STAV

Putuj, Evropo...

U Novu godinu ćemo ući kao u Staru: razdijeljeni, osiromašeni i zaplašeni
1828 pregleda 6 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Putuj Evropo, ne pitaj mnogo,/dospećeš i ti na rđav glas,/Nama je dobro, sreća jedna neizreciva,/Putuj planeto super smo se družili,/Nama je lepo taman kako smo zaslužili...

Voljela bih da izbrišem iz misli ove davne Balašićeve stihove koji me ovih dana opsijedaju. Voljela bih da izbrišem sjećanja na vrijeme devedesetih kada su stihovi bili tek upozorenje. Voljela bih da me ne „tjeraju“ na sadašnjost, na realnost, nakon mnogo godina provedenih u nastojanju da se poveže razderano društveno tkivo, da se približimo standardima Evrope, civilizacije i osvijestimo ljudskost u nama.

U Novu godinu ćemo ući kao u Staru: razdijeljeni, osiromašeni i zaplašeni. Mala razlika je samo u tome što se stepen manipulacije podiže na viši nivo u funkciji dogovorene borbe za vlast, a značaj građana neobojenih podjelama raznih boja (roda, vjere, nacije, rase, seksualne orijentacije) svodi na ništa u borbi za poslušnike. Ovdje se ne vodi strasna politika razvoja potencijala, ovdje se manipuliše strastima u službi pojedinaca.

Vjerujem da do ovog teksta ne bi ni došlo da nisam preneražena otvorenošću i žestinom namjere da se civilno društvo oslabi, uguši i učine ništavnim sve ideje i inicijative građanstva koje se nije dalo utjerati ni u čiju kolonu.

Kotor je primjer i paradigma onoga što su nam „razvojne“ politike donijele vođene isključivo profitom, našminkanom formom i fingiranjem razvoja demokratije. Pisala sam o ubijanju života grada, razvoju kriminala i pogrešnim politikama. Pisala sam o teškoćama uspostavljanja povjerenja, povezivanja i udruživanja u zajednici u kojoj se projektuje prošlost u skladu sa potrebama vlasti. Vjerovala sam, iz ljubavi prema Kotoru, da ljudi koji žive u njemu nose više tolerancije, brige za ljude, više potencijala za borbu sa retrogradnim i patrijarhalnim u nama.

Da li političari koji sada vode Kotor išta znaju o Kotoru? Na šta ih pripadništvo ovom gradu obavezuje?

Prisustvovala sam sjednici lokalnog parlamenta u Kotoru zauzimajući poziciju slobodne stolice da bih ukazala i upozorila one koji odlučuju da odlukom kojom umanjuju bužet NVO za 70%, u opštem bužetu koji je povećan, guše NVO, opstruiraju mogućnost razvoja i direktno rade protiv participativne demokratije za koju su se možda nevoljno ali javno do prije izvjesnog vremena zalagali.

Odluka (15 za, 2 protiv, 1 uzdržan) jasno govori o kapacitetima znanja i promišljanja o demokratiji.

Zlokobnije od navedenog jednoumlja na toj sjednici su bile primjedbe koje su izrečene. Primijećeno je da je na sjednici na kojoj se rapravlja o opštinskom budžetu (o našem novcu) skoro sramotno pričati o novcu! Valjda treba pričati o zvjezdanom nebu nad Kotorom, pa će to, kako sam razumjela, ako se javno ne traži pravo na razvoj, podići apanaže odbornika Opštine! Vrlo je jasan bio i glas da se ubuduće treba dobro razmisliti kome se može dozvoliti „slobodna stolica“ jer se ne može iz nje kritikovati. Ubuduće da se zna, iz tog mjesta očekuju se ode vlastima koji odlučuju o vašim životima. Ovo su jasni znaci u kom pravcu vladajuća većina vodi Kotor sa objašnjenjem da se moraju povećati socijalna davanja u predizbornoj godini. Servirana priča građanstvu Kotora o dobročinstvima prema zavisnim, siromašnim i ranjivim od našeg novca je čist cinizam.

Prošlo im je uspješno. Ako je prošlo u Kotoru, proći će i u drugim gradovima koji nemaju tako snažne, stručne, kredibilne nevladine organizacije koje su dale značajan doprinos da se razvije civilno društvo u tom gradu i koje su u ovom slučaju digle glas. Brojem organizacija (formom) će zamagliti suštinu ali suština političkog programa je jasna: neće biti razvoja participativne demokratije (učešća građana, direktno ili kroz NVO u društvene i političke procese da zastupaju različite legitimne interese i vrijednosti), dovoljna je partitokratija i crkveni dostojanstvenici uz pomoć zajedničkog boga - profita. Igranka sa neizvjesnim ishodom se nastavlja. Bojim se, tragičnim.

Putuj planeto super smo se družili,/Nama je lepo taman kako smo zaslužili.../