Prvo je odlazeći SDP pokušao da uzdrma odlazećeg gradonačelnika. Ovaj je uzvratio nadolazećom opozicijom koju njegova uvijek dobrostojeća partija priprema za novu koalicinu maskotu. Umjesto takozvanih socijaldemokrata. Onda je lider odlazećeg SDP-a očajnički poručio kakoje izgubljena bitka ali ne i rat. I potvrdio da je gradonačelnik odlazeći.
Obije strane u ovoj pokaznoj vježbi računale su na podršku odlazećeg premijera. Da bi ovaj, što mu nije svojstveno, stao na jednu stranu. On, naime, vlada tako što sve pione uvijek drži na tabli gdje ih vještim potezima koristi za svoje lične potrebe. Međutim, ovog puta odlazeći premijer je jasno podržao odlazećeg gradonačelnika.
Vrana vrani oči ne vadi. Bratstvo iskovano na zadnjem sjedištu auta odlazećeg premijera, još jednom je potvrđeno. I SDP je ućutao. Da je Filip kojim slučajem ovako javno podržao odlazećeg gradonačelnika, nije teško zamisliti šta bi mu sve sasuo u lice lider odlazećeg SDP. Ovako, zna se čija je posljednja. I to odlazeći šef parlamenta besprekorno slijedi i poštuje. Jadan on.Slučaj odlazećeg gradonačelnika samo je potvrdio još jednu, mnogo važniju i ozbiljniju stvar - da odlazeći premijer ne misli stvarno i da ode. I oslobodi Crnu Goru. Kojom dvije decenije vlada, kako napisa Medlin Olbrajt, gvozdenom šakom i korumpiranom dušom.
Ne za našeg Franja već za njihovog, ali rekli smo, dođe mu na isto. Odlazeći premijer time ismijava zahtjeve EU za suštinskim promjenama i poručuje da su ovdje moguće samo promjene po mjeri njegovih a ne evropskih standarda.
Zar novo, istorijsko NE saopšteno od strane crnogorskih sudija direktno u brk Klajvu Ramboltu, inače pokloniku lika i djela odlazećeg nam premijera, ne govori dovoljno o tome da promjena neće biti.
Kakvo Mišljenje Brisela i bakrači. Istovremeno, u akciju su se dali i papagaji sa platnog spiska, iz CrneGore, EU i SAD (Roćen, Tanok, Montgomeri), koji kao navijeni ponavljaju kako odlazeći premijer ne smije da ode. Bar ne sa čela Partije. Jer, Partija nam je sve - od Oktobarske revolucije.
Odlazeći Montgomeri tvrdi kako Šef mora ostati da bi Partija boljševika opstala, na okupu. Jer šta bi Crnu Goru, region i svijet, a posebno Ameriku, moglo snaći ako bi se jedina boljševička partija u Evropi, razmnožila?! Zaboravio bi se Asanž i Vikiliks. Ako bi se od DPS-a porodile dvije ili tri partije.
Ali, zar taj film već nijesmo vidjeli 97. I zar nije izveden baš u režiji same Amerike. I zar nije to bio najljekovitiji eliksir za tada posrnulu crnogorsku demokratiju. Kako tada tako i danas - šta može bolje i brže oporaviti našu sumornu zbilju nego potpuni odlazak premijera i novo cijepanje DPS-a?!
Umjesto toga, papagaji zagovaraju obrnute procese. Da se vratimo u devedesete. Da Šef ostane i još dugo nas vodi, da SDP ode ili ostane kao još veći prirepak, a da se na njegovo mjesto nakalemi SNP. Milić sa crvenim barjakom! Koji mu, po sopstvenom prizanju, tako dobro stoji. I da time ponovo dobijemo na vlasti onaj stari jedinstveni DPS! Dakle, monstruma koji je sa Miloševićem žario i palio po bivšoj nam domovini.
I koji je porodio današnje vrijeme. Koje najbolje opisuje neimenovani američki diplomata u depešama koje nam otkriva Vikiliks: “Ova država je korupcijska, autokratska kleptokratija, skoncentrisana na vođstvo premijera, u kojoj su zvaničnici, oligarsi i organizovani kriminal povezani zajedno i stvaraju ‘virtuelnu mafijašku državu’..." Iako je ovo izvještaj diplomate iz Moskve i odnosi se na današnju Rusiju – neodoljivo podsjeća i na nas. Posebno u zaključku: “Pranje novca, lično bogaćenje, zaštita gangstera, iznuđivanje, koferi puni novca i tajni računi u of-šor bankama na Kipru, stvaraju crnu sliku političkog sistema ogrezlog u mito i korupciju”!
Da je odlazeći ambasador Mur ili neki njegov saradnik iz Ambasade pisao ovu depešu, ništa joj ne bi falilo. Dakle, ništa ne bi moglo da se doda, ni oduzme. Valjda je u tom istovjetnom sistemu vrijednosti na kome su sazdane današnje Rusija i Crna Gora, izgrađeno bratstvo između “Betmena” Putina i “Robina” Đukanovića.
Tu Deripaksa i Roćen dođu isto što i ovaj Valentini koji se pominje u depešama iz Rima kao doušnik i konsiljere Berluskonija. Čovjek služi za vezu sa “Betmenom”, svako malo je u Moskvi, a viđen je i ovdje, kod našeg “Robina” prilikom sklapanja dila vezanog za Elektroprivredu. Ali, i bez Vikiliksa, svi to znamo. I ko su naši lideri i šta veliki misle o njima. Ali i o nama. Zato nije teško pitanje – kako izaći iz ovog korupcijsko-mafijaškog kolopleta.Teška je realizacija. Skoro da djeluje kao nemoguća misija. Ipak, valja pokušati, a prvi preduslov promjena je odlazak premijera.
Potpuni i stvarni. I to je minimum za početak rehabilitacije ozbiljno oboljelog društva. Jer kada “Robin” od odlazećeg postane bivši i zaboravljeni, onda će se i svi “Džokeri”, od Ranka do Mugija, mnogo lakše otići na isti put. Bez povratka.
Bonus video:
