NEKO DRUGI

Zaboravljeni

Navodno pošto postaje očigledno kako vlada ne želi, ili ne može, da dogovoreno pretoči u stvarnost. Na razočaranje približno 130 hiljada penzionera i priličan broj onih koji sa nestrpljenjem čekaju usvajanje najavljenih izmjena Zakona o PIO kako bi u penziju otišli pod povoljnijim uslovima. Ko je dočeka
1900 pregleda 0 komentar(a)
Skupština Crne Gore, Foto: Boris Pejović, Boris Pejović
Skupština Crne Gore, Foto: Boris Pejović, Boris Pejović

Opet ništa. Poslanici vladajuće većine još jednom su odbili da u dnevni red zasijedanja parlamaneta uvrste i izmjene Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju. Ni vlada ne žuri da se izjasni o tom dokumentu i Skupštini na usvajanje proslijedi predložene izmjene. Iako su one, navodno, prije nekih godinu i po usaglašene na sjednicama Socijalnog savjeta, među pregovaračima iz reprezentativnih sindikata, Unije poslodavaca i vlade.

Navodno pošto postaje očigledno kako vlada ne želi, ili ne može, da dogovoreno pretoči u stvarnost. Na razočaranje približno 130 hiljada penzionera i priličan broj onih koji sa nestrpljenjem čekaju usvajanje najavljenih izmjena Zakona o PIO kako bi u penziju otišli pod povoljnijim uslovima. Ko je dočeka.

Bude li usvojeno ono što je i dogovoreno u jesen 2018. novi Zakon o PIO bi omogućuo povećanje minimalne penzije, odlazak u mirovinu sa manje godina života (61 umjesto 65 uz 40 godina radnog staža), povoljniji obračun buduće penzije pošto bi se iz računice isključilo deset godina radnog staža sa najnižim doprinosima i novu, kažu za penzionere povoljniju, formulu za usklađivanje penzija sa zaradama i troškovima života. Dogovoreno je, takođe, da se granica za odlazak u starosnu penziju nakon godina i godina dizanja ljestvice konačno zaustavi na 66 godina života, sa više od petnaest godina staža, za muškarce (a ne 67 kao što je predlagala Vlada), odnosno, 64 godine za žene.

Tu starosnu granicu ne treba uzimati zdravo za gotovo pošto su izmjene Zakona o PIO u CG prečeste da bi se na bilo koju odredbu tog propisa moglo dugoročno računati. Kada i ako budu usvojene dogovorene dopune i izmjene Zakona o PIO to će biti šesnaesta ozbiljnija promjena tog propisa od 2003.

Dogovor iz Socijalnog savjeta vezan za izmjene i dopune Zakona o PIO odavno je prekršen. Prvobitno je planirano da se već u budžetu za 2019. predvidi novac za povećanje nominalnog iznosa minimalne penzije. Ali, prema onome što smo čuli iz druge ruke, od članova Savjeta, „vlada je inisitirala da ove godine (misli se na 2019.) ne bude novih budžetskih opterećenja“. Zato minimalna penzija danas iznosi mrvicu više od 128 eura, i najmanja je u regionu. Baš kao što je i minimalna zarada (222 eura) u Crnoj Gori, uz albansku, na evropskom dnu.

Kada su posumnjali da je ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić izgubio ključeve fioke u kojoj je utamničen nacrt novog zakona, Sindikalci su prošlog ljeta izašli sa zahtjevom da se on usvoji „po hitnom postupku” ili, „u najgorem slučaju“, do planiranja budžeta za 2020. I ništa. Sad tinja nada, podsticana glasinama koje stižu iz DPS, da bi se željno čekani propis mogao naći u proceduri do sredine godine. Koliko je to očekivanje realno?

Sredstva za dogovoreno povećanje minimalne penzije od 20 odsto nijesu planirana u ovogodišnjem budžetu. To bi bio samo dio troškova koje bi vlada morala namiriti iz državne kase, nakon što su njene prethodnice opustošile Fond PIO. Možemo pretpostaviti da u Markovićevom kabinetu imaju jasnu računici o novim troškovima koje bi proizvelo usvajanje izmjena i dopuna Zakona o PIO. Još jednom napomenimo - odavno dogovorenih. Slijedeći praksu da je sve što se tiče rashodne strane budžeta manja ili veća tajna, mi o tim kalkulacijama ne znamo dovoljno.

Uporno odlaganje šalje poruku: premijer Marković i njegovi saradnici znaju da je stanje državnih finansija ne mnogo gore od onoga u šta žele ubijediti javnost. I da se, suprotno njihovim pričama o brzom rastu i razvoju, u skorijoj budućnosti slika neće promijeniti na bolje.

Predstojeći izbori, možda, budu razlog da se dolazeći problemi privremeno prikriju, uz pomoć domaćih i stranih prijatelje iz sive zone globalne ekonomije. Čas sučeljavanja sa stvarnošću ne može se izbjeći. Svejedno šta će poslužiti kao izgovor: korona, globalno otopljavanje, litije, Rusija... Pred nama su, što bi u Briselu rekli, ozbiljni izazovi.

Sve to ne znači da u jednom trenutku, kao jedan od posljednjih predizbornih aduta, vladajuća koalicija neće usvojiti i ovakav Zakon o PIO. Od njega će vajde imati samo oni koji će njegove benefite moći da iskoriste brzo, u relativno kratkom vremenskom intervalu koji će nas dijeliti od novih izmjena tog propisa. DPS zna kako. A i drugi brzo uče.

(Monitor)

Preporučujemo za Vas