I Lenjina biše revoluciji naučili”, zboraše moj đed, slušajući,,pametne generale”, kojima se ta pamet prišije kao orden, tek nakon završene bitke. Ti generali bitku su naravno vodili,,doma”. Da, to su bili baš oni vremešni i viđeni starci, kojima se u kafani vidici prošire, nakon što,,piliknu” dvije,tri... i kojima se jezik razveže nakon što se otvori kakav zbor o politici. Samo par decenija kasnije, na istu situaciju nailazim i ja. Doduše, umjesto uz ognište, ili u kafani,,mutna” politika danas se,,bistri” online. Tronogaču uz ognjište ili stolicu u kafani, zamijenila je kancelarijska stolica. A britak jezik britki prsti na tastaturi.
Pa sad, ako bismo sudili po komentarima, na koje nailazimo po internet prostoru, zaista bi se moglo reći da Crna Gora ima kritičku svijest. Ali, ako se malo bolje zagledamo, možemo vidjeti da je ta kritička svijest gotovo uvijek rezervisana samo za kritičare i protivnike ovog režima. One koji na bilo koji način preuzmu inicijativu. One, koji su riješili da sa riječi pređu na djela. Dok je oštrica koju dotični kritičari,,peraju” na režim dosta blaža. Mada, bilo bi i sve to dobro, kada bi svi oni imali neku alternativu. Možda neki savjet, sugestiju ili sl. Ali ne! Oni ipak imaju samo kritiku. I to za one koji su zapravo na njihovoj strani. Kritiku glasnu i nedovoljno jasnu. A ne kaže se tek onako da onaj koji najglasnije priča najmanje kaže. Međutim, ovo je ipak Crna Gora. Ovdje kad te hvale u nebo te kuju. A kad kritikuju za,,kam” te zakivaju.
Činjenica jeste da crnogorski građani nemaju kondicije. Pod tim podrazumijevam onu demokratsku kondiciju. Odnosno, istrajnost u nenasilnom pritisku na sistem. To je svakako i razumljivo, jer, ako se malo vratimo u istoriju, vidjećemo da su Crnogorci sve značajnije bitke osvajali na juriš. To je razlog zašto je očekivano da će tako biti i ovog puta. Čim se pojavila,,kuferta” to je izazvalo ogroman bijes kod građana. Sve ono o čemu se godinama unazad pričalo sada je viđeno na snimku. Ogromna narodna energija iz subote u subotu žestoko je tresla ulice Podgorice. I, svi su mislili da je gotov. Stvar je u tome što on i jeste gotov. A faza u kojoj se nalazi je,,nokaut”. A mi, građani, smo trenutno na početku odbrojavanja,,nokdauna”.
Kada je sve ovo otpočelo većina građana nije shvatila da je ovo samo početak jednog procesa. Procesa demokratizacije jedne zemlje. A za tako nešto ne samo da je neophodna kondicija, neophodna je i mudrost. Ali svakako ne ona naknadna i konformistička ”mudrost”. Ona mudrost zbog koje trpimo sve ove jade 30 godina.
Lagao bih kada bih kazao da sva ta zbivanja i ogromna narodna energija nije ponijela i mene. U jednom trenutku sam i ja žestoko,,zalaufova”. Osjetio sam da to je to. Ali, tajnovidac od našeg SDT-a mi je objasnio neke procese i to na vrlo jednostavnom primjeru. Sađenja luka. I krtole!
Naime, zbog nedostatka vremena u proteklom periodu, nisam stigao da se svojoj bašti posvetim kao ranijih godina. Pa sam umjesto da je ručno,,prepalam” i iz nje uklonim sav,,pir” (pir-korov), travku po travku, pozvao rođaka da je,,isfrezira” motokultivatorom. On je to veoma brzo završio. Samo je par puta prodefilovao njom i ona je već bila spremna da primi u svoja njedra najkvalitetnije sjeme luka i krtole, koje sam pripremio za ovu godinu. Međutim, stvar je u tome kako je to urađeno. Da sam, recimo, kojim slučajem kao do sada to radio ja, sigurno je da bi posao bio završen znatno sporije. Ali bilo bi efektnije. I bolje. Zašto? Pa, zato što je motokultivator samo raznio,,pir” po čitavoj bašti. Pritom, nije ni otvorio duboke,,razdore” kakve bih ja da sam to radio svojom,,palom”. Te zato, kada se prije neki dan,,namolih” na,,taraboš”, izviše imanja, da vidim kako mi izgleda bašta, posle ovih kiša, nisam znao da razlikujem šta je luk, šta krtola, a šta,,pir”.
Ukoliko napravimo paralelu, zaista, u mojoj bašti se najbolje reflektuje čitava situacija u Crnoj Gori!,,Motokultivator” u ovom slučaju definitivno je crnogorska opozicija. DPS je taj,,pir”, a mi građani oni koji sada to moraju da odrade ručno. Ali i polako, temeljno. Svih ovih godina opozicija nije imala ni vremena, ali ni snage da se temeljnije posveti tom vađenju,,pira”. Razni su motokultivatori,,tutnjeli” našom baštom i omogućili da se taj,,pir” neometano raširi svuda. I ne samo da se raširio, već je i duboko pustio korijene. Zato već sada, nakon 30 godina možemo konstatovati da ozbiljno ugrožava sjeme demokratije koje sadimo. A s obzirom da je korijen otišao duboko u,,zemlju” sada ga nije lako iščupati.
Proces čupanja ovog "pira" koji je otpočela grupa građana, odupiranjem u februaru mjesecu je tek početak. Početak jednog temeljnog kultivisanja i obrađivanja bašte. Protestne šetnje iz subote u subotu su,,pala”, kojom se,,opalao” jedan dobar dio. A taj,,pir” je konačno dobro vidio, ali i osjetio volju i snagu građana da ga se jednom za svagda riješe. Borba tek predstoji. Moramo nastaviti dalje još jače i upornije. Jedini organski “pesticid” koji je najdjelotvorniji u ovom procesu jeste naše zajedništvo. A za našu baštu najbolje bi bilo da nastavimo da je obrađujemo onako kako smo i sami započeli - odupiranjem!
Zato građani, oduprimo se!
Bonus video:
