Ne znam kako se odomaćio izraz “puši kao Turčin“, ali znam da se nigdje nisam napatio zbog te svoje zavisnosti kao prije nekoliko godina u Istanbulu.
Svjedok za to mi je organizator putovanja, veliki pobornik ića i pića.
Tako smo jedne noći teferičili, baš po meraku, dok nije počeo takav kijamet da se nije moglo boraviti u bašti kafane u blizini hotela u kojem smo bili smješteni.
Alkohol bez duvana i društva ne ide. Ja nisam mogao bez duvana, saputnik bez društva.
Džaba je vlasniku i konobarima bilo simpatično to što je moj bivši saborac za demokratske standarde i vrijednosti, sadašnji član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), potezao buđelar i nudio bakšiš u zamjenu da zapalim koju cigaretu unutra.
Nije uspio da ih korumipra. Jok, kakav bakšiš - Erdogan zabranio pušenje jer - tako traži EU.
I ko ne poštuje zabranu, plaća visoke kazne, nekoliko stotina puta više od onoga što bismo mu ostavili kao, više nego izdašan, bakšiš.
Nije bilo prvi put da to čujemo u Istanbulu ali, kako to uvijek biva, optimizam se poveća sa porastom promila alkohola u krvi.
Ova situacija sa Zakonom o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda i novim Radnim dokumentom Evropske komisije (EK) o stanju u poglavljima 23. i 24. u Crnoj Gori podsjetila me na taj boravak u Turskoj prije nego što je Redžep Tajip Erdogan ušao u otvoren konflikt sa EU i prije nego što su turski snovi o članstvo u EU presahli - ako su ikada i bili realni sa obje strane.
Ovdje se, doduše, ne govori da su Milo ili Duško zabranili pušenje jer to traži EU. Ali, opozicioni birači glasno, a birači vlasti sa većim koeficijentom inteligencije sarkastično, govore da smo “popušili“ kod EU zbog ovakavih vlasti.
Postavimo li stvari na nivou principa, ako smo preko noći dosljedno počeli da primjenjujemo i poštujemo Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda ili odredbe o zabrani rada nedjelom, zašto isto tako ne bi mogli biti sprovođeni Zakon o sprješavanju korupcije, Krivični zakonik, zakoni o RTCG, o sudovima, o sprečavanju pranja novca...
Ovako ispada da je teže predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu ubijediti da nema pravo na 3. mandat, nego više od trećini birača, istovremeno i pušača, u Crnoj Gori zabraniti konzumiranje duvana u javnim prostorijama.
Nego da se vratimo na Radni dokument EK.
Jasno da Crna Gora neće skoro dobiti mjerila za zatvaranje poglavlja 23 i 24 koja je Vlada očekivala još krajem prošle godine.
Nakon skoro sedam i po godina pregovora nismo prešli polovinu puta ka članstvu. To već po dužini podsjeća na pregovore EU sa Turskom koji su počeli 2005.
U Radnom dokumentu ostaju kritike iz prošlogodišnjeg takvog dokumenta i Izvještaja o Crnoj Gori za 2019. na račun ASK-a, njenog “selektivnog pristupa i kontroverznog tumačenja zakona“, te ponovljena zabrinutost za slobodu medija i “neprimjereno političko uplitanje i pritisak“ kada je riječ o RTCG-u.
Dalje nećeš moći, sa ovakvim RTCG-om i ASK-om, poručuju eksplicitno, drugi put iz EU. Novina u odnosu na prethodne dokumente EU je to što je Komisija, iako vrlo uzdržana kada je riječ o sudskoj vlasti, ovoga puta pokazala prstom na vrh treće grane vlasti - jasno kaže da su Vesna Medenica i predsjednici nekih sudova, zahvaljujući tumačenju Sudskog savjeta, izabrani po treći put na te funkcije, uprkos ustavnom i zakonskom oganičenju od dva mandata.
Valja izdvojiti i upozorenje da je “važno da Crna Gora ne poništi ranije sprovedene pravosudne reforme“, odnosno da DPS kojim slučajem ne pokuša promijeniti Ustav Crne Gore tako da se VDT i dio članova Sudskog savjeta bira prostom većinom u Skupštini, ako nema dvotrećinske u prvom krugu. Ostaje pitanje da li će i dalje visoki dužnosnici Vlade i DPS-a insistirati da nam u ovom dijelu Ustav ništa ne valja i da li će nastaviti kampanju u koju se uključila i specijalna tužitelja Lidija Vukčević kandidaturom za mjesto VDT.
I Erdogan je mijenjao Ustav, kako bi stavio pravosuđe pod kontrolu, a sebi omogućio nove mandate.
Možemo povlačiti policiju za uši što ne radi više kada je u pitanju šverc cigara, Specijalno tužilaštvo zbog neaktivnosti u nekim slučajevima ili Vladu zbog toga što ograničava pristup podacima više nego prije, ali ova prethodna pitanja su šira i zahtijevaju politički pristup.
Crna Gora u velikom dijelu ima dobro i usklađeno zakonodavstvo sa EU i sa najboljim međunarodnim standardima, uključujući i izborne zakone.
Ali njen problem nisu zakoni, nego njihova primjena i kadrovska rješenja.
RTCG je od puta ka pristojnom Javnom servisu iz 2016., došla na nivo partijskog biltena iz vremena jednostranačja, iako je na snazi jedan te isti zakon. Da ne idemo u detalje koliko je Zakon o spečavanju korupcije usklađen sa EU standardima ili kako Ustav omogućava opoziciji da u dovoljnoj mjeri utiče na izbor VDT i Sudskog savjeta.
I vlast i opozicija znaju da nema slobodnih i fer izbora, niti daljeg putu ka EU, dok je na čelu ASK-a Sreten Radonjić, dok TVCG vodi Šundić i sva ona ekipa iz Savjeta, dok Tužilaštvo rukovode Stanković i Katnić, a Medenica i v.d. Sudski savjet - sudskom vlašću. Parlamentarni odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstava može samo našminkati mrtvaca. Može izmijeniti izborni zakon, Zakon o RTCG, Zakon o sprečavanju korupcije, možda dovesti do određenih, vjerovatno zakašnjelih, personalnih promjena u ASK ili RTCG, ali šta sa ovakvim pravosuđem i to još u v.d. stanju.
Crnoj Gori je neophodan politički dijalog između vlasti i opozicije. Bilo direktni ili uz posredovanje EU i članica EU. Dijalog koji bi sve ove stvari riješio u paketu.
Dijalog koji bi doveo do takvog kompromisa da aktuelnoj vlasti ostavi dovoljno prava da u kampanji priča o evropskoj budućnosti Crne Gore i liderskoj poziciji na Balkanu, dok bi opozicija dijalogom i učešćem u izboru novog VDT, članova Sudskog savjeta i svega ostalog pokazala da je suštinski proevropska, uz nadu da izbori mogu biti slobodni.
Sve to, da ne bi ostali u dijelu Evrope dokle se prostirao i još prostire uticaj raznih meraka i bakšiša, raznih lokalnih vezira i paša, regionalnih sultana, mini šengena i ostalih regionalnih eksperimenata i pakovanja.
Bonus video:
