Kad god čujem za kakve spiskove, osjetim neku jezu, neprijatnu, tešku, skoro nepodnošljivu. Nije to strah, ne dam se lako zaplašiti. Više znak, simptom po kojem prepoznajem izvorne metode rada ove vlasti. Još iz doba kad su sprovođene pod neobičnim imenom - nova razvojna filozofija... U normalnoj zemlji to bi imalo sasvim precizno jezičko određenje - pritisak, ucjena, prinuda... Kod nas je čak i udbaški teror dobijao filozofsku oblandu.
Svi su tada pravili spiskove sa imenima onih koji nikako nijesu prihvatali da nam mladi, lijepi i pametni mogu išta dobro donijeti. Liste su kružile po fabrikama - proizvodilo se nekad u ovoj zemlji i nešto osim magle - preduzećima, školama, domovima zdravlja i bolnicama, mjesnim zajednicama, udruženjima od književničkog do lovačkog...
Slobodni ljudi, a bilo ih je mnogo više nego danas i bili su hrabriji nego ovi sada, uglavnom su zbijali šalu sa tim spiskovima, čak i kad čuju da je tamo njihovo ime. Jesu slutili da počinje strahovlada, ali nijesu predosjećali da će strah onako brzo pobijediti Crnu Goru. Naročito ne da će teror potrajati tri decenije...
***
Prvi spisak od kojeg sam se prepala došao je u moje ruke neđe uoči rata. Nakratko, kolega se usudio da mi ga pokaže u strogoj diskreciji. Slova sa neke stare mašine zamrljana, valjda zbog indiga, papir pogužvan. Ispostavilo se mnogo godina kasnije da taj novinar jeste bio saradnik udbe, kosa ili nečega sličnog. Ali i da nije ostao bez duše. Kad je vidio kako je đavo došao po svoje, odlučio je da, makar i posredno, upozori popisane što im se sprema.
Na prvoj strani dvadesetak imena, neđe na polovini i Momir Marković. Bez onog M sa tačkom, u sredini, do kojeg on strašno drži. Tako čuva uspomenu na oca, ali ja mislim da je taj inicijal i neka diskretna poruka onima od kojih je stradao. Pripadnost Službi koja se ukazuje u raznim pojavnim oblicima ođe je nasljedna... Nije zgoreg upozoriti podmladak kako je njen rukopis prepoznatljiv, kako nije ostalo skriveno što su radili prethodnici, pa neće ni nova nedjela.
Ništa prijeteće, više onako kao blagovremena sugestija da nauče đe je granica...
***
Taj predratni spisak obuhvatao je nepodobne, neprilagođene, neposlušne ljude koje je, kad stigne naredba Odozgo, trebalo likvidirati. Takvo naređenje, na sreću, nikad nije stiglo. Metak je primio samo Momirov prozor na četvrtom spratu... Istina, nešto kasnije, kad je odbio da kao oficir svoju jedinicu vodi na ratište...
Bilo je tu popisanih istoričara, pisaca, novinara... Ne pamtim, a kolega koji je znao sve odavno je na onom svijetu. Znam samo da niko od njih nije bukvalno likvidiran, samo je nekima urnisan život, u produženom trajanju... Zato mi se i čini kako bukvalni odstrijel i nije bio u planu, samo da se preventivno isprepadaju svi koji javno ispoljavaju nesaglasje sa državnom vlašću...
***
Ovaj modernizovani sajtovski spisak službenika koji, tako Vlada kaže, imaju zabrinjavajući odnos prema državi vratio me je u predratna i ratna vremena. Iako zastrašujuće djeluje, kao da je spreman za streljački vod, niko neće biti likvidiran. Čista preventiva, da ostali ne krenu njihovim putem... I da svi podanici nauče kako je novac, makar bio i zarađen, relativna kategorija. Da se prema državi valja etički odnositi, ma koliko groteskno zvučalo kad o moralu progovori naša vlada.
To što će podnosioci žalbi najvjerovatnije umrijeti prirodnom smrću i nije neka utjeha. Zato što će se mnogi od njih naći na spisku prekobrojnih, čim Evropska komisija ponovo pritisne s pričom o nesposobnim činovnicima. Biće to svakako i zakonito, imena će se poklopiti sasvim slučajno. Ne vjerujem da će ko uspjeti da dokaže suprotno.
Kako i bi, kad se u ovoj državi ni očigledne stvari ne mogu dokazati. I kad se službenici koji legalnim putem traže zarađeni novac optužuju kako su našli šemu da oštete budžet. Tako je makar poručio premijer D.M. Koji se uporno ponaša kao da se iz trodecenijskog izbjeglištva vratio samo koji dan uoči potonjeg mandata. I kao da nije nimalo kriv za to što je država krpila rupe u budžetu krađom novca od onih koji su ga zaradili radeći za nju.
Da ga ukradu, mogli su samo šefovi Vladinih službi. Nemam iluzija da će taj spisak biti objavljen. Ako direktori direktorata i ministri to nijesu znali, što zvuči dosta blesavo, onda ih valja smijeniti zbog neozbiljnosti. Ukoliko jesu, onda je to organizovani kriminal. Koji se tako i zove zato što se izvodi u sprezi sa visokim državnim dužnosnicima.
***
U cijeloj ujdurmi države protiv neposlušnih, najzlokobnije zvuči onaj dio o zavjeri službenika koji su državu izveli pred sud zbog 20-30 eura. Ako sam dobro razumjela, prva reforma počistiće upravo njih. Zato što je Vladi, neetički kako drugačije, udareno po obrazu kad je dokazano kako je uspješno i u produženom trajanju krala i na malo.
P.S. Što se mene tiče, upravo oni koji su tužili državu zbog sitne krađe zaslužuju krupno poštovanje. Zato što čuvaju nadu kako u Crnoj Gori još ima slobodnih ljudi, kojima je pravda sama po sebi važnija od procijenjene vrijednosti nepravde. I hvala im na tome!
Bonus video:
