TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Postupi po naređenju!

Režim tačno zna koliki pritisak može da podnese. A onda - postupi po naređenju, samo neka izgleda što spontanije. Kreči u Maslinama i usput premlati bar nekolicinu. Ubij boga u mladiću i navali kamenicama na navijače, da se puk bavi reciprocitetom a ne suštinom
25724 pregleda 0 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović

Neka niko ne bude dio tog ludačkog pokreta koji vjersku slobodu ovih dana zloupotrebljava da bi srušio Crnu Goru!

Jeste malo dvosmisleno u prvi mah, ali na drugo čitanje - bravo za Predsjednika! Ni kraće anamneze, ni preciznije dijagnoze.

Samo je ludački pokret mogao doći na ideju da, zloupotrebom vjerskih sloboda, usvaja jedan zakon u gluvo doba noći, pod nezapamćenom opsadom oružanih snaga. I dovede državu do ivice građanskog rata. Ili seljačke bune, ne bi tu bilo drastične razlike po posljedicama...

***

Dobro je, nije se zapucalo, ali zaslugu za to nosi upravo onaj pokret na koji ste pomislili pri prvom čitanju. Da je bilo do depeesa, znamo kako bi se završilo. Nije mu ovo prvi put da ispravlja katastarske greške priučenih kartografa...

Živa istina, nije baš najsrećnije izabran ovaj epitet ludački, ako se misli na one na koje je Predsjednik mislio. Što se mog mišljenja tiče, prikladnije je reći avetinje. I pritom mislim na sve one - ne izuzimajući ni sebe, naravno - koji su ikada, bilo kojim povodom, izašli na Ulicu od devedesetih naovamo.

Zato što samo avetinje mogu da izdrže pod ovako naopakom vlašću punih trideset godina, a da sve to vrijeme pokušavaju da se od nje oslobode na normalan, ljudski način...

Svakoga od nas, što god da smo tražili na Ulici, Predsjednik je svaki put optužio da ruši Crnu Goru. Iako će se, kad račun bude sveden, pokazati da je taj posao išao od ruke jedino - njemu...

***

Zato nije u pravu ni kad kaže da je ludački pokret za rušenje Crne Gore formiran “ovih dana”. Osnivačka skupština tog pokreta održana je, istina iz tri dela, još prije trideset godina.

Prvo zasijedanje održano je na Trgu Republike u Titogradu, 20. avgusta 1988. Drugo je započelo već sjutradan i trajalo do 8. oktobra na ulicama svih crnogorskih gradova. Treće je okončano 11. januara 1989. ispred parlamenta.

I tada je sve ludačke zahtjeve verifikovala najprije partija, na Kongresu od 26. do 28. aprila. Nešto kasnije, Skupština Crne Gore pretočila je rušenje vlastite države u institucionalnu obavezu...

***

Dobro, svi znamo da je on tada bio samo sekretar partije. I da je, nakon petnaest godina, prelomio u glavu bar skonta jedne tačke programa ludačkog pokreta.

Niko, međutim, ne zna ima li ovako zarobljena i razdrobljena država snage da još petnaest godina čeka na istorijsko prelamanje.

I da Predsjednik kaže - neka nikad više nijedna vlast ne bude dio ludačkog pokreta koji zloupotrebljava bilo koje pravo i slobodu kako bi - politički, institucionalno, ekonomski, moralno, finansijski, nacionalno, obrazovno, vjerski, zdravstveno, kulturno... - srušio Crnu Goru...

***

Ne mislim, naravno, na ovog sadašnjeg. Ne samo zbog minulog rada, nego zbog potpuno izgubljenog osjećaja za realnost.

- Nama se čini da ste u misiji posrbljavanja Crne Gore. Čini mi se da želite da vratite Crnu Goru u onu pređašnju predstavu kako je Crna Gora druga srpska država. I to je zapravo suštinsko neslaganje velikosrpskog nacionalizma sa crnogorskom nezavisnošću - citiram Predsjednika doslovno.

Je li realno da ovo izgovori državnik koji je formalno trećinu, a suštinski polovinu svog mandata potrošio na posrbljavanje Crne Gore. I najmanje deset godina od nje pravio gorepomenutu drugu srpsku državu...

Kakva pređašnja predstava, pa recentni predsjednik je došao na vlast u paketu sa projektom o srpskoj Crnoj Gori. Na predizbornim mitinzima njegove partije nošeni su transparenti o srpskoj Sparti i kliktalo ovo je Srbija...

***

Od te istine nema spasa ni u pojedinačnoj, a kamoli u kolektivnoj aMNEziji. Naročito ne krečenjem prošlosti tako što Predsjednik pod “nama” podrazumijeva jednu polovinu svojih tadašnjih sljedbenika, a pod “ste” onu drugu. Zato što duh iz boce ne može nazad na isti način na koji je iz nje istjeran - golom silom.

Ne može se ni minuli učinak Predsjednika u današnjim podjelama izbrisati time što nasljednike dijela ideologije jedinstvenog depeesa sad predvodi neko drugi.

Mudar državnik učinio bi sve da najprije međusobno pomiri te dvije Crne Gore, a onda ih ujedini sa onom trećom. Koja ovih dana nije zaćutala iz kukavičluka, nego zbog toga što one prve dvije ne zanima glas razuma nego domet varnica...

***

A varniči opasno. Nema tu slučajnosti, sve je najavljeno još krajem decembra, kad je u parlamentu obilježena trideseta godišnjica legalizacije ludačkog pokreta.

Nijesu znali da će posljedice onakvog zasijedanja biti ovakve? Moguće, samo što ih ovoga puta ne može oprati copy paste poratne priče i vađenje na Beograd.

Ponašanje Beograda u ovom haosu sasvim je očekivano. Zato mi stvarno ide na živce ova patetika vladajuće elite koja se kao čudi paljenju zastava i ostaloj histeriji.

I još više one opozicione, koja se kao uzda da su bilo kome u srpskoj prijestonici za brigu posljedice endemske crnogorske pojave sa dva brata iz dva naroda...

***

Ima srpska vlast svoju muku. Da bi kupila još koji dan ćutanja o njoj, prodaje naivnima zabrinutost za prekogranične Srbe. Nadajući se da se oni domicilni bar do izbora neće dosjetiti o čemu se radi.

Nije tu riječ samo o rušenju vjekovnih mitova i priznavanju susjedne države Kosovo. Nego i o triježnjenju od još jedne iluzije koja je, bez ikakvog utemeljenja, s obje strane Drine širena naročito poslije Dejtona. Da će gubitak nekadašnje pokrajine biti nadoknađen pripajanjem Republike Srpske.

Neće, i Beograd to zna. Brzina kojom će Makedonija ući u NATO biće zaboravljena prilikom učlanjenja Bosne i Hercegovine. A onda zbogom predizbornom marketingu sa mitskom podlogom.

Zbog toga su Beogradu dobrodošle varnice iz Podgorice, ne bori se ove godine za opstanak samo vlast u Crnoj Gori...

P.S. Da se vratim ja ovoj našoj muci, zna li ko što ćemo s našim varničenjem, opasno je učestalo. Pisah zaludu, polakote s kongresima divljenja mirnoći protesta i božanskoj moći mitropolita. Ne može ni bog pomoći da pobuna protekne u miru čim se pređe kritična masa. Zato što režim tačno zna koliki pritisak može da podnese. A onda - postupi po naređenju, samo neka izgleda što spontanije. Kreči u Maslinama i usput premlati bar nekolicinu. Ubij boga u mladiću i navali kamenicama na navijače, da se puk bavi reciprocitetom a ne suštinom. Sve je tu isto od devedesetih, a hoće li se i završiti na isti način, e to ne smijem da kažem. Onomad se jedan javno prepao rata i završio - u apsani?!