NEKO DRUGI

Neko je pojeo šargarepu

Iako svi zvanično ćute - ili nevješto negiraju - očigledno je da je na djelu puzajuća klauzula balansa, što znači da nema nastavka pregovora bez napretka u vladavini prava i slobodi ljudi. Prethodni uslov je da EU vidi šta će sa sobom. Ovakva situacija baca u očaj građanski dio javnosti, ali je bogomdana za Đukanovića koji je i po tome lider u regionu
7084 pregleda 4 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Filip Roganović
Milo Đukanović, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 01.11.2019. 16:09h

Situacije - nema. Tako je prije nešto više od jednog vijeka crnogorskoj vrhovnoj komandi, usred Velikog rata, depešom raportirao izvjesni poručnik Bakić sa kote Bukova glava kod Andrijevice.

Da je iskrenosti, glavni crnogorski pregovarač za pristupanje Evropskoj uniji Aleksandar Drljević tako bi mogao da objasni trenutnu situaciju u odnosima sa Briselom. Uz mantru o lideru u regionu i bogatom kolekcijom eufemizama, on pokušava da ublaži opis situacije, uočavajući male napretke, pretvarajući ne u možda. I po definiciji iskreno ne bi sugerisalo da to više nije diplomata.

Ipak, situacije, zapravo pregovora - nema. Koliko god iz Podgorice i Brisela nemušto demantovali, očigledno je na djelu puzajuća “klauzula balansa”. Instrument uspostavljen na početku, prije sedam godina, predviđa da, ako nema napretka u poglavljima 23 i 24, oblastima vladavine prava i slobode građana, pregovori mogu biti prekinuti dok se stanje popravi.

Crna Gora je do sada otvorila 32 poglavlja, privremeno zatvorila tri, a prema izvoru NIN-a upućenom u ovaj posao, spremna je da to uradi u najmanje dva slučaja, uz uspješno riješene interne procedure možda i u još šest. Ostalo je neotvoreno poglavlje osam o konkurenciji, a tu ni Crna Gora ne žuri jer bi morala da se odrekne davanja državne pomoći i odmah ugasi nacionalnu avio-kompaniju.

Iza pristojnih brojki, iako je potrošeno vrijeme koje je trebalo Hrvatskoj da uđe u evropsku porodicu, slijede turobne čuinjenice. Od 2017. godine nije zatvoreno nijedno poglavlje, a već godinu dana nije održana nijedna takozvana međuvladina konferencija. Evropska komisija je, prema ovom izvoru, rastegla proces pregovora, da je zapravo tehnički proces vratila unazad. U to spada i insistiranje na starim mjerilima i mehanizmima upitnika i pisanih odgovora koje je vrijeme pregazilo. Povratak bazičnom modelu propitivanja zapravo je pokazatelj namjernog odlaganja Evropske komisije da krene dalje sa Crnom Gorom i da završna mjerila za poglavlja 23 i 24, ma kakva situacija bila, kaže sagovornik NIN-a.

On napominje da se u novembru iz Brisela očekuje “non paper” koji bi mogao da sugeriše dalje poteze. Teško, međutim, da će 2025. godina, kao datum ulaska biti izvjesnija, jer ni Evropska komisija nije konstituisana, možda će u decembru, a poneko pominje čak i proljeće. Plus Makronova propitivanja.

Ovakva situacija baca u očaj građanski dio javnosti, ali je bogomdana za regionalne autokrate, posebno za Đukanovića koji je i po tome lider u regionu. U zemlji u kojoj 52 odsto stanovništva i ne zna za drugu vlast od ove trodecenijske, iskusni tehnolog vlasti prosuo je javno nekoliko krokodilskih suza, a vjerovatno likovao kada su se pogasile kamere.

Prije dvije sedmice počela je da otkucava predizborna godina. Nakon kimdžongunovske unutarstranačke kampanje, koja ga je bez glasa sumnje predložila da nastavi liderski posao, čeka ga takav kongres u novembru. Javni servis je već anektirao, a od ruke su mu i još dvije televizije koje može da kontroliše preko političkog (sa)brata iz Srbije. Uprkos Ustavu, treći put je izabrana predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. Iako pod optužbama odbjeglog biznismena Duška Kneževića za reket, produžio je mandat Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću kao vd stanje. Ima specijalnog tužioca spremnog da ga brani i optuži svakog drugog i šefa policije da dotične goni i hapsi.

Đukanović je u prilici da vuče poteze i sa druge strane table. Progonom i stalnim prijetnjama hapšenjem, grupaciju Demokratski front konstatno drži krajnje desno i daleko od ostalih. Njima suprotstavljene Demokrate u stalnom šahu su optužbama da im je lider plagijator, a građanski dio stranaka sveo je na ivicu cenzusa…

Uzalud je što je državni sekretar SAD-a Majk Pompeo dolazeći nedavno u Podgoricu u džepu imao strategiju odnosa sa Crnom Gorom koja govori o zemlji ogrezloj u endemskoj korupciji i organizovanom kriminalu, što je Evropska komisija u posljednjem izvještaju - koji više ne zove “o napretku”- napisala da je to zarobljena država i što upliv Kine raste, pa je već 40 odsto javnog duga stiglo iz Pekinga.

Balkan nije u fokusu, nema štapa, neko je pojeo šargarepu. Kao u danima mrmota, moguće je da će - kada osvoji još jedan mandat - Đukanović nuditi da bude dobar momak, da popravi zakone, oslobodi medije.

Računicu bi mogao da mu pokvari samo neki okidač kod kuće, da recimo bankar Knežević ima stvarno neke strahotne dokaze, da se javnost probudi i pobijesni zbog nekog nekontrolisanog događaja i da se za trenutak sruše sve figure na ploči. Na tu kvotu teško da bi se neko trenutno kladio.

Ali, ni to sa Evropom ne bi imalo veze, dok se ne vrati sa puta.

NIN

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")