TV I DRUGE IGRE

Autokefalnost na načelima depeesa

CPC je još ranije dobila mjesto u agendi partijskih aktivnosti. Nije baš po kanonima, ali ima nekakve logike u tome da partija koja već ima svoju državu dobije i svoju crkvu. Samo što to ni slučajno ne može biti CPC. Tradicionalno multietnički depees morao bi u tom slučaju da napravi bar dvije pravoslavne i po jednu katoličku i islamsku vjersku zajednicu
13439 pregleda 0 komentar(a)
Mitropolit Mihailo, Foto: Boris Pejović
Mitropolit Mihailo, Foto: Boris Pejović

Sjećate li se onog prastarog vica u kojem lik, iako sav u ranama, neće da prizna kako je izboden. Uporno ponavlja da je nagazio na koru od banane i pao na čakiju... A otkud toliko uboda? Pa, okliznuo se nekoliko puta...

Ne znam zašto, ali na taj me vic ovih dana podsjetila Predsjednikova priča o autokefalnoj Crnogorskoj crkvi. Zbog toga što na njoj Crnogorci odavno proklizavaju, naročito tokom kakve krize ili uoči izbora. I nikad ne priznaju da su još jednom prevareni. Niti su, poslije tri decenije, shvatili poentu njegovih viceva - smiješni su do suza...

Uprkos tome, svaki put se okliznu na koru iste banane. I padnu na istu čakiju. A onda, čim bol malo umine - opet po starom. Ne umiju drugačije, jedan je gospodar, a tradicija je čudo...

***

Obnovićemo Crnogorsku autokefalnu crkvu, svidjelo se to nekome ili ne - začikao je, samo naizgled iz čista mira, one koji se užasavaju i samog pomena njenog imena.

Zašto sad? Zato što iznenađujuća tišina kojom je njegova ciljna grupa propratila presudu za državni udar nije bila od koristi sabornosti montenegrinskih patriota. Čak naprotiv, potpuno ih je pacifikovala. Iako je rečena sabornost bila glavni uzrok onakve presude i onolikih godina robije.

Jedna mnogo starija presuda, ona koju je režim - na čelu sa tadašnjim premijerom a sadašnjim predsjednikom - izrekao i Crkvi i vladici Antoniju, nije spriječila mitropolita Mihaila da još jednom iskaže izuzetno poštovanje tom istom režimu. I da, u čast ko zna kojeg po redu Predsjednikovog obećanja, održi konferenciju za medije.

- Đukanović je to imao i ranije u planu, ali nije bilo vrijeme da se to saopšti crnogorskom narodu. Sve u svoje vrijeme, da nijesmo sačekali ovdje bi bila druga Srebrenica - zadovoljan je bio mitropolit, uprkos tome što je izgovorio.

Kakve veze ima (ne)priznavanje jedne crkve sa pokoljem 8.000 ljudi; ko je bio spreman za genocid i nad kojim narodom, Crnogorcima ili Srbima, pošto se manjine ne miješaju u “bratske svađe”- ostao je dužan objašnjenje i svom i svim ostalim narodima u Crnoj Gori.

***

Da se baš ne snalazi na duhovnom planu, pokazao je i Predsjednik, precizirajući kako će autokefalnost biti obnovljena “u skladu sa osnovnim načelima DPS-a, kao temeljnog oslonca države”...

Dobro, ovo oko načela i nije neka novost, CPC je još ranije dobila mjesto u agendi partijskih aktivnosti. Nije baš po kanonima, ali ima nekakve logike u tome da partija koja već ima svoju državu dobije i svoju crkvu. Samo što to ni slučajno ne može biti CPC.

Tradicionalno multietnički depees morao bi u tom slučaju da napravi bar dvije pravoslavne i po jednu katoličku i islamsku vjersku zajednicu. Ali, to je onaj vickasti dio Predsjednikove poruke, kora od banane bez čakije...

***

Čakija je sakrivena u nastavku, koliko opasnom toliko i iskrenom... U prijetnji da države Crne Gore bez depeesa kao temelja jednostavno - nema. Zvuči kao parafraza antologijske izjave nekadašnjeg miljenika iz doba kad je, po recenziji Predsjednika, dosezao njegoševske visine: Crna Gora je obnovljena poslije našeg dolaska na vlast i nestaće čim mi odemo sa vlasti.

Na kakvom je nivou politička pamet u Crnoj Gori, nije čudno što na tu mantru nasijedaju i oni koji ne drže do depeesa. Ali jeste čudo to što ih baš nimalo ne pokolebaju Predsjednikovi zaokreti, ne samo kad je u pitanju izbor omiljene crkve.

Nije tako davno bilo, a i potrajalo je, kad je Srpska crkva bila svetinja, išlo se tamo po blagoslov pred svake izbore. Sad je postala kočnica “napretka pravne države” zato što, gle čuda, “opstruira evropska htjenja i ambicije crnogorskog društva”...

***

Devedesetih, nije se udostojio da objašnjava bilo što. Samo su njegovi partijski i policijski odredi gazili izdajničku, ustašku i svakakvu Crnogorsku pravoslavnu crkvu. I njenog obnovitelja vladiku Antonija. Kojem nijesu dozvolili ni da živi, ni da umre, ni da bude sahranjen kako dolikuje. A CPC se pravi kao da se toga niko u njoj ne sjeća...

Ta sramotna stranica naše novije istorije još nije ušla u udžbenike, detalje znaju samo svjedoci. Jedan od njih, Banja Kaluđerović, već dvadeset godina pokušava da ispravi makar ono što se ispraviti može.

- Je li ljudski, moralno i patriotski da prvi Vladika u novijoj istoriji CPC leži na cetinjskom groblju, na samo 50 metara od naše novosagrađene i osvještane crkve - obratio se ko zna koji put Crkvi njen veliki donator, spreman da i grobnicu sagradi o svom trošku.

Još čeka odgovor...

***

Kad je sa Crkvom sklapao ugovor o poklanjanju Vladičanskog doma, u jedan od članova unio je obavezu da vladika Antonije bude sahranjen kako dolikuje. Prošlo je od tada 15 godina, u međuvremenu je nekoliko puta pisao mitropolitu i razgovarao sa njim na istu temu, ali konkretan odgovor nije dobio.

- Koja je muka na vas, gospodo iz CPC - piše na kraju posljednjeg Banjinog pisma - da se kosti prvog Vladike obnovljene Crkve ne prenesu ispred prvog hrama podignutog nakon njenog obnavljanja?! Odgovora još nema, ali ako ga mitropolit bude pisao - slutim da će biti baš ovakav:

- Predsjednik Đukanović je to imao i ranije u planu, ali nije bilo vrijeme da se to saopšti crnogorskom narodu...

Amin, samo da ne pomene Srebrenicu...

P.S. Taman kad sam završila ovu badijavnu priču o crkvenoj autokefalnosti, stiže vijest kako je konačno potvrđena jedna drastično važnija - autokefalnost Upravnog suda. Predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić smijenjen je - nezakonito! Taj dosljedni borac protiv nepočinstava režima dobio je pravnu satisfakciju i, nakon duge bezočne hajke, može opet da se bavi svojim poslom. Politikom, međutim, nikad više ne bi smjeli da se bave kreatori i izvođači te hajke. Zato što su znali da će, koliko nezakonitim toliko i nečasnim, rušenjem Jokića razoriti teško postignuto opoziciono zajedništvo i još teže održavano jedinstvo na građanskim protestima Odupri se. U stvari, ne da su znali, to i jeste bio cilj cijele hajke!

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")