IUS FORUM

Ugovor

U mirnoj i akademskoj atmosferi, bilo bi korisno saznati: kada, u skladu sa kojim zakonom i na koji način je izvršena registracija Mitropolije, te kakav je njen status danas? Ovaj odgovor nije važan sa stanovište „polemike“ već sa stanovišta suštinskog rješavanja problema.
5381 pregleda 0 komentar(a)
Cetinjski manastir, Foto: Wikimedia Commons/Koroner, Wikimedia Commons/Koroner, Wikimedia Commons/Koroner
Cetinjski manastir, Foto: Wikimedia Commons/Koroner, Wikimedia Commons/Koroner, Wikimedia Commons/Koroner

Finale svakog, pa i najtežeg sukoba uvijek je zaključenje ugovora. Nesporno da će trajući i otvoreni sukob oko statusa crkve u Crnoj Gori imati, kada se sve slegne, istovjetan epilog.

Stoga su javne polemike, koje u različitim formama, traju već duže od godinu dana, omogućile da se razmijene stavovi i viđenja o kompleksnom i u ovom trenutku vrlo konfliktnom odnosu države, društva i crkve, što je neminovno dovelo i do otvaranja pojedinih konkretnih pitanja.

Sadržaj svakog dijaloga je prezentacija argumentacije i tako razumijem „demanti“ koji je javno publikovan i koji sadrži set podataka i informacija, koje cijenim značajnim dodatno rasvjetliti. Motive i način demantija ne želim komentarisati, uvjeren da je cilj svih da svjetlost obasja činjenice, da bi sud o njima bio precizan i nedvosmilen.

Registracija

Iz naknadno dostavljene i javno prezentirane dokumentacije vidi se da Mitropolija crnogorsko-primorska i ostale eparhije SPC u Crnoj Gori, kao ni Srpska pravoslavna crkva nijesu evidentirani, tj. stekli svojstvo pravnog lica, na osnovu Zakonu iz 1977. Imajući u vidu navedeno, država, kao strana potpisnica, sa njima, iz formalno pravnih razloga, nije mogla zaključiti temeljni ugovor 2012, kao što je to uradila sa drugim vjerskim zajednicama.

Naime, saopšteno je da je MCP „registrovana u statistici“, da ima pravni subjektivitet i da je domaće pravno lice. Ovo je jako korisna tvrdnja, budući da ona u potpunosti demantuje sve one koji tvrde da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica neustavan jer ga je trebalo izglasati 2/3 većinom budući da je, kako tvrde, riječ o imovinskim pravima stranaca, a u skladu sa čl. 91 stav 3 Ustava Crne Gore. Dakle, ovim je otklonjena prva dilema i stoga oni koji zastupaju ili brane stavove SPC (formalno ili neformalno) trebalo je da se dogovore oko svoje argumentacije, kako ona ne bi bila medjusobno suprostavljena, kao što je u ovom slučaju.

Drugo, ovaj subjekat, što potvrđuje i javno objavljena dokumentacija, nije registrovan ni u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, budući da ne postoji zaveden u evidenciji CRPS-a.

Stoga, u mirnoj i akademskoj atmosferi, bilo bi korisno saznati: kada, u skladu sa kojim zakonom i na koji način je izvršena registracija Mitropolije, te kakav je njen status danas?

Ovaj odgovor nije važan sa stanovište „polemike“ već sa stanovišta suštinskog rješavanja problema.

Pravno lice

Kada se govori o registraciji, to pitanje treba posmatrati u kontekstu potencijalnog zaključenja temeljnog ugovora između crkve i države. Treba naglasiti da država takav ugovor može zaključiti samo sa vjerskom zajednicom, kao pravnim licem, dakle nakon registracije ili evidencije u skladu sa usvojenim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti (čl. 10), a ne sa nekom drugom vrstom organizacije koja nije vjerska zajednica registrovana shodno pomenutom zakonu.

Shodno navedenom Zakonu i međunarodnim standardima vjerska zajednica ne mora da se registruje i to nije smetnja da ona bude zaštićena u obavljanju religijskih poslova, ali jeste smetnja za zaključivanje temeljnog ugovora sa državom. U tom kontekstu, sa moje strane je i navedeno zašto nije moglo doći do zaključenja ugovora 2012. godine. Predmetni „demanti“ je samo to dodatno potvrdio.

Pritom, u dokumentu Evropskog savjeta za spolje odnose (ESFP), koji je objavio beogradski dnevni list „Politika“, stoji: „ SPC nije registrovana u Crnoj Gori, ne plaća porez i vlasti ne znaju koliko sveštenika aktivno služi u državi.“

Popis imovine

U predmetnom demantiju se tvrdi da je u slučaju crkve u Rogamima prezentirana dokumentacija koja nije javna.

Prvo, jasno je da se ne radi o sudskom sporu. Pritom, radi šire javnosti, jasno je da su zemljišne knjige javne knjige, što znači da je njihova sadržina dostupna svačijem saznanju. U katastru, dakle, važi načelo javnosti i to je opšte poznata činjenica.

Drugo, ostala dokumentacija koja je u mom posjedu su kopije rješenja Ministarstva finansija, iz predmeta spisa koji takođe nijesu tajna dokumetacija i koju posjeduje advokat Nikola Belada koji je punomoćnik u ovome predmetu, a kopije iste dokumentacije posjeduju i njegovi vlastodavci, koji su je i dostavili.

Treće, nije suvišno ponoviti, to nijesu predmeti iz sudskog već upravnog postupka. Dakle, akta Ministarstva finansija, su dokumenta koja nijesu tajna, već se radi o službenim aktima koja se mogu pribaviti i shodno Zakonu o slobodnom pristupu inforacijama.

I konačno, ovdje nije važan konkretan predmet ili navedena crkva. Ona je samo „lakmus papir“, jer se broj ovakvih slučajeva, u ovom momentu, samo naslućuje. Ovaj primjer je samo uzet da bi se afirmisala potreba popisa svih vjerskih objekata i zemljišta koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, što se mora izvršiti u narednih godinu dana i to na osnovu čl. 63 novog Zakona o slobodi vjeroispovjesti i pravnom položaju vjerskih zajednica.

Tek kada se izvrši ovaj popis i isti bude dostupan javnosti svima će biti jasno kolike su razmjere nepravilnosti u evidenciji predmetne imovine.

Dijalog

Na bazi izrečene misli da „za početak treba da se čujemo“, dalji dijalog treba afirmisati, jer u protivnom zatvorenost, primitivizam i strah od naručenih „botova“ i uvreda na ličnoj osnovi, uništiće naš osjećaj o njegovoj važnosti i potrebi.

Stoga, potreba MCP da naknadno prezentira dokumentaciju, posebno o svojstvu pravnog lica, cijenim kao javno izraženu želju da se legitimiše kao domaće pravno lice i da u perspektivi ostvari pravni status koji će joj omogućiti da sa Vladom, shodno čl. 10 Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica, u budućnosti zaključi temeljni ugovor.

Što se tiče pominjanja Suda za ljudska prava u Strazburu i potrebe „demantija“ oko restitucije crkvene imovine, s obzirom da restitucija niti jednom nije pomenuta u TV nastupu, o istoj je ovom prililkom, bespredmetan bilo kakav komentar.

Ukoliko pak postoji želja da se diskusija po ovoj temi, posebno o predmetu „crkva u Rogamima“, nastavi ona se može usmjeriti na uvaženog kolegu advokata Beladu koji je pravni zastupnik u sporu i apsolutno je raspoložen da dodatno javnosti Crne Gore i svima koji žele predoči argumentaciju vezanu za njen status, kao i za položaj MCP i njenih eparhija u Crnoj Gori.

P.S. Kada su u pitanju osporavanja ili potvrđivanja pojedinih odredbi Zakona, dodatni komentar, po ovom pitanju, će uslijediti ukoliko se preda inicijativa Ustavnom sudu za ocjenu njegove ustavnosti (čl. 150 Ustava). Tada će, vjerujem, dijalog biti podignut na nivo argumentacije, uzajamnog uvažavanja i lišen ličnih kvalifikacija i svi biti u prilici da se izjasne na konkretne primjedbe, sadržane u incijativi.

Na desetine najprizemnijih komentara je izbrisano sa prethodnog teksta (intervju koji je objavio Monitor) u kom je svoje stavove iznio pravnik Branislav Radulović. Zbog toga su "Vijesti" odlučile da na ovom tekstu ne budu dozvoljeni komentari. Takav gest je upozorenje svima nama da u trenutku kad je dijalog potrebniji nego ikad, mora se sprovoditi na civilizovan, a nadamo se i konstruktivan način.