TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Sve će to Nikoljdan pozlatiti

Umjesto da se u predvečerje izbora biračima već predstavljaju kandidati za ministre iz civilnog sektora, opozicija je ko zna koji put nasjela na podvalu. Izvorno staljinističku, kojom depees uvijek uspije da kupi još malo vremena...
4644 pregleda 0 komentar(a)
Sa posljednjeg zasijedanja Skupštine, Foto: Luka Zeković
Sa posljednjeg zasijedanja Skupštine, Foto: Luka Zeković

Nema nam spasa, definitivno... Ko je pratio zasijedanje parlamenta ovih dana, posvjedočiće.

Odavno nije emitovana tolika količina poltronstva iz vladajućih klupa. Ni otvorene nezainteresovanosti opozicije za sudbinu svih stanovnika Crne Gore, a ne isključivo glasača svoje stranke...

Došlo mi je masu puta da zagrlim Miška Vukovića. I zatražim oproštaj za sve što sam ikad napisala o njegovoj poslušnosti.

U dva-tri navrata, i da zamolim Obrada Miša Stanišića da se vrati iz Sarajeva. U poređenju sa ovim podmlatkom, djelovao bi kao neukroćeni mangup ubačen u partijske redove...

***

Bojim se da za Crnu Goru više nema ni nade, sve i da vlast nekim čudom ode u opoziciju. Promjene će, makar u prva dva izborna ciklusa, zavisiti (i) od mladih nada depeesa.

U odnosu na koje stari kadar izgleda kao uzor slobodoumlja. Za 30 godina, ni trećina izvornih kadrova nije uspjela da dosegne takav stepen javnog poltronisanja vođi kao ova mlađarija za tri godine.

Nadobudnost i surovost u obračunu s opozicijom bolje da ne pominjem. Samo me krštenica oslobađa straha što će tek oni da nam rade ako šef uspije da im sredi i naredne izbore...

***

Kakav je to kongres divljenja bio, poslanik Miloš Nikolić uputio je ne običnu nego “apsolutnu čestitku” ministru pravde Zoranu Pažinu. Zato što su “svi organi..., počevši od Uprave policije, Specijalnog državnog tužilaštva, Ministarstva pravde... postigli sinergiju” u borbi protiv organizovanog kriminala.

Dobro, mlad je čovjek, ne može da pamti, ovakve sinergije zaista nije bilo još od Palerma iz osamdesetih godina prošlog vijeka. Ali ne u borbi protiv, nego u zaštiti i očuvanju tekovina organizovanih kriminalaca...

Ali jeste mogao, i to prošle sedmice, da iz prve ruke sazna što o rečenoj sinergiji misli upravo ministar Pažin. Kad je javno i nedvosmisleno izrazio nezadovoljstvo učinkom VDT-a i povjerenjem javnosti u tu instituciju.

To što je kasnije zahtjev za povlačenje vrhovnog tužioca obrazlagao brljotinama nekog sekretara ne znači da je promijenio mišljenje. Nego da ne može baš đonom na svog šefa u Vladi, niti njegov šef na svoga u partiji i državi dok ne obezbijedi još jednu pobjedu.

***

Ukoliko nekim čudom šefu depeesa i države ne pođe za rukom da sredi podmlatku i naredne izbore, učiniće to opozicija.

Žalosnijih nastupa i depresivnijih poruka odavno nije bilo. Ne zbog kiše, blagotvorno je njeno dobovanje baš ovih dana, nego zbog dobošarenja po parlamentu. Naročito tokom badijavne potrage za domaćim izdajnicima i saradnicima depeesa u opozicionim blokovima.

Oni su se prodali kad su ušli u Odbor, nijesu nego vi kad ste ga formirali s depeesom... Nema saradnje sa antisrpskim partijama, o čemu to pričate kad ste vi izdali državu... Otimate nam glasače da biste bili prvi u opoziciji, ne nego ste vi ugasili proteste jer ste drugo lice vlasti... Vama je glavni ideolog u Moskvi, nije nego vi izvršavate naloge korumpiranih evropskih diplomata...

Ako u predvečerje izbora ovako izgleda ta bolja Crna Gora, onda nije čudno što joj se u lice sprda i predstavnik one gore:

- Vidite li vi što radite, očekujete li od nas da vas ujedinimo i da vam obezbijedimo pobjedu na izborima - odjeknulo je kao šamar iz vladajućih klupa.

***

Nijesu ga ni osjetili u opozicionim, a nijesu ih ničemu naučili ni oni koje su im vlastiti birači udarali na protestima. Na kojima je opozicija samo do 31. marta, prvi i posljednji put, makar izgledala ujedinjeno. A građani na Ulici, mada ne svi i ne zadugo, ubjeđivali sebe kako je konačno postignuta minimalna saglasnost o drugačijoj Crnoj Gori.

Tako je makar pisalo na početku Sporazuma o budućnosti, sklopljenog “zbog tragičnih posljedica tridesetogodišnje nepromijenjene autokratske vlasti”. I zbog hitnih “temeljnih promjena u društvu čiji je napredak paralisan nacionalnim, etničkim, vjerskim i socijalnim podjelama”...

Kraj je počeo da se nazire samo nekoliko dana nakon što su ispod njega stavljeni potpisi svih poslanika opozicije.

***

Povoda za taj kraj jeste bilo više, od neorganizovanosti do manjka novca. Ali, uzrok je samo jedan i bio je očigledan tokom žestokog obračuna među opozicionarima u parlamentu.

Naravno da neće biti dobro ako se ova maratonska trka za prvo mjesto među poraženima nastavi do izbora. Ali, još će gore biti ako je prekinu u samom finišu i dvije-tri sedmice prije glasanja odluče da se opet - ujedine...

Neku vrstu ujedinjenja, samo pola godine poslije kraha onog proljećnog, nudi Demokratski front.

Najavljujući nove proteste sa starim ciljevima, svjestan da od njih ne može biti ništa.

Ne izgleda realno da se promjene do kojih nije došlo u vrijeme kakvog-takvog jedinstva svih stranaka dogode pod dvopartijskim vođstvom.

***

Od desetak proljećnjih zahtjeva, još se pominje samo onaj o tužilaštvu. Uz vladu građanskog jedinstva, kojoj opozicija ne pamti čak ni ime.

Jasno je da se do ostavki Predsjednika i premijera ne može bez Ulice, ali moglo se do smjene direktora Agencije za korupciju i cijelog rukovodstva RTCG-a. Opozicija nije ni pokušala da to stavi na dnevni red, a kamoli da vlast ucijeni bojkotom.

Na taj zaboravljeni bojkot, ne samo parlamenta nego i svih izbora u režiji depeesa, obavezalo se 39 poslanika. Dosljedno, riječ drži samo URA.

***

Vlada građanskog jedinstva, onako uzgred, postala je tehnička ne samo po imenu nego i po sastavu. Niko se više i ne sjeća najvažnije trećine ministara u njoj, one koja je trebalo da predstavlja najmanje 20.000 građana.

Do tehničke vlade treba da dovede neki odbor u kojem više nema trećine osnivača, a onih koji su ih zamijenili - nema u parlamentu.

Umjesto da se u predvečerje izbora biračima već predstavljaju kandidati za ministre iz civilnog sektora, opozicija je ko zna koji put nasjela na podvalu. Staru staljinističku, Džugašvili je bio genije birokratizma, kojom depees svaki put uspije da kupi još malo vremena...

Kad ne možeš da riješiš problem, formiraj komisiju. Ako ni njoj to ne pođe za rukom, zamjenjuj članove, jednom, dvaput, koliko treba. Neka zasijedaju sve dok se problem ne riješi sam od sebe... Ili dok njegovo rješavanje ne postane potpuno besmisleno...

Ovoga puta, posljednji rok je dan uoči Nikoljdana... Ove godine, valjda...

P.S. Uzaludnijeg posla u svojoj političkoj karijeri niti sam radio, niti sam gledao. Svi znaju o čemu se radi, svi znaju da stvar propada i svi daju dodatnu energiju da ta stvar što duže traje... (Goran Danilović).