PROFESIONALAC

Ranko nije Milo

Ako je Jokić u martu na karnevalu spalio lutku sa likom Krivokapića, onda je Krivokapić prije dva dana politički zapalio i sebe i možda Socijaldemokratsku partiju
10345 pregleda 44 komentar(a)
Ranko Krivokapić, Foto: Boris Pejović
Ranko Krivokapić, Foto: Boris Pejović

Kotorani su početkom marta 501. put spalili karnevalsku lutku koja je, likom i djelom opisanim u optužnici, jasno aludirala na predsjednika Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića. Slavni sud je tada osudio krivca, Đudića Ultima Montanjaru, za sve nedaće koje su Kotorane zadesile u prethodnoj godini.

Navodno je iza ovog čina stajao dio Demokrata i smijenjeni gradonačelnik Vladimir Jokić.

Ali ako je Jokić u martu spalio lutku sa likom Krivokapića, onda je Krivokapić prije dva dana politički zapalio i sebe i možda SDP.

Dešavanja u kotorskoj vlasti mogu se posmatrati sa dva aspekta - javnog i partijskog.

Agonija kotorske vlasti traje dugo. Aleksa Bečić nije u pravu kada kaže da je sveti cilj sačuvati vlast u opozicionim opštinama.

Sveti cilj je oboriti lošu vlast, bilo da je ona nesposobna, korumpirana ili, što je u Kotoru slučaj, nefunkcionalna, čemu je kumovala većina konstituenata. Uspjeh Jokićeve administracije da zadrži Kotor na listi UNESCO-a malo je značio Bokeljima kojima su kontejneri pun smeća danima stajali ispod prozora.

I zato braniti vlast sa ulice, organizovati protest radi očuvanja, bilo koje, vlasti - bila ona Jokićeva, Đukanovićeva ili Vučićeva - jeste vrlo, vrlo loša ideja suprotna osnovnim načelima demokratije.

I poslanik DPS-a Andrija Nikolić je bio dovoljno pametan da u nedavnom saopštenju konstatuje da bi bila anarhija a ne demokratija da DPS organizuje kontramiting protestima pokreta “Odupri se”. I izvede na ulicu, kako prebroja, preko 180 hiljada birača, mada nisam siguran da bi toliki broj sa glasačkih listića mogao da se klonira, dođe iz susjednih i država zapadne Evrope ili sa onog svijeta.

Demokrate su optužile SDP za političku korupciju. Biće potpuno u pravu ako odbornici SDP daju većinu DPS-u. To je transfer sa jedne na drugu stranu, uprkos izbornim obećanjima. I zalud SDP-u prijetnje sopstvenim odbornicima da će biti isključeni iz partije ako daju većinu DPS-u.

U ovom trenutku, jedino čisto rješenje u interesu Kotorana su novi izbori na kojima će građani suditi koga treba kazniti ili nagraditi ili, što je racionalno, preslaganje postojeće većine Demokrata, SDP-a i ostalih.

Učestvovanje ili neučestvovanje opozicije na eventualnim izborima je već drugo pitanje.

U piru opozicionog kanibalizma Demokrate sada gutaju i SDP. I imaju razloga za feštu.

Socijaldemokratska partija je traženjem ostavke Jokića učinila uslugu Bećiću - homogenizovao je prilično autonoman i heterogen kotorski odbor, dok je javnost učvrstila u uvjerenje o Demokratama kao principijelnim, vrijednim opoziconarima spremnim da se bore za vlast.

Ali Bečić i manji dio opozicije koji ga prati nijesu u pravu za drugu stvar. A to je da se SDP vraća u zagrljaj DPS-u. Makar zbog toga što ih DPS neće na državnom nivou. Đukanović ne bi prihvatio Krivokapića, kao što ga nije htio ni veći dio opozicije. Krivokapić je tako, paradoksalno, postao lider partije kojoj on sam smanjuje koalicioni kapacitet.

Umjesto toplog zagrljaja što su izašli iz vlasti, SDP je na opozicionom polu dočekalo stalno nezdravorazumsko sumnjičenje da hoće opet sa DPS-om, podsjećanje na osamnaestogodišnji brak sa Đukanovićem, neka vrsta straha od Krivokapićeve političke veličine i znanja koju je ostatku iz pokojne građanske opozicije bilo najlakše pravdati upravo tezom DPS-a - da Ranko hoće da bude novi lider opozicije.

Loša poruka za sve iz vlasti i okolo vlasti koji su nezadovoljni trenutnim stanje - bitno je izaći iz zagrljaja DPS-a, nema veze što ćemo vas mi poslije posuti fekalijama.

Greške u vlasti su kao uriniranje u snijegu, brzo se istope ili ih prekrije novi snijeg, a greške u opoziciju su kao uriniranje suprotno vjetru. A u blizini ni tuš kabine, ni veš mašine.

A Krivokapić ih je napravio dovoljno - nedostatak novca i zapuštena partijska infrastruktura, ubijeđenost u uspjeh koncepta građanske opozicije i iz toga proistekla politička naivnost tokom opozicionih pregovora za predsjedničke i lokalne izbore i, na kraju, u Kotoru niz neracionalnih odluka u pogrešnom momentu.

Činjenica je da se Krivokapić nije adaptirao na opozicionu scenu.

Najavom da će kormilo stranke prepustiti nekom drugom samo je pokazao da je, za one koji ga lično poznaju, kao ja - veliki čovjek i mudar političar. Jedan od rijetkih svjetionika antiratne i emancipatorske Crne Gore.

Nije Krivokapić karnevalska lutka koja se može spaliti. Niti je Milo Đukanović da ne zna kad je vakat otići.