Borba za vlast u Venecueli već opasno liči na Siriju - na sreću još bez oružanog sukoba. Ali i tamo se vodi natezanje za vlast uz kumovanje iz inostranstva.
Kompromis je jedino rješenje To što se proteklih dana dogodilo u Venecueli može se tumačiti na razne načine jer se situacija jedva može sagledati.
Jedno se može konstatovati sa potpunom sigurnošću: odmjeravanje snaga u Karakasu se vodi preko leđa građana koji sve manje vjeruju da ima izlaza ovom patu između Huana Guaida i Nikolasa Madura. I kojima je već muka od svega što se dešava. Ako je ekonomsko stanje uopšte moglo biti gore, pogoršalo se sankcijama na naftu iz Venecuele.
Jedini izlaz sve više građana vidi u napuštanju zemlje. Sve veća frustracija koja se osjeća pogađa Guaida čija je strategija bila mobilizovnje pristalica. Ali, njegova laž ovog utorka - da je veći dio oružanih snaga te zemlje prešao na njegovu stranu - nanijela je veliku štetu njegovom ugledu i vjerodostojnosti.
Ni oslobađanje Leopolda Lopeza iz kućnog pritvora nije navelo ljude da masovno izađu na ulice. Nije se dogodio nikakav odlučujući udarac. Poslije mjeseci protesta, ljudi su siti i umorni od svega. A onda je tu i strah od nasilja državnih snaga pod kontrolom vlade.
Pokušaji Vašingtona da prorekne brzi kraj Madura sve više obezvređuju i svu podršku iz inostranstva koja je bila tako dragocena Guaidu i njegovim sljedbenicima.
Više ne izgleda da će se promjena vlasti brzo dogoditi. Strategija Guaida izgleda da nije uspjela. Ali i Maduro je oslabljen. Pri svakom potezu prvo mora biti siguran da ga podržava i vojska.
Tako je jedino vojska izašla snažnija iz ovog odmjeravanja snaga. Do sada se još mogla održati kao faktor koji je u dobroj mjeri autonoman jer one jedinice koje su otišle na jednu ili drugu stranu nisu toliko bitne.
Ali time je pokrenuta opasna dinamika: oba suparnika se trude za naklonost generala pa tako i konce zbivanja u Venecueli sve više drži vojska. To će zapravo samo još otežati eventualno političko rješenje krize, ali samo takvo rješenje je uopšte moguće kako bi se okončala ova mrtva trka Guaida i Madura.
Vojska tako dobija upitnu ulogu garanta za svaku reformu u Venecueli. Kako bi mogao da izgleda kompromis?
Dvostruko vođstvo Guaida i Lopeza?
Takva računica u kojoj bi Guaido nastavio sa sučeljavanjem, a Lopez preuzeo ulogu posrednika, možda bi mogao donijeti pomak u već rovovskoj borbi.
To besplodno odmjeravanje snaga u Karakasu koje samo produbljuje jaz među građanima može se okončati samo političkim dogovorom. Ali oba suparnika još uvijek računaju na pobjedu i postavljaju uslove.
Međunarodna zajednica bi i jednom i drugom trebalo da da do znanja kako tu nema izlaza i kako treba sjesti za sto i razgovarati.
Sukob po svaku cijenu plaćaju samo građani. Čekanje da protivnik oslabi i da njegovim pristalicama dojadi ne vodi nikuda. Njemačka, Evropa i druge države Latinske Amerike moraju prestati da nijemo posmatraju dešavanja i više se ne smiju izvlačiti od odgovornosti za ljude Venecuele. Vrijeme je da ministri spoljnih poslova počnu da rade kako bi okončali ovaj besmisleni sukob u Karakasu.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
