NEDJELJNA MANDALA

Stogovi Bugojna

U čast djetinjstvu i Južnom vetru, iz ciklusa Psiho folk
67 pregleda 17 komentar(a)
Brano Mandić, Foto: Romain Bernard Picasso
Brano Mandić, Foto: Romain Bernard Picasso
Ažurirano: 11.03.2018. 07:14h

Samo šljivici samo šljivici i ništa više da nisi dala dosta bi bilo bez livada, samo da su ostali šljivici, sjeti se, Dragana, tvoj nazal bio je pank sinusa, zar vrijedi hladni raj vještačkog švapskog neba, oranica hirurški precizna, kao nos tuđina? Sjeti se, Dragana, bio je Novi Pazar, kuća nezavršena, i ti na kući, pored Sinana, Kemala nasmijana, sa kosom prkosnog djeteta, čuvano čedo livada, i šljivika, jer šljivici su meni bili sve, samo šljivici bez livada, bili smo djeca i ja i ti, nisi me poznavala, nisam te poznavao, nježan plan mladosti prekinula je velika svinjarija rata, sjeti se Sinana, mokasina i ritma poprskanog teksasa, sjeti se Kemala, bio je kalem kalema, telal i hodža, sigurno i danas kažeš - da je Kemal Amer zvao bi se Kaleb držao kokoške i pjevao folk, sjeti se, Dragana, svih onih stogova oko Bugojna i hrama boga Mitre u Jajcu, Mitra Mirića na autoplacu sa mikrofonom u džepu, sjeti se stoljnjaka i pjesnika Serbezovskog, Cigana, Muharem njima Kur'an časni na dar, a oni zahvalni kao djeca, sjeti se Jašara, Dragana, tašnar i šnajderaj na kraju grada nedjeljom slave Jašara na sav glas, ti nosiš kožnu bluzu na zakrpu iza tebe zračni znak tuge, slavom zaslanjenje suze, sjeti se Ipčeta, izdajstva, Mileta, tebi mogu reći iskreno Dragana, Mile je osnova prolaznog sela i nove slave, lak kao lahor Mile je za mene štakor što je pljunuo na suštinu Južnog vetra, sliva se po manekenkama manijak, i ne kažem, ti nisi izdala, samo si se promijenila, napustila šljivike, samo šljivike nisi smjela, mogla si livade ali šljivike, i srce Šemsino, Nju, kao da vidim, Šemsa pred rernom, Šemsa sa rukavicama miriše slavne dane kao pitu, diše vrelinu kore, sjeti se Šemsine pite Dragana, neslavno svrše sve finese tuđinske, nacrtana lica peglana pjevaju mučenje, sjeti se ovnova i borova, prvih espadrila, sjeti se bila si mlada, i ja sam bio mlad sad si bogata, daleka i hladna kao austrijska granica a moj dom Sirija, moj dom nestalan, ostala je samo jedna slika - Novi Pazar, kuća nezavršena, i ti na kući, pored Sinana, Kemala, dozivaš šljivike, nasmijana.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")