KOMENTAR NEDJELJE

Molebani za Vučića

Nije tajna da se Borisu Tadiću počeo ljuljati tron kada nije ispunio obaveze koje je preuzeo kada je riječ o Kosovu... Da je u pitanju igra velikih, prepoznaje i rektor cetinjske Bogoslovije Gojko Perović
35801 pregleda 233 komentar(a)
Vučić i Đukanović, Foto: RSE
Vučić i Đukanović, Foto: RSE

Umješač je pravni izraz za treću osobu koja se u parnici između određenih stranaka pridružuje jednoj od njih, na način da sama ne postaje stranka, ali ima interes da ona stranka kojoj se pridružila uspije jer posljedice presude mogu posredno uticati i na njegovu situaciju.

E pa Milo Đukanović je izgleda umješač u sporu između srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i mitropolita SPC u Crnoj Gori Amfilohija u geostrateškom nadmetanju SAD i Rusije na Balkanu.

Prvo se podsjetimo da je Stejt dipartment u avgustu prošle godine imenovao karijernog diplomatu, Metjua Palmera, za specijalnog izaslanika za Balkana, što su analitičari i mediji ocijenili kao povratak SAD u naš region.

Zatim je Donald Tramp početkom oktobra prošle godine imenovao američkog ambasadora u Berlinu, netaktičnog, Ričarda Grenela, za ličnog izaslanika u pregovorima Kosova i Srbije. Ovim imenovanjima prethodile su brojne rasprave o Balkanu u odborima Senata i Kongresa i raznim forumima u SAD.

Snažniji angažman SAD u BiH se osjetio već krajem novembra kada je Predsjedništvo BiH prihvatilo dokument reformi kojim je otvoren put toj državi u NATO, iako Milorad Dodik preko kontrolisanih medija uspješno prikriva tu činjenicu i napade svoje opozicije.

Da je pitanje odnosa Srbije i Kosova visoko na ljestvici planova američkog predsjednika najbolju potvrdu je dao sam Tramp prije neki dan.

Tvitom, pazite sad, o pismu namjera Beograda i Prišitne da uspostave redovnu avioliniju između Beograda i Priština poslije 21 godine.

U tvitu za obavljeni zadatak hvali ambasadora Grenela koji je prethodnih dana boravio u Prištini i Beogradu gdje se sastao sa Hašimom Tačijem i Vučićem.

Izvršni potpredsjednik Atlantskog savjeta Dejmon Vilson preksinoć je to prosto objasnio - Trampova administracija želi da vidi rezultat na polju spoljnje politike i prije će postići uspjeh na zapadnom Balkanu nego u Sjevernoj Koreji, Iranu ili Venecueli.

Takođe, uskoro će novi saziv Evropske komisije biti u punom kapacitetu, sa najavljenom novom platformom za zapadni Balkan, a Vučićev SNS čekaju izbori u aprilu na kojima bi mogao da ima komotnu većinu za rješavanje najbolnijeg pitanja srpskog društva.

Nije tajna da se Borisu Tadiću počeo ljuljati tron kada nije ispunio obaveze koje je preuzeo kada je riječ o Kosovu...

Da je u pitanju igra velikih, prepoznaje i rektor cetinjske Bogoslovije Gojko Perović, koji povodom protivljenja održavanja molebana na Cetinju kaže:

“Molimo našu braću koja su juče išla drugim ulicama da dođu ovdje da se pomole zajedno sa nama jer nema molitve bez njih... Da idemo i da se pomolimo Bogu zajednički jer nema nama molitve bez njih, niti ima njima Crne Gore bez nas. I kada ovdje kažemo da se molimo za neprijatelje, ne mislimo na njih, već na one koje nam dobro ne misle iz drugih velikih država i koji nas huškaju jedni na druge“.

Beogradska „Politika“ je polovinom prošle sedmice na naslovnici objavila tekst pod naslovom „Napad na svetinje po NATO diktatu“, pozivajući se na friziranu julsku izjavu bivšeg glavnokomandujućeg američkih kopnenih snaga za Evropu, general pukovnika Frenklina Ben Hodžisa.

Originalno, Hodžis je rekao da bi uloga SAD na Balkanu i razgovorima Vučića i Tačija trebalo da bude vodeća, dok njima dvojici treba pružiti podršku i zaštitu od Rusije: “Na primjer, pomoći Srbiji da se odupre pritiscima pravoslavne crkve vezane za Rusiju“.

Ako bi Vučića pitali koga mu skinuti sa grbače od javnih ličnosti da bi mogao pakovati stvari sa Tačijem, onda je sigurno da bi Amfilohije bio među prvima, ako ne i prvi na listi.

Pri tome, niti Vučiću treba vjerovati da je spreman ili moćan da riješiti pitanje odnosa sa Kosovom, niti je Amfilohije glavni ruski igrač na Balkanu, ali se čini da je po Vučićev autoritet najopasniji.

Vučićev režim pokušava potkopati Amfilohija o čemu svjedoči povremeno provlačenje mitropolita kroz tabloide i režimsku štampu kako sprema autokefalnost crnogorske crkve u dosluhu sa Đukanovićem, te iznenadne najave posjete Vučića i patrijarha Irineja Crnoj Gori i negodovanje MCP zbog toga, poruke Vučića da sa crnogorskom Vladom treba da pregovara SPC, a ne Mitropolija...

Istovremeno, među srpskim medijima, analitičarima i svjetovnim licima vlada zagrobna tišina o bitnoj svjetovnoj činjenici - vaseljenski patrijarh Vartolemej je nedavno prihvatio da „razmotri mogućnost za ponovnim uspostavljanjem regularnosti u crkvi Sjeverne Makedonije, pod imenom Ohridska Arhipeiskopija“, o čemu će obavijestiti SPC u nastojanjima da se postigne zajednički dogovor.

To je saopšteno prilikom posjete Vaseljenskoj patrijaršiji predsjednika prelazne Vlade Sjeverne Makedonije Olivera Spasovskog i doskorašnjeg premijera Zorana Zaeva.

Ruski „Sputnjik“, koji se ovim pitanjem bavi jednako koliko i dešavanjima u Crnoj Gori, prenio je izjavu portparola Moskovske patrijaršije Vladimira Lejgode da je Vartolemej riješio da „zabije nož u leđa“ SPC „legalizacijom raskola u Makedoniji“.

Tako su mediji pod Vučićevom kontrolom oćutali to što će Vaseljenska patrijaršija razmatrati pitanje statusa crkve u Makedoniji, dok su poveli krstašli rat protiv Crne Gore gdje je potencijalano moguće da se dio sporne crkvena imovina prepiše na državu.

I Amfilohija bacili u fokus javnosti.

Kome je sad bitna crkva u Sjevernoj Makedoniji, ili status Kosova?...

I Đukanović je usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori zabavio Amfilohija o jadu kako se ne bi mogao baviti Kosovom.

Jednostavno, prihvatio je ulogu umješača.

Pitanje je da li je to uradio kako bi opet učinio Vučiću, da li zbog toga što je sam ili, po savjetima lobista, ponudio svoje usluge američkoj administraciji u susret očekivanom rješavanju odnosa Srbije i Kosova, ili jednostavno nije imao drugog izbora.

Đukanović sada očekuje da DPS dobije još jedne izbore u sivoj zoni koji će biti proglašeni fer i slobodnim, dok bi on lično vaskrsnuo kao regionalni igrač SAD.

I drugi lokalni igrači traže svoje šanse.

DF je postao igračka Vučića koja pokušava da uruši Amfilohija tako što mu istovremeno šalje poruku da o spornom zakonu ne može da razgovara sa onim koji su izopšteni iz crkve, odnosno sa crnogorskim vlastima, već da se ovaj problem rješava u parlamentu ili van njega, kao 1988.

A za to će, šta god bilo, opet biti odgovoran mitropolit MCP kao „čovjek od koga zavise ne samo vjerska nego i politička pitanja“.

Amfilohije kroz usta Episkopskog savjeta odgovara da će litije trajati još dugo jer „nadilaze sve partijske, stranačke, politikantske i ideološke interese“.

Amfilohije je dobio prvo poluvrijeme, ali kada bi racionalni kockar, ako uopšte postoji razum u klađenju, posmatrao stvari onda bi odigrao iz 1 u 2.

Amfilohije igra utakmicu koja je namještena, u svom timu ima odbranu koja je prodala meč.

U najboljem slučaju može da izvuče neriješeno.

U tom slučaju, molebani i litije u Crnoj Gori i širom Srbije i Republike Srpske su samo pokazna vježba šta čeka Vučića kod kuće ako povuče neki korak ka rješavanju odnosa sa Kosovom