TV I DRUGE IGRE

Jedan umrli - četiri glasa

Što su kaparisali preko ovozemaljskih glasača - kaparisali su. Za iduću godinu preostalo im je jedino da hitno i sinhronizovano kapitalizuju zagrobne ljudske resurse. Počeli su tradicionalno, od Petrovića. Prisilno tihovanje o obnovi CPC nadomjestiće galama o ovoj dinastiji. Makar do jeseni...
5381 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Odavno nemam mnogo vjere u anketiranje javnog mnijenja, ne toliko zbog onih koji pitaju koliko zbog onih koji odgovaraju. Podanički mentalitet ovdje ne gubi na snazi čak ni kad se garantuje anonimnost...

Kod depeesovaca stvari stoje bitno drugačije, ne povodom podaništva nego glede anketa. Na srce ih je zaboljelo posljednje Cedemovo istraživanje, a još više ono vlastito... Što su kaparisali preko ovozemaljskih glasača - kaparisali su. Za iduću godinu preostalo im je jedino da hitno i sinhronizovano kapitalizuju zagrobne ljudske resurse. Počeli su tradicionalno, od Petrovića...

***

Kad sam neki dan na fejsbuku pročitala kako je “Đukanović ispunio obećanje dato sinovima kralja Nikole u Živoj istini”, prvo sam pomislila da se moj stvarni prijatelj Dalibor šali. Umije on to - iako se odavno ne oglašava na svojoj ludoj stranici mozakUbi.me - tako da sroči da ne znam je li za smijeh ili za plakanje.

Da je za bruku, shvatila sam kad sam otvorila original. Dao je obećanje prinčevima Danilu, Mirku i Petru - baš tako je napisano. Da su umrli prije 80 do 100 godina nije pomenuto u tekstu, ali to zna svako ko je uspio da završi osnovnu u redovnom roku...

***

Ni osnovna, međutim, nije neophodna da bi se znalo nešto mnogo važnije. Kome god bilo adresirano, svrha obećanja očigledna je po datumima objave. Premijerno, to je urađeno uoči glasanja za Predsjednika, ali ni godina i po nije bila dovoljna da prinčevi konačno počivaju u miru.

Repriza najave njihove sahrane odlično se ovih dana uklopila u preuranjenu kampanju za parlamentarne izbore. Logično, i u posthumno jačanje crnogorskog nacionalnog identiteta. Prisilno tihovanje o obnovi CPC nadomjestiće galama o Petrovićima. Makar do jeseni. I makar to bila samo još jedna živa laž...

***

- Prenos posmrtnih ostataka kralja Nikole dogodio se u vremenu kad smo mi već bili dio vladajuće politike (...) nakon promjena koje su bile u Crnoj Gori - poslužila je za ovu priliku Predsjednikova izjava od prije godinu i kusur...

Umije on to kad hoće, nije klasična laž ali jeste sugestivna konstrukcija i te kako... Dogodilo se u vremenu kad su oni došli na vlast... Jeste, baš tada, ali u tome nema nikakve zasluge nove vlasti. Kralj Nikola zakasnio je i posthumno da se vrati u Crnu Goru zbog sporosti komunističkih činovnika.

Veliki privrednik i još veći čovjek, Stanislav Ćano Koprivica - ne sam, naravno - pripremao je još od početka osamdesetih prenos posmrtnih ostataka kraljevske porodice.

Krutost komunista i birokratske zavrzlame učinile su da procedure ne budu završene na vrijeme. I da sahrani bivšeg gospodara ne prisustvuju predstavnici vlasti koji su - neki voljno, neki nevoljno - podržali zakašnjelo ispravljanje istorijske nepravde.

Cetinjem su se tog 1. oktobra 1989. šepurili mladi, lijepi i pametni pučisti. Ustoličeni na ulici, upravo rušenjem svega do čega je kralj Nikola držao, uključujući i Crnu Goru...

***

Da bi opstala, služila se vlast mrtvima i tokom tri naredne decenije. U izbornim kampanjama tokom prvih 15 godina učestvovale su mnoge znamenite istorijske ličnosti, isključivo srpske prepoznatljivosti. Potonjih 15 počele su da vaskrsavaju crnogorske, naročito one koje su na AB ulici ‘88/’89. izvrijeđane i zgažene.

Od preminulog bašibozuka upotrebljavan je samo matični broj. Uz njega i dan-danas posthumno ide pravo glasa, jedino pravo koje u Crnoj Gori nikad ne zastarijeva. Ukoliko se neko od rodbine - po pravilu opozicione - ne sjeti da zatraži brisanje imena umrlih iz biračkog spiska.

***

Uoči narednih izbora, u fokusu depeesa biće rodbina živih, onih koji već godinama čekaju da ih nečiji bubreg, srce, pluća ili jetra vrate u normalan život. Mlađani poslanik Nikola Rakočević najavio je da će od svojih partijskih kolega u parlamentu tražiti da zavještaju organe u slučaju moždane smrti.

Da sumnjam u humanost poslanika depeesa, primorava me trodecenijsko iskustvo. To što je ovoga puta ciljna grupa izuzetno ranjiva samo pojačava moju sumnju da je riječ o još jednom amandmanu na projekat Siguran glas.

Zašto bi, inače, na doniranje organa bili pozvani samo poslanici depeesa...

***

A zbog čega sam odmah pomislila da je riječ o unaprijeđenom modelu predizborne korupcije, a ne o iskrenoj humanosti? Pa, transplantacioni program započet je u Crnoj Gori još 2012, imali su sedam godina da potpišu donorske kartice.

Čak i ako je bilo nekih pravnih zavrzlama, njihova većina u parlamentu mogla je to da riješi začas. Ali, njima to nije na um padalo sve dok se nije opasno primakla izborna godina... Naravno da niko normalan nema ništa protiv poklanjanja organa, strašno je da ljudi u 21. vijeku umiru zbog predrasuda, zabluda, religijskih ili društvenih tabua.

Ali, depees se potpisivanja donorskih kartica dosjetio tek kad su i njegove analize potvrdile da opstanak na vlasti može zavisiti od nekoliko stotina glasova. Za dio partijske elite, to je i jedina garancija za ostanak na slobodi.

Jedan umrli - četiri glasa, kvantifikovao je moj prijatelj najnoviji napad depeesovske ljubavi prema Crnoj Gori. Samo nije objasnio kome će njene organe zavještati kad se ovoliko opasno primakla moždanoj smrti...

***

A opozicija? Teke živa, reklo bi se narodnim jezikom. Aktivno čekamo, kao da čujem kako se brane jezikom bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića. Na kojeg sve više i liče, inače ne bi poput njega izigravali počasne goste na vlastitoj funkciji.

Tražim raspravu o pedeveu, zašto ga više od 3.000 ugostitelja plaća po stopi od 21 odsto, a 15 privilegovanih hotela sedam? Propašće sezona... Što vas briga, nas je 20 protiv plus 15 uzdržanih.

Predlažem izmjene zakona, kako bi se prekinula diskriminacija ljekara specijalista, ti ljudi su na prinudnom radu... E, mi ne prihvatamo, možete li nam što... Protiv 18, uzdržano 13. Koja su preduzeća dobila državnu pomoć i u kom iznosu, ne znamo ništa već tri godine... Nećete saznati ni za još toliko, dok se mi budemo pitali...

A pitaće se, i to mnogo duže. Sve dok polovina opozicije ne shvati da je Sporazum o budućnosti makar zeru važniji od izmjena zakona koje regulišu hoće li grb i zastava ukrašavati samo prednju stranu kupaćih gaća ili mogu i na - zadnjicu...

P.S. “Ne možemo reći da je ovo povećanje zaduženja. Ovo nije povećanje zaduženja, ljudi! Ovo je definitivno dvije stvari rješavamo. Rješavamo da kvalitetniji kredit dobijemo. U tom smislu da povećamo naš društveni proizvod, da poboljšamo njegovu strukturu, a na drugi način da kroz ova davanja povećamo standard života naših građana”... Nijeste razumjeli poslanicu depeesa Anu Nikolić? Šteta, a trudila se iz sve snage da objasni zbog čega uzimamo pod kamatu još pola milijarde....

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")