TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Jedan kvadrat - jedan glas za vlast skuplju vijeka

Kakvo korumpiranje funkcionera stanovima, to je samo unaprijeđeni oblik jedine predizborne kampanje za koju znamo i koja daje rezultate. Divili su se iz Brisela njenim posljedicama duže od dvije decenije. Od jednog zaposlenog zbog četiri glasa više nema vajde...
5184 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Kad je Mileta Radovanić iz Ure pitao Vladu razumije li ko tamo crnogorski kad već slabo stoje sa engleskim, nijesam očekivala da će mu odgovarati u produženom trajanju. Po jedan nastavak feljtona svakog dana, ali usmeno...

Ne, nećemo da razumijemo non paper. Samo ime kaže da je nepostojeći, ili nepapir, ili skica. Dokument koji može postati zvanični, ali ne mora. Ništa on nama ne znači do usvajanja. A ni po tada, možete li nam što...

Ne možemo, ni mi koji bismo htjeli, ni Brisel koji uglavnom ne bi. Zna Vlada za jadac, zato je svoj odgovor sročila samo u usmenoj verziji. Za domaću upotrebu, sluša ga crnogorska javnost već danima, sa svih medija.

***

Razumjeli smo samo prvi zahtjev - potvrđuju iz depeesa - i nama je po volji, pristajemo na jačanje pravne države. Ali, samo dok goni naše političke protivnike i one za koje postoji makar udaljena sumnja da to mogu postati.

Kakvo korumpiranje funkcionera stanovima? To je samo unaprijeđeni oblik jedine predizborne kampanje za koju znamo i koja daje rezultate. Divili su se iz Brisela njenim posljedicama duže od dvije decenije.

Vlast je skuplja vijeka, a od jednog zaposlenog zbog četiri glasa više nema vajde. Zato, jedan kvadrat - jedan glas, da iduće godine ne bismo završili na ulici...

***

Kakvo zatvaranje ekološkog poglavlja, nije još ni godina otkako je otvoreno. Daleko je do murava, nije trka da nadziremo Kineze makar od Tare napravili ponornicu ili je isušili.

Nijesu ni oni nas nadzirali kad su nam punili račune zbog ugovora, a ne nadziru nas ni sad iako i dalje švercujemo njihovu neoporezovanu naftu...

Da, može treći mandat Vesne Medenice. Brisel se malo zanio, pristao je da zažmuri kad je Filip Vujanović treći put postao Predsjednik. Uprkos tome što je i lično priznao da je na izborima pobijedio Miodrag Lekić. Ne, nećemo zaustaviti kriminal i korupciju prije 2035. Oprostio Makron ili ne - posa’ je posa’. Jedini u kojem smo primjer u regionu i šire još od ‘91...

***

Od tog doba, do evropskih stavova držim taman koliko i do ovih domaćih. Ne znam što mi bi da se uopšte bavim ovom nepapirnom prepiskom sa stranim birokratama, kad su mi pritisak digle crnogorske, i to sasvim drugim povodom.

Jeste li pratili kakvim se non pejperom oglasio ministar prosvjete Damir Šehović, nakon što se javnost digla na noge zbog skandaloznog ponašanja države prema vlastitom građaninu?

Profesorica filozofije Jasminka Milošević organizovala je u Baru Filozofsku olimpijadu, jedno od dva najveća i najprestižnija takmičenja srednjoškolaca u svijetu. Okupilo se stotinu učenika iz pedeset država država Evrope i SAD-a, iz Japana, Kine, Argentine, Brazila, Kostarike, Indije, Rusije, Australije... Sa stotinu profesora i desetoro počasnih gostiju.

Nakon svega, osim pohvala svih učesnika, profesorici je ostalo i - 40.000 eura duga...

***

U normalnim državama, taj dug bi platila ministarstva prosvjete, sama ili sa sponzorima. Tako je makar bilo posljednjih decenija u Evropi i ostatku svijeta. U ovoj našoj, dug je odbijan od plate profesorice Milošević...

Zašto, pitali su ministra poslanici u jednom od parlamentarnih odbora. I dobili odgovor već u prvoj rečenici, za njega je Filozofska olimpijada - takozvana.

Kud ta sreća da nije obrazlagao, bruka bi bila bar malo manja.

Ne sumnja ministar u dobre namjere profesorice, ali je očigledno “da nije imala kapaciteta da na kvalitetan način pripremi taj događaj”.

Kapaciteta? Pa imalo ga je Ministarstvo prosvjete, to je samo malo više od 20 kvadrata njegovog stana...

***

Za to što se dug odbija od njene plate, kriva je takođe profesorica. Sama je, kaže ministar, svojim potpisom dala saglasnost da se taj iznos oduzima od njene zarade.

Što je drugo mogla da uradi, nije objasnio. Da čeka izvršitelje, ukoliko bi bar dvije rate mogla da podmiri profesorskim frižiderom, televizorom, mašinom za veš...

- Vlada nije imala apsolutno nikakvu obavezu da finansijski podrži ovaj događaj, ali ipak je dala oko 1.800 eura - vjerujem na riječ ministru prosvjete.

Odavno Vlada nema nikakvu obavezu ne samo prema vannastavnim aktivnostima profesora, nego ni prema onima u učionici.

U koju ne ulazi gladna samo Jasminka Milošević, nego i hiljade onih koji još nijesu progovorili...

***

- Primjećujem kod nekih entuzijazam da politizuju pojedinačni slučaj i vrlo tešku materijalnu situaciju u kojoj se našla profesorica, da bi za sebe ostvarili neku mizernu političku korist - postiđela sam se od njegovih riječi, kad već on nije...

Politizuju nešto što jeste rezultat državne politike? Umjesto da Olimpijada bude državni projekat, kao u mnogim zemljama koje su joj bile domaćini, državni projekat je držanje svih prosvjetnih radnika na ivici gladi.

Tako je lakše manipulisati, tako se spušta predizborna cijena glasa i - tako se opstaje na vlasti.

***

- Pokušaćemo da nađemo rješenje u kontaktu sa profesoricom - najavio je ministar pred skupštinskim odborom tek kad je pukla nacionalna bruka.

Kao da je taj kontakt prošle godine bio zabranjen. I čemu će, uopšte, taj zakašnjeli kontakt biti posvećen?

Siromaštvu u koje je zapala profesorica zbog svog projekta? Ili siromaštvu svih ostalih koji o tome ćute, a žrtve su nakaradnog državnog projekta...

***

Profesorica Milošević samo je jedna od njih. Niko ne zna koliko je osiromašenih u prosvjeti i bez organizovanja olimpijada.

Monstat nije izračunao, ne zna ni onaj direktor graničnih prelaza iz drugog resora, jer većina prosvjetara nema ni za kartu u jednom pravcu.

Nažalost, lako ih je prepoznati ispred škola, na početku i kraju nastave. Najprije po odjeći staroj deceniju-dvije. Ili po automobilu iste godine proizvodnje, ako ga uopšte imaju.

Žive tu, u našem komšiluku, drže dopunske časove, sagnu glavu kad u piljari trguju na recku. A ne bi trebalo, to je sramota države a ne njihova...

Kao što je sramota državnih dužnosnika što nikad niko nije izbrojao koliko je podstanara među njima i koliko djece imaju. Kolika je njihova potrošačka korpa kad poslije kirije ostane 200 eura za sve ostalo. Ne za sedmicu, kao onima što su za njih zaduženi u Vladi, nego za cijeli mjesec...

P.S. Profesorica Jasminka Milošević progovorila je i u njihovo ime. Zato što je, bez obzira na cijenu, jedna od rijetkih koja ima hrabrosti da kaže kako je reći istinu uvijek bolje nego ćutati. Ali, nije jedina žrtva oholosti i bahatosti vlasti. I bezobrazluka i nesojluka. I neka svako od vas dopiše bar po jednu sličnu riječ. I neka im je malo...