Više od riječi

Restlovi

I, ono najvažnije - Đukanović insistira na “dobroj evropskoj demokratskoj praksi”. Što to znači? Da će na neko vrijeme obuzdati Đukanovića, šefa partije? Budući da ne zvuči baš demokratski. Ako želi “demokratsko” rješenje, moraće prvo da se pozabavi posljednjim restlovima feudalizma
13089 pregleda 64 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Filip Roganović
Milo Đukanović, Foto: Filip Roganović

„Jasno je da, što se više približavamo EU, posljednji restlovi nasljeđa koji je u suštini duboko antievropsko, (…) sada to isplivava i to treba rješavati u duhu dobre evropske demokratske pakse”, rekao je nedavno predsjednik Đukanović. I teško bi bilo osporiti da je u pravu.

Iako možda suviše optimistično djeluje njegovo očekivanje da je riječ o “posljednjim” restlovima. Bojim se da je mrak žilaviji od Đukanovićeve želje da ostavi utisak nekoga ko razumije stvari. Halabuka oko Zakona o vjerskim pitanjima pokazala je zaista da ostaci mraka devedesetih i dalje postoje: Mandićevi ratni drugovi koji čiste oružje precizna su slika onoga o čemu govorimo.

Zašto su ti “restlovi” u CG tako uporni? I, na koncu, ne manje važno: ima li Đukanovićeve odgovornosti u činjenici da restlovi toga mraka i dalje postoje. Makar zaista bili “posljednji”. Takođe - predsjednik veli da je to nasljeđe “antievropsko”. Nesumnjivo. Ali, da li možda ima nešto “antievropsko” i u mehanizmima kojima je vlast “trgovala” sa tim “restlovima mračnog nasljeđa”.

I, ono najvažnije - Đukanović insistira na “dobroj evropskoj demokratskoj praksi”. Što to znači? Da će na neko vrijeme obuzdati Đukanovića, šefa partije? Budući da ne zvuči baš demokratski. Ako želi “demokratsko” rješenje, moraće prvo da se pozabavi posljednjim restlovima feudalizma.

S druge strane, dio opozicije ubrzano prelazi u agregatno stanje prepodobnosti, unoseći u cijelu skasku duh vašarišta. Sudeći po izjavama nekih od njih, ni iz kreveta ne ustaju bez mitropolitovog blagoslova. Djeluje smiješno njihova potreba da se “ugrade” u mitropolitovu aktuelnu “popularnost”.

U nekoliko posljednjih nedjelja pojavila se i jedna nova riječ u političkoj retorici ove prepodobne ekipe: satanisti. U jednom od obraćanja crkvenim autoritetima, ovi se rezolutno podsjećaju da imaju posla sa satanistima. Aktuelni Zakon o vjerskim pitanjima je - akt združenih satanističkih falangi... Izgleda da Medo i Andrija imaju neki detektor za otkrivanje satanista koji nije poznat čak ni crkvi. Šteta što ne postoji neka nagrada za racionalizaciju javnog diskursa... Ne bi im mogla izmaći.

Ključno pitanje je - jesu li to ostaci, I to posljednji, ili tek počinje?

A kako su restlovi mraka uopšte preživjeli? Restlovi uvijek ostaju kada ne dovršite posao. Što je radila Đukanovićeva vlast nakon referenduma? Krenula u totalni obračun sa nekonstrolisanim zonama društva - Vijesti, nezavisna scena, NVO sektor… Zamislite da je u ovih četrnaest godina vlast onoliko truda, novca, ljudi, energije, mašte koju je angažovala u obračunu sa onima koje ne kontroliše, potrošila na rješavanje važnijih, prioritetnijih pitanja, uključujući i pitanje crkve.

Ne bi bilo ni restlova od današnjih problema. Bila bi to srećna država, i, izvjesno, bolje mjesto za život.

Naša realnost zaista sve više liči na ostatke. A nisu samo ti ostaci “mraka i rata” uznemirujući. Ostaci svega i svačega. Ostaci nekadašnjeg “boljeg života”. Desetine preduzeća su radila i proizvodile štošta, hranila cijelu Crnu Goru. Od toga nisu ostali ni - restlovi. Sve je rasprodato i pometeno. Pohlepom najgorih. Uvijek je tako poslije sumnjivih revolucija. Ostaci dana (Išiguro), i ostaci noći…

Ali, ozbiljna politika se ne vidi ni u - restlovima.

Ostaci pristojnosti, jedva vidljivi, doduše… Restlovi morala uočljivi su samo ako se odlučite za mikoskopski pristup. Tužni ostaci na sve strane. A kada vas odasvuda pritisnu ostaci, svega i svačega, prije ili kasnije morate shvatiti da ste, ovako ili onako, završili u - smeću. Kao neka ukleta zemlja restlova, vječitih i neprolaznih. Nikako da budu zaista “posljednji”. Bojim se da se ovi “restlovi” o kojima govori predsjednik - proizvode. Kao da im se ne da da odu tamo gdje je svim ostacima i mjesto.