KONTRASTAV

Sekularizam: ustavno načelo i/ili ljudsko pravo

Uz svo dužno poštovanje za kanonski poredak, Vi svakako dobro znate da, kada je u pitanju sloboda vjeroispovijesti, ovo međunarodno priznato pravo obuhvata znatno širi koncept, uključujući i kanonski nepriznate, odnosno različite oblike ispoljavanja vjere i/ili uvjerenja
1808 pregleda 2 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Odgovor i reagovanje na tekst “Ombudsman”, autora Gojka Perovića, Vijesti, 21.12.2019.

Poštujući prije svega dostojanstvo crkvenog velikodostojnika i utisak koji je na mene ostavio razgovor sa rektorom Cetinjske bogoslovije, g. Gojkom Perovićem, dužan sam odgovoriti na njegov javni apel i na taj način istovremeno spriječiti bilo kakve negativne konotacije koje se mogu izvući iz konteksta njegovog reagovanja. Naime, ključni dio stava u našem razgovoru koji se tiče izjava Predsjednika Crne Gore doista je bio predmet našeg razgovora kada sam iznio svoje mišljenje koje je g. Peroviću nadam se bilo jasno i tada i sada. Imajući u vidu da ste mi i tada postavili pitanje miješanja u organizaciju crkve u sekularnoj državi Crnoj Gori, ja sam vrlo jasno odgovorio da se to ne bi trebalo činiti na način kojim se ugrožava postojeći unutrašnji poredak i vjersko djelovanje bilo koje crkvene organizacije.

Uz svo dužno poštovanje za kanonski poredak, Vi svakako dobro znate da, kada je u pitanju sloboda vjeroispovijesti, ovo međunarodno priznato pravo obuhvata znatno širi koncept, uključujući i kanonski nepriznate, odnosno različite oblike ispoljavanja vjere i/ili uvjerenja. Zbog toga je objašnjenje za dio ovog obraćanja već dato u Vašem stavu, prema kojemu ni Vama nije sasvim jasno na šta ili na koga se odnose izjave Predsjednika u pogledu odnosa prema crkvenom pitanju. Čini mi se da smo isto zaključili prilikom našeg susreta ostavljajući predsjedniku da to pojasni, kao i to da svako snosi sopstvenu odgovornost za političke i javne stavove, uključujući i one koji se tiču ustavnog principa koji podrazumijeva odvojenost crkve od države i slobodu i ravnopravnost SVIH vjerskih zajednica. Posebno naglašavam da se ovaj koncept u Ustavu ne nalazi u dijelu kojim su propisane ljudska prava i slobode, već među opštim načelima Ustava Crne Gore, koji konstituišu ključne elemente odnosa organa vlasti prema pojedinim segmentima društva, uključujući i crkve. Osim toga, ako izjave predsjednika države ne upućuju na miješanje u unutrašnje stvari ili bolje rečeno na opstanak i djelovanje postojećih vjerskih zajednica i njihovih vjernika, odnosno ako nijesu izvan priznatih standarda slobode vjeroispovijesti, o povredi načela sekularnosti na koje se pozivate odlučuju drugi organi, ne ombudsman.

Uzgred, naša bliža prošlost bilježi primjere u kojima ovaj princip nije na isti način primijenjen prema svim vjerskim zajednicama od strane visokih državnih funkcionera, odnosno da su pojedine od njih bile privilegovane, a druge marginalizovane, ali je po pravilu izostajao poziv na jednak tretman i zaštitu ustavnih načela.

Razlog moje nedavne posjete Cetinju, pa i Bogosloviji u okviru Dana ombudsmana, a mogu reći i njen ishod, je u svemu bio pozitivan. Ona je primarno bila usmjerena na položaj svih crkava kada je odnos lokalne zajednice u pitanju, a u vezi sa tim smo zajedno zaključili da je on bitno unaprijeđen. Takođe, vodili smo razgovor o statusu Bogoslovije i mogućnosti da se ona registruje kao dio redovnog obrazovnog sistema u Crnoj Gori. Imajući u vidu i ovu činjenicu, sasvim je jasno da je institucija, pa i moja malenkost, zainteresovana - ne za izolaciju ili stagnaciju, već integraciju Bogoslovije u obrazovni sistem i njen sveukupni napredak. I ne samo napredak Bogoslovije, već i svih vjerskih zajednica i njihovih vjernika u Crnoj Gori, što uključuje slobodu vjeroispovijesti u granicama Ustava i potvrđenih međunarodnih ugovora.

Da je naš razgovor bio iskren i bez ikakvih ograničenja, uključujući i lično iskazano poštovanje, svjedoči činjenica da nije bilo zabranjenih tema, pa ni onih o aktuelnom predlogu zakona. I tada i sada predstavnici institucije koriste priliku da ponove svoj stav da se ovo pitanje mora riješiti držeći se isključivo standarda ljudskih prava u kojima se ograničenje vrši primjenom prava i prakse u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, kakav stav smo iznijeli i predstavnicima Venecijanske komisije. Ovo jer smo dužni primijeniti međunarodne standarde kad neki odnos regulišu drugačije od nacionalnog zakonodavstva, odnosno kada se u nacionalnom pravnom poretku ograničava sloboda vjeroispovijesti. To uključuje sve oblike i aspekte rada i djelovanja vjerskih zajednica koji imaju uporište u praksi - primarno Evropskog suda za ljudska prava.

I na kraju najiskrenije, moja reakcija u najvećoj mjeri je odraz potrebe i poštovanja prema Vama lično i možda bi u nekim drugim personalnim relacijama bila suvišna. Ni to, ni čvrst stav da se držim svoga posla i svojih ovlašćenja, ne može biti dovedeno u pitanje odnosom prema predlagaču, naročito ne ako se time dezavuiše suština posla koji mi je povjeren, a ne poklonjen od bilo koga. Nadam se da ovim odgovaram na Vaš apel, a svakako zaključujem bilo kakvu polemiku ovim povodom.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")