosti koju obilježava opšta egzistencijalna zavisnost od vladajućih partija i njihovih poslovnih partnera, dakle, u realnosti koju dominantno odlikuje korupcija urasla u sve pore društvenog sistema.
Kako vidimo, ni ova vlada, što nam jasno stavlja do znanja premijer Lukšić, ne vidi diskiriminaciju, korupciju ili socijalnu nepravdu sastavnim dijelom izopačenog sistema vrijednosti, a s druge strane, kao da se pravi naivan pa ne zna da je vlast, kojoj on već dugo pripada, najodgovornija što nisu stvoreni uslovi za tržišnu privredu, pojedinačnu inicijativu i razvoj preduzetništva.
Štaviše, aktuelna vlast sada pokušava da predstavi svoju dugogodišnju nedemokratsku vladavinu kao kapital znanja i iskustva koji će joj omogućiti da bolje rješava probleme koje je sama stvorila, što predstavlja možda i posljednju kockicu u mozaiku apsurda.
Ova vlada nema stvarni legitimitet da rješava evropske zadatke jer je zapravo opstala kršeći postulate evropske demokratije. Nova (stara) vlada nema pravo na preobražaj. Ona ne može tek tako, u okviru evropskih integracija, oprati svoju prljavu politiku. Ona ima pravo samo da ode u političku istoriju.
Bonus video:
