STAV

Godina opasnog življenja

U ovom trenutku ne vidim kako će se problem oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti riješiti. Bojim se da neće brzo. A što više potraje rizici za sukobe rastu. Odgovorna država, Vlada, morala bi da ima to u vidu
2486 pregleda 7 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Upravo tako se zove film iz 1982. g. sa Sigurni Viver i Mel Gibsonom u glavnim ulogama, koji sam na velikom platnu (u bioskopu) odgledao 5-6 puta, i još toliko na video kaseti na TV-u, a sigurno i još toliko na raznim filmskim TV kanalima. Vjerovatno među desetak najboljih filmskih ostvarenja u 20. vijeku. Mladim generacijama samo da kažem da to nije bio ambijent iz sada Delta Cinema, već ogromne sale, sa 700-800 sjedišta i svako gledanje je bilo novi doživljaj i uzbuđenje.

Ovaj naslov, nažalost, važiće i za dešavanja u Crnoj Gori u ovoj, moguće i narednoj godini opasnog življenja u smislu: prije svega pojave korona virusa i posljedica koje može izazvati, ne samo za Crnu Goru nego čitav region. Velika je vjerovatnoća, a time i rizik, da korona virus napravi ogromnu štetu, ne samo po zdravlje i život stanovništva, nego ekonomiju države, osjetan pad turizma, pad avio prometa, a zbog negativnih globalnih ekonomskih parametara i pada cijena metala, i industrija u Crnoj Gori, to malo što je ostalo, je u gubitku. Primjera radi, gotovo cjelokupna evropska aluminijumska industrija (primarna, elektrolize) je trenutno u minusu (izuzev Norveške). Rumunska vlada je izdvojila 40 miliona eura godišnje (2019-2021) tamošnoj aluminijumskoj kompaniji Alro (u privatnom vlasništvu) kako bi održala proizvodnju.

Već sada se može pretpostaviti da 155 miliona eura državne pomoći Montenegroairlinesu neće biti dovoljno, jer šteta nastala obustavljanjem letova prema Italiji (za sada, moguće i drugim destinacijama narednih mjeseci) i smanjenjem broja putnika prema drugim destinacijama i te kako povećava gubitke kompaniji.

Velika je vjerovatnoća da dionica auto puta neće biti završena u ovoj godini. I ako bude, to će po svemu sudeći biti formalno, a tzv. završni radovi će trajati mjesecima nakon toga. Turistička sezona je velika nepoznanica, i zbog korona virusa (prije svega u regionu), a i zbog ostalih, aktuelnih dešavanja: česte eksplozije na ulicama, zatim veliki broj nezadovoljnih građana, manifestovano u šetnjama ulicama - litijama, a što čini ovu destinaciju rizičnom i nepouzdanom. Jer, čim izađe desetine hiljada ljudi da zahtijeva nešto na ulicama, tenzije u društvu rastu. I mogu se nazivati (te šetnje) bilo kojim imenom, kad se pojavi slika na CNN-u to su demonstracije. 

Sjetih se Amerikanca koji je boravio sredinom osamdesetih u Podgorici i koji je tadašnji veliki titogradski večernji korzo doživio kao demosntracije. Nije bilo lako objasniti Amerikancu zašto ljudi šetaju, sa kraja na kraj ulice, i tako nekoliko puta, bez ikakvog razloga i potrebe. Za njegov mentalni sklop to je bio nonsens, teško ga ubijediti da ne protestvuju, zahtijevaju nešto. Glavne ulice u centru američkih gradova poslije 6 uveče (tj. nakon završetka radnog vremena) su puste, nigdje nikog. A u Crnoj Gori glavna ulica puna šetača. Za Amerikanca nestvarna scena.

U ovom trenutku ne vidim kako će se problem oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti riješiti. Bojim se da neće brzo. A što više potraje rizici za sukobe rastu. Odgovorna država, Vlada, morala bi da ima to u vidu.

E sad pitanje je koliko je odgovorna i ozbiljna, iako to predstavnici Vlade često nameću, kao činjenicu. Ukoliko ne misle na odgovornost prema DPS-u. Ponižavanje i vrijeđanje dijela naroda, pa i na taj način nazivajući litije ludačkim pokretom, najbolje govori upravo o neodgovornosti vlasti, prema dobrom dijelu svog, sopstvenog naroda. Šta ćete da pričate i pregovarate sa tim ludačkim pokretom, gospodo?

Vječiti pobjednici, na vlasti, mogu ovako, kao do sada još 30 godina, ili dok god žive, ucjernama i potkupljivanjem glasačkog tijela (prije svega radnim mjestom), i da se ništa ne promijeni u ovoj državi, a da pri tome stalno napredujemo (bar prema ocjenama stranih posmatrača). Jedino niko da se upita, a ni objasni: gdje su ovi bili do sad, poslije ovoliko napredovanja, a još im trebaju godine do Evropske unije?

Crna Gora će biti slobodna, demokratska država onda kada svako bude imao zaposlenje, kad na zaposlenje ne bude utcala nacionalna, religijska, ili partijska pripadnost. Ili, u najkraćem, kad nećeš morati da budeš DPS pion i poltron da bi mogao da radiš i živiš u Crnoj Gori. A to znači nikad, bojim se. Ili ne u narednih 30 g, kao što pomenuh.

Pomislim, koliki je ljudski potencijal Crne Gore, i kući i vani, kad bi se koristilo sve ono najbolje, najkvalitetnije, gdje bi nam bio kraj. Da se naježiš. Ali sistem ne dozvoljava. Na gotovo svim pozicijama u društvu nisu najsposobniji, sa najboljim rezultatima, nego podobni, poslušnici, bez stava i karaktera. Sa takvim sistemom vrijednosti Crna Gora pretenduje na članstvo u Evropsku uniju? Baš da vidimo i to čudo.

Pošto nema mogućnosti da zaradi novac, a velika je vjerovatnoća da prihodi ove godine budu manji nego prošle (prvenstveno od turizma), Vlada bi već sada trebalo da razmišlja o zaduženju. I u principu, treba se baviti problemima prije nego se dese i realizuju. Jer baviti se posljedicama je uvijek skuplje i komplikovanije. Uostalom, može jednom, pet puta, deset... za posljednih 30 godina, ali ako po stoti put, opet bude: ’’Nismo znali, nismo se nadali’’, učinite uslugu i sebi i narodu - sjašite. Za dobro Crne Gore, vjerujte.