KOMENTAR NEDJELJE

Feudalci i kmetovi

Možda Ivica Stanković ne vidi objektivnu odgovornost u svom feudu, jer se ugleda na nekog čija je objektivna odgovornost u crnogorskom feudu mnogo veća
13794 pregleda 15 komentar(a)
Generalni sekretar predsjednika pod istragom tužilaštva: Đukanović i Stijepović, Foto: Boris Pejović, Boris Pejović
Generalni sekretar predsjednika pod istragom tužilaštva: Đukanović i Stijepović, Foto: Boris Pejović, Boris Pejović

Čudo je ta evropska civilizacija. I mnogo daleko od nekih iz Crne Gore. Evo prije neki dan čitam da je austrijski Opšti građanski zakonik iz 1811. godine sadržao mnogo rješenja primjerena feudalizmu, poput onih da vlasnici životinja ili opasnih stvari odgovaraju za štetu koju pričine životinje ili opasna stvar, ako se dokaže da su krivi.

Usljed industrijske revolucije i bitno promijenjenih društvenih odnosa ubrzo dolazi do promjena takvih odredbi, pa već krajem 19. vijeka, vlasnici (u nekim slučajevima držaoci) bi odgovarali ako drugom pričine štetu u slučaju da nijesu sa odgovaraćujom, dužnom pažnjom čuvali stoku, održavali objekte ili rukovali stvarima.

Taj novi institut - koji je kasnije od Austrijanca ugrađen u, uglavnom obligaciono, zakonodavstvo balkanskih državica i država - nazvan je objektivna odgovornost. Pojam koji se ovih dana našao u našem političkom vokabularu.

Tokom aktelnih dešavanja prvi ga je upotrijebio zamjenik predsjednika SDP-a Raško Konjević koji je prozvao VDT-a Ivicu Stankovića zbog koruptivnih radnji sekretara Tužilaštva Nenada Vujoševića u Stankovićevom feudu, a kasnije i dio članova Tužilačkog savjeta koji su podržali njegov izbor za v.d. VDT-a.

“Samo se treba zapitati da li bi i u jednoj zemlji EU bilo moguće nemati objektivnu odgovornost u ovakvim situacijama”, pitao je Konjević.

Predsjednica SDP-a i supruga Stankovića, Draginja Vuksanović Stanković na svom Fejsbuk profilu podijelila je saopštenje Konjevića.

Objektivna odgovornost u porodičnim relacijama - Draginja glasno, tako da čuje čitav komšiluk, prigovara suprugu što je u njegovom feudu bio jedan loš vodoinstalater koji je izazvao poplavu, a Ivica to ne vidi, dok na koljenima, sa zavrnutim rukavima i sunđerom u ruci, kupi vodu sa poda.

Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Zoran Pažin cijeni da je Stanković trebalo da se distancira zbog snimaka koje je mogla da vidi čitava Crna Gora i da prenese ovlašćenja na nekog od svojih saradnika tokom istrage:

”Odgovornost je drugo ime za demokratiju, tako da je i u ovom slučaju morala postojati odgovornost za postavljanje saradnika”.

Za ostavku kolege Pavla Radulovića zbog korupcionaške afere u kojoj su uključena dva građevinska inspektora, Pažin kaže da je to častan potez i odraz prave odgovornosti:

“To je način kako mi u Vladi doživljavamo odgovornost i to je razlika u doživljaju profesionalne i objektivne odgovornosti”.

Da Radulović nije podnio ostavku oštrica kritike bila bi možda uperena u njega i premijera Duška Markovića, na isti način kao na Stankovića.

Ili bi bila okrenuta sa Stankovića na Radulovića i Markovića. Sve zbog objektivne odgovornosti.

I zato je podnošenje ostavke ministra održivog razvoja i turizma bilo da je to odlučio sam, kako kaže, ili pod pritiskom Markovića, politički mudar i prema javnosti odgovoran potez.

Ali, dok Radulović podnosi ostavku, Stanković istog dana pita tužioce da li treba da snosi odgovornost zbog svih njih prisutnih u sali, ostajući pri ranijem stavu da ne osjeća objektivnu odgovornost jer on nije zaposlio Vujoševića.

Nije ni Radulović zaposlio Juretića I Boškovića. Ima ko jeste zaposlio nekog, a ne osjeća objektivnu odgovornost. O tome ubrzo.

Marković kao da pojašnjava Stankoviću šta je objektivna odgovornost. Odmah mu je uputio dopis u kojem ukazuje na “pasivan odnos pojedinih državnih tužilaca” iz Osnovnog tužilaštva u Kotoru i Višeg tužilaštva u Podgorici, uprkos tome što je policija preduzimala sve da započeti postupci protiv dva inspektora rezultiraju krivičnim procesuiranjem.

A Stanković taj dopis upućuje Komisiji za pritužbe Tužilaškog savjeta.

Možda Stanković ne vidi objektivnu odgovornost u svom feudu jer se ugleda na nekog čija je objektivna odgovornost u crnogorskom feudu mnogo veća.

A to je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

U kabinetu predsjednika države mjesecima radi kao generalni sekretar Slavoljub Migo Stijepović kojeg ne planira da suspenduje, dok tužioci i sudovi zaključno sa Vesnom Medenicom ne obave svoj posao:

“Svi smo svjedoci da se u mnogo slučajeva otvore i zatvore istrage i da se ne podignu optužnice, i da kad se podignu optužnice ne rezultiraju osuđujućim presudama”.

Generalni sekretar predsjednika države za sada je pod istragom Specijalnog tužilaštva za krivično djelo stvarnje kriminalne organizacije i pranje novca putem pomaganja.

Agencija za sprečavanje korupcije prekršajno je kaznila DPS sa 20 hiljada eura i naložila povraćaj u budžet 47 hiljada eura, koliko je utvrdila da je bila donacija Duška Kneževića toj partiji. Ni takva, kakva je, Agencija nije mogla žmuriti do kraja na ono što je objavio Knežević.

I sam Đukanović je priznao, na onoj čuvenoj konferenciji za novinare kad je govorio o “interesnoj dobrovoljnosti” između donatora i DPS-a, da je Stijepović primio veću donaciju od one koju dozvoljava Zakon o finansiranju partija.

Stijepović je dokazano napravio štetu i Crnoj Gori i, što se ne sjekiram, DPS-u u očima međunarodne zajednice i dijelu domaće javnosti. U Crnoj Gori je produbljeno nepovjerenje u izborni proces.

Zato bi vlasnik ili držalac stvari trebalo da osjeća odgovornost i po pravilima i po zakonima iz vremena feudalizma. A posebno po sadašnjim evropskim standardima u kojima je, da citiram opet potpredsjednika Pažina, kada je govorio o Stankoviću.

”Odgovornost drugo ime za demokratiju, tako da je i u ovom slučaju morala postojati odgovornost za postavljanje saradnika”.