KOMENTAR NEDJELJE

Đukanović - opozicija sopstvenoj vlasti

Čitajući predsjednikovu izjavu o prednostima nekadašnjeg socijalističkog sistema u odnosu na današnji, koji kreira trideset godina, neko neupućen bi mogao zaključiti da je Đukanović opozicionar, ili kritički orijentisani NVO aktivista
6301 pregleda 15 komentar(a)
Đukanovićevi gosti povodom Svjetskog dana djeteta, Foto: Predsjednik.me
Đukanovićevi gosti povodom Svjetskog dana djeteta, Foto: Predsjednik.me

Došao je trenutak da pohvalim predsjednika DPS-a i Crne Gore Mila Đukanovića.

Odavno nisam pročitao preciznije poređenje prijašnjeg, socijalističkog, i sadašnjeg sistema.

Evo šta je rekao djeci koja su boravila u predsjedničkoj rezidenciji povodom Svjetskog dana djeteta:

“Ja mislim da je prednost generacije kojoj pripadam u odnosu na vašu generaciju u tome da je položaj prosvjetnog radnika u tom periodu bio neuporedivo bolji nego danas. To je bio jedan organizovan sistem vrijednosti u nekadašnjoj Jugoslaviji u kojoj je ta srednja klasa svakog društva, kojem pripadaju prosvjetni radnici, bila društveno uvažena i egzistencionalno zbrinuta“, kazao je Đukanović.

Neko potpuno neupućen u crnogorsku zbilju posljednje tri decenije mogao bi zaključiti da je Đukanović opozicioni političar ili kritički orijentisan NVO aktivista, da je, kako je zamjerao SDP-u, opozicija u vlasti ili da je predsjednik Crne Gore u kohabitaciji sa Vladom Crne Gore. A ne neko ko je ključni kreator ovog sistema vrijednosti i organizacije društva u posljednje tri decenije.

Da nastavimo da poredimo dva režima, počev od pitanja jednog djeteta predsjedniku o odlasku mladih sa sjevera Crne Gore.

To je bio jedan organizovan sistem vrijednosti u kojem se brinulo o obrazovanim kadrovima, dok je niže kvalifikovana radna snaga povremeno odlazila na Zapad.

To je bio jedan organizovani sistem vrijednosni u kojem na izbor direktora osnovnih i srednjih škola nije presudnu ulogu igrala pripadnost partiji, niti je o tome odlučivao isključivo ministar prosvjete, već je mnogo veću nadležnost imala lokalna zajednica, kolektiv i roditelji.

To je bio bio jedan organizovan sistem u kojem je bio moguć šverc farmerica iz Italije, umjesto šverca narkotika iz Južne Amerike.

To je bio organizovan sistem u kojem su milicija i inspektori bili povremeno antologijski revnosni u obavljanju svog posla i hvatanju kriminalaca, umjesto sistema u kojem policajci i kriminalci idu jedni drugima na svadbe i nose satove od 20 hiljada eura što, takođe, antologijski ulazi u izvještaje, kako se to kaže, zapadnih partnera.

To je bio jedan militarizovan sistem, ali se u njemu manje pucalo i ubijalo po ulicama.

To je bio jedan od najboljih zdravstvenih sistema u Evropi u kojem su pacijentima bili dostupni svi ljekari i ljekovi besplatno, umjesto sistema u kojem su za pet godina troškovi porasli za oko 100 miliona, pri čemu su nezadovoljni i pacijenti i zdravstveni radnici.

To je bio jedan sistem organizovan tako da je višak zaposlenih bio u proizvodnim pogonima, umjesto u državnoj i lokalnim administracijama.

To je bio jedan organizovan sistem u kojem je drvoprerađivačka industrija bila jedna od nosećih izvoznih grana Crne Gore, umjesto sistema koncesija raznim kumovskim “Vektrama” i sistema gdje se trupci izvoze u Italiju, Albaniju i na Kosovo odakle uvozimo višestruko skuplje proizvode.

To je bio sistem u kojem je funkcionere bilo sramota da pitaju da zaposle svoju djecu, umjesto sistema gdje funkcioneri daju državne koncesije svojoj djeci.

To je bio jedan sistem u kojem se plaćao porez na šund i kič, umjesto sistema u kojem su “Farma” i “Zadruge” tretirani kao državni projekti kada to odgovara vlastima.

To je bio jedan organizovan sistem u kojem se vodila kampanja - imaš kuću, vrati stan, umjesto kampanje - funkcioner ima kuću i dobru platu, da mu darujemo još koji stan ili povoljan kredit.

To je bio organizovan sistem u kojem je funkcija bila odgovornost, a ne skup privilegija bez odgovornosti, ili, da parafraziram predsjednika Savjeta ASK Momčila Radulovića, gdje su lične ambicije Vesne Medenice i Ivice Stankovića postale smetnja državnim interesima. Pri čemu, imamo mi još Medenica i Stankovića.

To je bio sistem u kojem je bilo nezamislivo da sekretar predsjednika mjesne zajednice bude na poslu dok je pod istragom za kriminalno udruživanje, umjesto sistema gdje je normalno da sekretar predsjednika države bude čovjek sa takvom hipotekom.

To je bio sistem koji je znao da stigmatizuje ljude zbog sitnih ispada ili nasilničkog ponašanja u mladosti, umjesto sistema u kojem se peru ili prećutkuju biografije noslilaca najznačajanih funkcija. Sve do određenog momenta.

To je bio sistem u kojem je, prema istraživanju londonskog Ekonomist intelidžens junita), BDP po stanovniku Crne Gore 1989. iznosio 51 odsto prosjeka EU tadašnjih 13 najbogatijih članica, da bi prošle godine dosegao 47 odsto prosjeka svih 28 članica.

Za isto to vrijeme, poljski BDP po glavi stanovnika sa 29,9 odsto projekta EU, porastao je na 59,8 odsto, slovenački sa 69,8, na skoro 76 odsto.

To nije bio idealan ili dobar sistem. Daleko od toga.

Ali pratimo li logiku Đukanovića, možemo objasniti u kakvom sistemu sada živimo: to je jedan neorganizovan sistem vrijednosti u kojem niža (jer druge i ne postoje) srednja klasa, nije ni uvažena, niti egzistencijalno zbrinuta, dok manjina oko njega krčmi i ono što smo u obavezi ostaviti generacijama iza nas.

Samokritika je zdrava. Ako nije u pitanju incident, izraz trajnog gubljenja veze sa realnošću, što nije nepoznato u istoriji autokratija ili politički bezobrazluk koji računa na to da baš svi patimo od amnezije.