TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

To kad u’vati ne pušta

Tek je počela buna protiv dahija, neće ni ostali tajkuni ćutati do smrti. A kad raja nasluti haos i bezvlašće, pojaviće se bar sto hiljada tužilaca...
10210 pregleda 0 komentar(a)
Milivoje Katnić, Foto: Savo Prelević
Milivoje Katnić, Foto: Savo Prelević

Kakav je ovo crni talik crnogorski, što se koji državni tužilac češće poziva na crnogorsku čast to prije obrši prezren, zaboravljen i crna obraza.

Sjećate li se one bruke kad su jednog vrhovnog javno osumnjičili da je posjećivao još javniju kuću u blizini Autobuske. Jeste sumnja bila udaljena, ali partija ga je iz blizine odmah puštila niz vodu.

S drugim su se sprdale čak i državne novine. Umjesto da, po partijskom zadatku, budu urnisani kritičari režima iz drugog medija, zato što ne vraćaju inače davno vraćene kredite, obrukan je gospodar lično. Sva Crna Gora saznala je za neplaćene dugove njegovih prijatelja...

Hoće li stopama prethodnika i glavni specijalni tužilac? Ne znam, s njim odavno nijesam načisto.

***

Moje sumnje u njega javne su još od početka mandata. Da prenesem ove od prošle sedmice - fale mi riječi. Mogu jedino, sa zakašnjenjem od dvije godine, da prepišem dvije od Gorana Rodića - bezočna laž!

Tada je, valja javnost liječiti od kolektivne aMNEzije, specijalni tužilac pričao novinarima kako je advokat lično pokušao da ga podmiti sa 600.000 eura. I iznio taman toliko dokaza koliko i za onu čokoladu s hiljadarkom.

Koji dan kasnije, malo je za medije preradio činjenični opis. Nije lično, nego preko strane kompanije, podsticao je A2A na davanje mita.

Potom je uradio nešto što nije na um palo nijednom tužiocu na kugli zemaljskoj - u okviru tajne istrage, na službeni sajt postavio je privatnu prepisku nekoliko prijatelja. Naravno, u poželjnim odlomcima...

Nijesu uspjeli da ga zaustave ni Italijani. U njihovom maternjem nema bezočne laži, zato su i tužiocu i javnosti poručili - nije istina!

- Poslovni odnos sa kancelarijom Rodić imao je isključivo svrhu primanja pravnog savjeta. Sproveden je potpuno u skladu sa propisima Crne Gore, Italije i međunarodnim propisima. Bilo koji drugi navod ili interpretacija tog pravnog posla apsolutno su bez osnova - jasna je da jasnija ne može bila A2A.

***

- To kad u’vati ne pušta - razotkrio je prije tri decenije Živko Nikolić crnogorsku sklonost veljanju i lažima. A kasnije u “Đekni...” razradio i tešku endemsku bolest služenja vlasti. Koja se najbrže širi preko onih podložnih ucjeni...

Goran Rodić očigledno ne spada u takve, niti je sklon pravljenju dilova s tužilaštvom, zato se prošle sedmice i pojavila optužnica. Opet premijerno u medijima, pa tek onda u rukama optuženih.

Sad se pominje pokušaj prevare...

Koga? Kompanije koja tvrdi da nije prevarena, da je sve bilo po domaćim i međunarodnim propisima?!

Je li ovo lična osveta zbog toga što je usmenu optužnicu za 16. oktobar samo koji dan kasnije Rodić razbio u paramparčad, u TV studiju?

Ili kolektivna odmazda za to što je pred sudom razotkrio da se ratni zločini procesuiraju naopako, i to svjesno i namjerno?

Ili partijsko upozorenje depeesa zbog odbrane Irene Radović, Andrijane Kadije, Vladana Mićunovića i ostalih za koje režim i država nijesu sinonimi?...

***

Odgovore ćemo dobiti za koju godinu, razumni rok na crnogorski način ne traje manje od dvije-tri. To vrijeme biće efikasno utrošeno za razvlačenje po blatu ne samo nevinih ljudi, nego i njihovih familija.

Za one koji se usude da javno stanu u njihovu odbranu, specijalni tužilac imao je, živa istina, specijalnu poruku:

- Oni koji namjerno ili iz neznanja podržavaju organizovane kriminalne grupe ostaće bez obraza u onom etičkom smislu. Nije objasnio u kom se to drugom smislu može ostati bez obraza. Ni što će biti s njegovim obrazom kad se ispostavi da je navodna kriminalna grupa - ova za koju svojim garantujem - izmišljena.

Predugo je trajao intervju, zaboravio je? Teško, optužnica protiv Rodića bila je u prvom dijelu prvog pitanja...

***

U prvom dijelu prvog - iskreno se nadam i posljednjeg - mandata glavnog specijalnog tužioca rodila se i moja prva sumnja. Udaljena, zbog vrlo čudne izjave kako je Svetozar Marović “organizovao kriminalnu grupu, ali ne radi svoje koristi”...

Kad je ispalo da jeste i da je uzeo stotine miliona osuđen je - na slobodu.

Nagodili su se, ali nikad nijesmo saznali jesu li u nagodbi učestvovala samo dvojica. Ili i onaj treći, čije se ime naziralo između redova antologijske ispovijesti prvog demokratski izabranog patrijarha.

“Ćutim, dakle postojim!”, poručio je tada tom trećem. Koji je, u stvari, uvijek bio prvi. Zato mu je i moglo biti da sve dalje istrage ka vrhu preventivno suzbije jednom rečenicom... “Tužilac se malo zanio!”...

***

Druga sumnja, da se tužilac nikad više neće zanijeti u pravcu vrha režima, pojavila se u jesen 2016. Svi raspoloživi kapaciteti usmjereni su ka Demokratskom frontu. Bilo je i tada jasno zašto smo isprepadani državnim udarom dok glasanje traje i izlaznost raste. I zbog čega istraga nikad nije krenula ka onome ko je od tog udara imao najviše koristi.

Depees je silu na sramotu opstao na vlasti, urnisao opoziciju i navrat-nanos utjerao Crnu Goru u NATO. Tri cilja jednim metkom, može li očiglednije, makar bilo i kratkoročno...

Dugoročno, najopasniji je četvrti cilj. Čak i da presuda Višeg suda bude spaljena, to neće zatrijeti sjeme straha od Srba u Crnoj Gori, niti mržnju koja se iz njega rodila. A to je najteža posljedica 16. oktobra, skupo ćemo je platiti...

***

Treća sumnja vezana je za ovo iživljavanje nad Nebojšom Medojevićem. Koji je samo tokom posljednje decenije izvidio, makar do stepena osnovane sumnje, više kriminalnih i korupcionaških skandala nego svi tužilački i policijski istražitelji zajedno.

Tim povodom, oko njega je napravljen obruč od građevinaca, vozača, činovnika, neopranih miliona i opranih kamiona, kršen je Ustav stavljanjem u zatvor, maltetirana familija...

Uzroci ove hajke, tako bar sumnjam vrlo približeno, vezani su za Cavtat.

Nije sad bitno jesu li baš sve žrtve na koje se odavno Medojević poziva govorile samo istinu. Ni to što specijalni tužilac tvrdi da je oficirski zadatak obavljao časno.

Važnije od toga jeste da je puna istina odavno poznata i starija je od Cavtata: nema časnog posla u okupatorskoj uniformi!

***

Posljednja sumnja za danas toliko mi se približila da me još oči bole od prošlog petka, kad se uslikana korupcija iz zetskog doma definitivno pretvorila u crnogorsko narodno pozorište. Uprkos riziku da se već neka od narednih predstava može završiti krvavo.

Tek je počela buna protiv dahija, neće ni ostali tajkuni ćutati do smrti. A kad raja nasluti haos i bezvlašće, pojaviće se bar sto hiljada tužilaca...

Ali, da ne mračim više, samo još jedna sumnja za kraj.

Hoće li tada glavni specijalni sa prozora u Ulici slobode gledati kako mu opljačkana i potlačena raja, predvođena samo bijesom, čestita uspješnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije...

Ili će, ograđen zidinama nove kule u Barjamovici, pratiti što javljaju Bi-Bi-Si i Si-En-En... Nakon što se gledaoci sa Ulice presele u zidine domaće TV Bastilje. I ostalih režimskih tvrđava...

P.S. Zaboravih najvažniju sumnju, zbog čega su osvetom advokatu obuhvaćeni i njegovi mladi saradnici. Zato što se tužilac uzda kako će Goranove emocije prema njima oslabiti Rodićevu odbranu. Ili je samo Mariji Radulović i Siniši Gazivodi blagovremeno nacrtano što ih čeka ako ne promijene advokatsku kancelariju. I usklade svoje pravne i etičke principe sa onim koje praktikuje ne samo glavni specijalni, nego svi u živom zidu ispred njega...

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")