VIŠE OD RIJEČI

Prosipanje

Vrijeme površnosti je uvijek saveznik gluposti, pa već stoga valja biti oprezan
36881 pregleda 278 komentar(a)
Đoković, Foto: Beta/AP
Đoković, Foto: Beta/AP

U doba korone nije lako procijeniti da li vas više nervira činjenica da o aktuelnom virusu zapravo niko ne zna dovoljno, ili, a što je logično u takvim situacijama, kad manjka znanja - što svi znaju sve… Odsustvo pouzdanog znanja otvara vrata neznalicama i prevarantima. Uvijek je tako, i u svemu.

Sportiste smo pak navikli da gledamo na terenu, to je njihov prostor, njihova istinska domaja, njihovo polje ekspresije, a kako je korona suspendovala terene, onda smo osuđeni na ono što od sportiste ostaje: njihovu personu. I povremene izjave u novinama - njihove, uslovno rečeno, intelektualne uratke. O svemu i svačemu. Vrijeme površnosti je uvijek saveznik gluposti, pa već stoga valja biti oprezan. A mnogi sportisti, koliko god bili oprezni na terenu, to nisu u priči…

A tu, kada je riječ o intelektualnim stavovima medijskih zvijezda današnjice, posebno kada je riječ o sportistima, u principu i ne treba očekivati mnogo. Ako je nekome život od sedme ili osme godine fanatično fokusiran na jednu stvar, to postaje život “prepun” smisla. Paradoklasno - onda izostaje sve drugo. Možda je to što izostane i nevažno, ali izgleda da se upravo u tom kontinentu nevažnosti koji čini život, nalazi onaj materijal koji nas presudno oblikuje. Naša iščekivanja, porazi, razočaranja... Tamo smo mi sami.

Zahvaljujući nekoliko Đokovićevih izjava koje smo čuli u posljednje vrijeme jasno je da to što preskaču formalno obrazovanje, koliko god bili voljni sve nadoknaditi, ipak ostavlja stanovite posljedice. Malo je vjerovatno da sportski dril može aktivirati - kritičko mišljenje. Jedan je bio - Muhamed Ali.

Opet, nije pametno ljutiti se na sportiste zbog ovakvih ili onakvih izgovorenih gluposti, kada, svakodnevno imate i veće i opasnije gluposti, u medijima, u politici… Kad imate izjave kakve se na Balkanu mogu čuti od političara, pomjere se standardi i osjetljivost na glupost i gadost.

Nakon nepromišljene izjave o vakcini, ovaj briljantni sportista, vjerovatno najveći sa Balkana, krenuo je u reklamiranje teoretičara zavjere nacionalnog umjerenja… To je ono što je iz tog žanra preživjelo vrhunac koji se narativu desio - devedesetih godina. Sa tog Broda budala, nekoliko opskurnih “teoretičara” dočekalo je vrijeme interneta i društvenih mreža. Raj za “lažne proroke” i ostale prevarante: ovo je ekipa koja tvrdi da je Isus govorio srpski...

Đokovićevo objašnjenje o “alternativnoj istoriji” koja ga zanima tek je naivno. Zanima ga “prava istina o nama”. To je obično tek prvi stepenik nacionalne frustracije. Kada će ljudi shvatiti da ne postoje “prave istine” o narodima. Nema božje zamisli iza bilo čije istorije. Morate naći druge ključeve od tih tajni…

U ovoj vrsti ishitrenosti mogao bi se pronaći dio razloga što će Federer deset godina nakon završetka karijere imati više sponzora nego Novak na igračkom vrhuncu. Oni koji ga vole što ne liči na kliše Balkanca, sada su poprilično zbunjeni.

Đoković kada je riječ o medicini, zazire od vakcine, ali vjeruje da “alternativna istorija” ima smisla? Povodom vakcine sumnjičav je prema naučnicima, ali zato ga pseudo-naučnici očito impresioniraju.

Ova vrsta “prosipanja”, neiznuđene greške, takoreći, ne liči na Đokovića kakvog znamo. Uglavnom je ostavljao utisak promišljenog i neopterećenog mladog čovjeka. Opet, izolacija djeluje na ljude, valja i to uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Na istoriju, na tu koru od banane, mnogi su se okliznuli, to Đoković vjerovatno ne zna.

Na koncu, bilo bi normalno pomisliti - a zašto veliki teniser uopšte misli da nekoga zanima njegovo mišljenje o medicinskim ili istorijskim pitanjima? E to je već problem vremena u kome živimo. Sjećate li se kako je, inteligentno kao sve što radi, Jirgen Klop na početku pandemije pitao - zašto slavne ispitujete o virusu, pitajte doktore…

I na kraju - Srećan Prvi maj. Smrt fašizmu...